Ono što se činilo kao poslovno samoubistvo i ludački potez, postalo je remek delo umetnosti i izvor dobre zarade.
A sve je počelo davne 1973. godine, kada se Rikardo Bofil automobilom vozio iz Barselone i ostao zapanjen videvši kako najstarija cementara u Španiji uništava okolinu.
Bila je to prava industrijska rugoba, sa najvećim dimnjakom u Španiji. Bofil je, međutim, u tom užasu uočio nešto posebno, čime je već tada pokazao da će jednog dana postati genije svoje profesije, jedan od najčuvenijih arhitekata i u svojoj domovini i u svetu.
Fascinirale su ga skulpturalne karakteristike pojedinih elemenata industrijskog postrojenja. I tu se rodila ideja. Saznao je da će fabrika uskoro biti zatvorena i odlučio da je kupi i pretvori u nešto drugo. Takav potez bi mnogi nazvali poslovnim samoubistvom ili bar ludošću.
Imao je 34 godine i 5.000 kvdratnih metara prostora na kome je počeo svoj životni projekt „La Fabrica“. Znao je šta želi, pa se nije libio da dinamitom sruši ono što mu je smetalo, kao i da sadi eukaliptuse, palme i razne voćke po celom prostoru, a čak i po samoj građevini.
U objektima su vremenom počeli da se naziru prozori, stanovi, kancelarije i radni prostori, kuhinje, sobe, dnevni boravci…
Na kraju, u renovirani objekat je preselio svoj projektni biro, a kompleks se čistom dizajnerskom magijom arhitekte pretvorio u nešto što se može najbliže opisati kao betonska verzija dvoraca iz neke bajkovite istorijske legende.
NA SLICI: Rikardo Bofil danas ima 77 godina, a životni projekat je započeo u 34 godini
Rikardo Bofil danas ima 77 godina, monumentalna građevina izgleda impresivno, projekt se ispostavio kao sjajn biznis, osim što je reč o sjajnom umetničkom delu.
Pojedini stambeni delovi sada nose imena „Abraxasova palata“, „Arkade na jezeru“ i „Antigonina četvrt“. Projekt je zapravo postao Bofilovo životno delo, koja još uvek nije potpuno završeno…