BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Kao četvrto dete siromašnog železničara, ne završivši ni srednju školu, Amansio Ortega je pre četrdeset godina otvorio svoju prvu prodavnicu Zara.
Danas zauzima četvrto mesto na Forbsovoj listi svetskih milijardera, sa bogatstvom procenjenim na 59,7 milijardi dolara
Amansio Ortega najbogatiji je trgovac na svetu. U okviru modne imperije koju je osnovao i vodio do pre tri godine, nalaze se modni brendovi Zara, Pull and Bear, Massimo Dutti, Berschka, Stradivarius, Oysho. Iako je 2011. kad je napunio 75 godina, odlučio da vođenje modnog giganta Inditex prepusti nekom mlađem, Ortega i dalje ima većinski paket od blizu 60 odsto akcija kompanije. Zato je poslednjih godina usmerio svoju pažnju na to da maksimalno iskoristi globalnu ekonomsku krizu i pad cena nekretnina na svetskom tržištu. Danas poseduje oko 26 zgrada širom sveta čija se vrednost procenjuje na oko pet milijardi dolara. U njegovom portfoliju nalazi se između ostalog i najveći oblakoder u Madridu, Torre Picasso, zgrada od 43 sprata koja vredi oko 550 miliona dolara. Prošle godine kupio je četiri nove zgrade u Madridu, Njujorku i Londonu, ukupne vrednosti oko 830 miliona dolara, a u njegovom vlasništvu je i jedan od najluksuznijih hotela u Americi, Epic Residences & Hotel u Majamiju. Čak je, prema pisanju Daily Maila, ove godine postao najbogatiji vlasnik nekretnina u Velikoj Britaniji, prestigavši u tome i Vojvodu od Vestminstera.
Gas, bankarstvo i turizam su ostale grane u koje Ortega ulaže svoj novac, a investirao je i u Fondaciju Paideia kako bi promovisao preduzetništvo u Galiciji.
Na pragu devete decenije života, nastavlja da važi za jednog od najnedostupnijih bogataša za medije. Uvek se trudio da koliko god je moguće sačuva svoju privatnost i privatnost svoje porodice. Kako je sam rekao jednom prilikom: „Dovoljno je da se u novinama čovek pojavi tri puta u životu – kad se rodi, kad se oženi i kad umre“.
Rođen je 28. marta 1936. u španskoj pokrajini Galiciji, u mestašcu Busdongo de Arbas sa 60 stanovnika. Te godine počeo je i Španski građanski rat, pa je porodici sa četvoro male dece, koja je živela od očeve železničarske plate i majčinih nadnica kućne pomoćnice, postalo još teže. U potrazi za poslom porodica se seli u La Korunju, u naselje podignuto za radnike železnice. Ortega je morao da sa 14 godina napusti školu i počne da radi. Zaposlio se kao prodavac u krojačkoj radionici Gala, koja i danas postoji u La Korunji. Veći deo vremena je slagao robu, ali je već sa šesnaest godina odlučio da se okuša u sopstvenom poslu. Uvideo je, kako je sam rekao u jednom od retkih intervjua, „da pravi novac ne leži u gomilanju odeće u nadi da će se prodati, nego u tome da se mušterijama da tačno ono što traže i to što je brže moguće“.
Ubrzo se i oženio, pa su on i supruga, Razalija Marija, postavili temelje današnje modne imperije. U njihovom stanu su prvo sami počeli da šiju spavaćice i donji veš. Ubrzo je zaposlio i nekoliko žena iz mesta. Muškarci Galicije su radili uglavnom kao pomorci, a žene su ostajale kod kuće. Bile su spremne teško da rade za malo novca, a ono što su znale dobro da rade bilo je ono što je Ortegi bilo porebno – šivanje, piše Business Insider.
Tada još tinejdžer, Ortega je počeo da organizuje hiljade žena u svojevrsne zadruge, a prvo što im je dao da šiju bili su bademantili koje je prodavao preko svoje prve kompanije GOA. Zaposlio je celu porodicu. On je dizajnirao, brat se brinuo za poslovnu stranu, a sestra Hozefa za knjigovodstvo.
Čim je prikupio dovoljno novca, 1975. otvorio je prvu prodavnicu. Nazvao ju je Zara, samo zato što nije mogao da je nazove Zorba, po omiljenom filmu njegove supruge i njega.
Ortegi je od tog trenutka bilo potrebno deset godina da osnuje holding kompaniju Inditex i da otvori prvu trgovinu izvan Španije, u Portugaliji.
Nastavak teksta možete pročitati u sedamnaestom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE