Ideja je bila sledeća: da koleginica Nina Verkhojzer svojim „ženskim okom“ osmotri novi evropski vojni transportni avion.
I jeste da je basnoslovno skup, da je do sada već bilo i padova – ali je to ipak „Mercedes“.
Najpre se čuje tutanj. A onda se na nebu pomalja obris ogromnog aviona. Ubrzo se na nebu iznad Vunstorfa, uporišta nemačkog ratnog vazduhoplovstva u blizini Hanovera, uočavaju četiri upečatljiva propelera Erbasa A400M. Avion se sprema za sletanje. To znači da on ipak leti?
Nemački mediji puni su tekstova o tome da je ta „skupa nova igračka“ nemačkog ratnog vazduhoplovstva i dalje na zemlji zbog tehničkih problema. Da li su to samo „dečije bolesti“ transportnog aviona koncerna Erbas ili je reč o ozbiljnm nedostacima koji su tom avionu već doneli nadimak „leteća nesreća“ i koji ugrožavaju čitav projekat?
Da bi se uopšte prišlo blizu A400M u Vunstorfu, potrebna je specijalna propusnica koja omogućava ulazak u „zabranjenu zonu“ u toj bazi. Ovog vedrog prolećnog jutra je hladno, ali nije nam dozvoljeno da nosimo kape na glavi. Moglo bi da se dogodi da ih snažni motori aviona skinu s naših glava i usisaju u svoje turbine. Kada konačno prođemo kroz poslednju kontrolnu stanicu, vidimo čitav vojni aerodrom. A tamo, uredno poređano, stoji desetak tih ogromnih aviona.