BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
INTERVJU Elena Nikolić, studentkinja pedagogije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu
Čini mi se da nikad nije bilo potrebnije i neophodnije da se reformiše obrazovni sistem u Srbiji. Gledam u kakvom društvu živimo, koje vrednosti živimo. Nema solidarnosti, empatije. Da li imaju dovoljno prostora u medijima i na društvenim mrežama naučnici, umetnici i kreativni i preduzimljivi ljudi koji mogu dati inspiraciju i pozitivan primer mladima?
„Trudim se da uvek kažem šta mislim, da ukažem na problem ili nepravdu“, kaže studentkinja pedagogije Elena Nikolić. Završila je osnovnu školu i gimnaziju u Beogradu, a zatim upisala Filozofski fakultet, smer pedagogija. Bila je aktivna u Centru za razvoj karijere Filozofskog fakulteta, odmah po upisu studija, kasnije je ušla u studentski parlament na fakultetu, a do početka ove godine bila je i predsednica. Kao odličan student, primljena je nedavno na master studije Univerziteta u Luvenu u Belgiji.
Živiš u zemlji gde se kupuju diplome, gde se stiče utisak da se do cilja može stići lakšim putem, ako imaš vezu. Kako nalaziš motivaciju za učenje i rad na sebi u takvom okruženju?
Mislim da je sve stvar vrednosti koje nosiš u sebi, koje neguješ i smatraš važnim. Vrednosti koje ja živim između ostalih su pravednost, poštenje i spremnost da se radi ono što se smatra ispravnim bez obzira na lični interes pojedinca. Odabrala sam profesiju koju što više upoznajem, sve više volim i zato imam unutrašnju želju da radim na tome da usavršavam sebe kako bih mogla da utičem na to da se stvari u društvu promene nabolje.
Zašto si se odlučila za pedagogiju?
Kad sam upisivala fakultet, znala sam da želim da radim sa decom i da se bavim decom, Kroz studije sam otišla u nekom novom pravcu, sada su mi se otvorili novi uvidi u to šta je zapravo pedagogija. Pedagog sve što radi, radi za decu, ali zapravo najmanje radi direktno sa decom.
Međutim, u praksi se ne prepoznaje dovoljno uloga pedagoga. Često se u školama kod pedagoga deca šalju kada su nemirna, pedagog se vidi kao neko ko se bavi administracijom u svojoj kancelariji ili neko ko procenjuje rad ostalih zaposlenih.
Šta je najveći problem u našem obrazovnom sistemu?
Trka za ocenama. Sve se svodi na to da se dobije dobra ocena, da se ima dobar prosek kako bi mogao da se bira naredni stepen obrazovanja i tako ukrug. Testiranje i ocenjivanje je dosta represivno i čini se da samo ka tome težimo. Onda nas čeka trka na tržištu rada i obrazovanje se pretvara u pripremu za sve buduće životne trke. Obrazovanje je mnogo više od toga, to je ogroman deo našeg života, od vrtića do fakulteta je preko 20 godina, i to ne treba da bude priprema za neki budući život.
Čini se da svi, od dece, roditelja, nastavnika pa do celog obrazovnog sistema u fokusu imaju samo ocene. A suštinsko pitanje je šta se ocenjuje, šta taj broj na papiru predstavlja. Više nije bitan proces učenja, nego rezultat. Kao da smo izgubili smisao obrazovanja i zašto se uopšte obrazujemo.
U šta bi prvo uložila kad bi imala mogućnost raspolaganja budžetom za obrazovanje?
Ulaganje u obrazovanje je problem u zemlji kao što je Srbija i to je jasno svima. Prostor u kome učite, radite svaki dan je jako važan. Bilo bi dobro da ne sedimo u školskim klupama u jaknama jer nema grejanja. Da ne pričam o tome koliko su nekoj deci u udaljenim mestima škole zapravo teško dostupne i da bi udžbenici trebalo da budu besplatni za sve. Iz tog razloga smatram da je nužno prvo uložiti u te osnovne stvari koje su neophodne za funkcionisanje obrazovnog sistema.
BILO BI DOBRO DA NE SEDIMO U ŠKOLSKIM KLUPAMA U JAKNAMA JER NEMA GREJANJA. DA NE PRIČAM O TOME KOLIKO SU NEKOJ DECI U UDALJENIM MESTIMA ŠKOLE ZAPRAVO TEŠKO DOSTUPNE I DA BI UDŽBENICI TREBALO DA BUDU BESPLATNI ZA SVE
Da li razmišljaš o odlasku iz zemlje?
Poslednje dve godine imala sam priliku da pohađam letnje škole na univerzitetima u inostranstvu. Prvo sam bila u Pragu, potom u Budimpešti. Oduvek sam imala želju da odem da vidim kako se uči u drugim zemljama i da dobijem uvid u obrazovne sisteme drugih zemalja. Takva iskustva su podsticajna i uvek se vratim puna ideja. Primljena sam nedavno na master studije u oblasti obrazovnih politika na Univerzitetu u Luvenu, tako da odlazim u septembru u Belgiju.
Kakav ti je dugoročni plan?
Želim da se bavim reformama obrazovnog sistema. Da odem u inostranstvo, proširim svoje vidike, dobijem nova iskustva i da se onda vratim ovde i pokušam da promenim naš sistem. Mislim da je problem u Srbiji u tome što se sa svakom promenom vlasti uvode nove reforme i zakonske promene, sve se menja na nekoliko godina. Ne može obrazovni sistem da se promeni za nekoliko godina, to je kompleksan sistem koji podrazumeva promenu vrednosti u društvu.
Čini mi se da nikad nije bilo potrebnije i neophodnije da se reformiše obrazovni sistem u Srbiji. Gledam u kakvom društvu živimo, koje vrednosti živimo. Nema solidarnosti, empatije. Mnogi ljudi koji imaju sjajne ideje i rešenja kako da se stvari pokrenu nabolje, nemaju prilike da ih sprovedu u delo, ili smo svi postali nestrpljivi i hoćemo odmah rezultate. Moramo da budemo spremni da postavimo temelje i da onda nastavimo sistematično da gradimo. Verujem da prvi korak treba da bude veće ulaganje u obrazovanje nastavnika i njihovo stručno osnaživanje.
Šta prepoznaješ kao uzrok porasta vršnjačkog nasilja među mladima?
Otuđivanje i individualizam su u prvom planu. Svi teže ka tome da se izbore za sebe, da sebi osiguraju poziciju, nema kolektivnog cilja. Škola treba da bude mesto susreta, istraživanja, zajedničkog stvaranja, a ne mesto takmičenja, jer se tako razjedinjujemo i udaljavamo jedni od drugih.
Kako odrastanje u takvim uslovima utiče na mlade?
Mislim da je drugačije vreme sada i kada sam ja išla u školu. Mobilni telefoni su deci dostupni 24 sata, koriste ih krišom ili otvoreno na većini časova, ali ne bi ni bilo dobro izolovati ih od toga u potpunosti. Postoji način da se i telefoni uključe u nastavu, da se uči kako da se dođe do različitih izvora informacija o određenoj temi, a potom proceni relevantnost i tačnost tih informacija. Kada bismo prigrlili tehnologiju i ukazali deci da mobilni telefoni mogu da se koriste i za nešto drugo osim za društvene mreže, to bi bilo znatno korisnije nego samo da im ukazujemo na to kako su telefoni loši. Stalno se govori o tome da deca nemaju dovoljno pažnje, da ne mogu da ćute i prate nastavu 45 minuta. Možda treba da postavimo pitanje zašto želimo da deca budu mirna i da ćute.
Ko su uzori većini mladih ljudi danas u Srbiji?
Kada se pogledaju spotovi i čuju pesme koje su danas popularne među mladima, jasno je da sav taj kriminal, droga, alkohol i sve ostalo što se tu predstavlja kao neki super život, gde se opasno živi i uživa u gomili novca, ne mogu da utiču pozitivno. Mladi ne treba tome da teže, to je jasno, ali šta im je ponuđeno kao alternativa? Da li imaju dovoljno prostora u medijima i na društvenim mrežama naučnici, umetnici i kreativni i preduzimljivi ljudi koji mogu dati inspiraciju i pozitivan primer mladima?
U kakvoj bi zemlji volela da živiš?
Volela bih da živim u zemlji u kojoj imam poverenje u institucije, gde se osećam bezbedno, gde se osećam kao deo zajednice. Ne da idemo ulicom i da se mrštimo jedni na druge, već da živim u društvu u kome vlada toplija i podsticajnija atmosfera. Gde će obrazovanje biti važan deo društva, gde će deca odrastati u atmosferi podrške, kako u porodici tako i u svim obrazovnim institucijama kroz koje prolaze na svom putu odrastanja, gde postoje međusobna podrška i razumevanje, kako između same dece, tako i između nastavnika, vaspitača i dece, ali i roditelja i nastavnika.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE