Intervju sa Rašom Nedeljkovim iz organizacije CRTA, za podcast “Dan posle”
Razgovarao: Aleksandar Gubaš

Dan posle – Raša Nedeljkov o izborima 2020 (AUDIO)
Kako izgleda nadzirati sprovođenje ovih izbora? Kako se za sad odvijaju izborne procedure, i da li ima nekih problema?
Raša Nedeljkov: Izazova ima na svakom koraku, pošto se posmatranjem izbora trenutno bavimo u jednom potpuno nesvakidašnjem okruženju. Toj nesvakidašnjici je, naravno, doprinela i korona — ali su takođe doprineli i svi oni problemi koje viđamo iz izbornog ciklusa u izborni ciklus. Naši posmatrači se trude da dokumentuju sve situacije koje spadaju pod nepravilnosti ili sumnje na nepravilnosti, i rad medija u tom svetlu posmatramo još od oktobra prošle godine. Sredinom februara smo krenuli i sa terenskim posmatranjem, gde smo pre svega želeli da istražimo da li su, i u kojoj meri, ljudi u izbornom procesu izloženi pritiscima, potkupu glasova i korupciji. Takođe, hteli smo da što je više moguće zabeležimo obim zloupotrebe javnih resursa, odnosno pozicija i javnih funkcija širom Srbije. Sada se pripremamo za izborni dan — iako nije najvažniji, on svakako jeste jedan od ključnih segmenata.
Šta CRTA, kao posmatračka organizacija, konkretno radi u vezi sa ovim izborima, i kako je organizovan vaš posao? Šta spada u opis onoga što treba da uradite pre dana izbora, a šta su vaša zaduženja na dan izbora i posle njih?
RN: Imamo 120 posmatrača na terenu širom Srbije. To su ljudi koji dobro poznaju svoje zajednice — zajednice u kojima žive, i koje posmatraju. Oni razgovaraju sa građanima, kao i sa predstavnicima medija i civilnog društva, i sa predstavnicima političkih aktera — dakle, partija, pokreta i grupa građana — koji učestvuju na izborima. Naravno, razgovaraju i sa predstavnicima institucija, i tako stiču saznanja o tome kako se odvija kampanja.
Najdrastičnije primere kršenja izbornih pravila — a to su krivična dela korupcije i pritisaka na birače — mi kao posmatračka misija nemamo prostora da da dokažemo, jer nismo istražni organi. Mi smo građani, koji kroz svoj rad pokušavaju da ukažu institucijama na probleme, i da ih podstaknu da obavljaju svoj posao. Ukoliko one to ne urade, na nama je da o tome obavestimo javnost, predstavnike medija i međunarodnu zajednicu. Na institucijama je da pokrenu procese, i niko ne može da očekuje od jedne posmatračke misije da dokaže da je neko, primera radi, kupovao glasove — to su radnje koje se događaju iza zatvorenih vrata. Mi hronično imamo situaciju da je država, ne mogu da kažem blagonaklona, ali inertna — a i to je blaga formulacija — i da nedovoljno aktivno radi na zaštiti javnog interesa i onda kada je jasno da neko krši zakone ove zemlje.
Ko će sve nadgledati ove izbore, i koliko taj posmatrački posao zaista doprinosi povećanju njihove regularnosti?
RN: Tokom izbornog dana, mi ćemo svoje posmatrače rasporediti na reprezentativnom uzorku od 500 biračkih mesta. Neki će se nalaziti unutar biračkih mesta, i oni će nadzirati ono što se bude događalo unutra, a takođe ćemo imati posmatrače i ispred biračkih mesta. Ove godine ćemo posmatrati i proces glasanja od kuće — u pogledu čega imamo profesionalnu zabrinutost, zbog obima takvog glasanja, pre svega usled pandemije. To je nešto što ćemo ovom prilikom po prvi put sistematski pratiti, i pokušaćemo građanima da prenesemo da li je taj proces bio u skladu sa zakonom ili nije — ako ne bude, prenećemo u kojoj meri, i da li ta devijacija utiče na rezultate ili ne.
Naš zadatak je da pratimo. Dakle, mi nemamo nikakvo pravo da utičemo na izborni proces, i stoga u ovom trenutku ni ne možemo da doprinesemo demokratizaciji i unapređenju izbornog procesa. Mi bismo to mogli u budućnosti, na osnovu naših analiza, ukoliko bude postojala politička volja onih koji predlažu promene da do tih promena i dođe. Međutim, problem je u tome što do te diskusije teško dolazi. Krajem prošle godine, i početkom ove, naša organizacija je imala priliku da učestvuje u jednom procesu razgovora — koji je, doduše, više predstavljao spoj monologa nego dijalog — a koji je imao za cilj da dovede do unapređenja izbornih pravila. Nažalost, taj proces je zloupotrebljen, i iskorišćen za demonstraciju dobronamernosti predstavnika vladajućih stranaka, i za pravljenje privida postojanja ozbiljne i odgovorne države. S druge strane, deo opozicije je u tom trenutku propustio svoju šansu da ima veći uticaj na to kako će se ta pravila menjati.
Ko će još osim CRTA-e da radi taj posao?
RN: Republička izborna komisija je primila zahteve za akreditaciju nekoliko međunarodnih organizacija. Konkretno, ODIHR je poslao jednu vrlo ograničenu misiju, koja čak ni nema status posmatračke misije, već misije za procenu stanja. Nju čini nekoliko eksperata — dakle, nisu poslali posmatrače koji bi bili angažovani na terenu. U sličnom obimu je došla i međunarodna mreža građanskih posmatrača zvana ENEMO. Po našim saznanjima, u izbornom procesu će učestvovati i organizacija CESID, a sasvim sigurno će učestvovati i nekoliko desetina predstavnika ambasada stranih zemalja, pre svega zemalja Zapadne Evrope. Kad govorimo ODIHR-u, oni će izraditi jedan ograničeni izveštaj — kakav smo, recimo, videli u novembru mesecu, kada je nakon procene institucionalnog, političkog i medijskog stanja u Srbiji doneta preporuka da se u Srbiju pošalje misija najvećeg mogućeg obima. Nažalost, to usled pandemije neće biti moguće, već će se, kako sam rekao, raditi o dosta manjoj misiji.
Čuli smo da je RIK do sada odbio više stotina prigovora. Ko piše te prigovore, na šta se oni odnose, i da li je uobičajeno da toliko njih bude odbijeno?
RN: Ne znamo ko šalje te prigovore, ali je njihova suština u činjenici da je izborni proces otpočet uprkos trenutnom epidemiološkom stanju. Po mom mišljenju, dobrodošao je svaki vid pritiska na institucije da polažu račune građanima, i dobro je što se građani organizuju da preispituju njihov rad. Ipak, procena našeg pravnog tima jeste da je RIK u ovom konkretnom slučaju poštovao sve procedure, rokove i pravne norme. Međutim, verovatno ćemo u nekom kasnijem trenutku imati priliku da razgovaramo o posledicama organizovanja izbora u toku epidemije. Ja se, naravno, nadam da će svi koji misle da je to bila greška biti u krivu, i da kao društvo nećemo trpeti negativne posledice po zdravlje ljudi usled održavanja izbora u ovakvom okruženju… Ali, kažem, to ćemo moći da vidimo tek kada prođe neko vreme.
Na ovim izborima se pojavilo mnogo novih lista, tako da je za očekivati da njihovi kontrolori nemaju iskustva sa ranijih izbora. Koliko su te nove liste spremne za kontrolu izbornog procesa, i kako pripremaju svoje kontrolore, ako ih uopšte imaju?
RN: Tu ima dosta čudnih pojava… Naši posmatrači mnoge liste ne mogu da pronađu na terenu. Kada pokušavamo da komuniciramo sa nekim partijama, koje učestvuju, recimo, i na lokalnim izborima, one u mnogim mestima nemaju svoje kancelarije, niti neke predstavnike ili poverenike preko kojih bismo mogli sa njima da stupimo u kontakt — što, jelte, govori u prilog tezi o organizovanju nekih lista od strane većih partija. To, naravno, nije novost, to je jedan deo izborne matematike, i rekao bih da je sasvim sigurno da takvih slučajeva ima. Ono što je problematično jeste to što se takve stvari jako teško dokazuju, posebno u onda kada se ne može govoriti o kršenju zakona, a kamoli vršenju krivičnog dela, već samo o narušavanju nekih demokratskih principa ili moralnih načela.
Čak i velike partije, partije sa dugom tradicijom učešća na izborima, često ispred sebe kao članove biračkog odbora imaju ljude sa nedovoljnim znanjem. Dakle, stranke nemaju kontrolore, i kontrolori kao takvi ne postoje u našem zakonodavstvu — stranke imaju članove biračkih odbora. Upravo će se i isključivo iz članova proširenih sastava biračkih odbora formirati mobilni timovi, koji će ići do kuća građana koji su se opredelili da glasaju van biračkog mesta — tako da će oni u ovom izbornom ciklusu igrati veliku ulogu. Dakle, čak su i oni članovi koji su u proširenom sastavu i te kako krivično odgovorni za sprovođenje zakona i procedura na izbornom mestu, i ovi izbori će se u velikoj meri osloniti upravo na njih. Veliki je problem činjenica da ti ljudi, naročito u proširenom sastavu, gotovo da nemaju nikakvu obuku. Republička izborna komisija je, prateći preporuke domaćeg posmatrača, pred ove izbore prvi put organizovala seriju obuka za članove biračkih odbora, ali onih u stalnom sastavu. RIK se ove godine potrudio da izradi čitav niz priručnika, kako za rad biračkih odbora, tako i za proces glasanja van biračkih mesta, i u tom smislu postoji određeni iskorak. Upravo zbog toga je i postojala preporuka organizacije CRTA da u budućnosti izbore sprovode profesionalni članovi biračkih odbora — dakle, neko ko mora da ima licencu, ko mora da ima znanje, a ne ljudi koji su pročitali jedan letak.
Kad se govori o regularnosti izbora, obično se najveća pažnja posvećuje samom izbornom danu — tajnosti glasanja, zaštiti glasačkih listića i sličnim problemima. Gde su glavni izvori mogućih neregularnosti pre samog glasanja, a koji su mogući izvori problema posle, između završetka glasanja i objavljivanja rezultata?
RN: Dosadašnja praksa pokazuje da u nekoliko sfera postoje hronični problemi koji se javljaju i pre samog izbornog dana. Prvi je medijski aspekt — dakle, to na koji način mediji izveštavaju i daju pristup različitim listama i kandidatima. Mi smo u našem nedeljnom medijskom monitoringu pokazali da tu postoji značajna neravnopravnost — i to ne samo u kvantitetu, nego i u kvalitetu izveštavanja. Ja ću podsetiti na jedan kuriozitet, a to je da su predstavnici vladajućih partija u poslednje dve nedelje marta, dakle tokom vanrednog stanja, imali 91% zastupljenosti u proširenom udarnom terminu na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću. Pazite, 91% prostora — i to u periodu kada je prosečna gledanost televizije u Srbiji bila preko osam časova dnevno po osobi. Nakon završetka vanrednog stanja, ti procenti su se smanjili u korist opozicije, a naročito one koja je odlučila da učestvuje na izborima.
Kad govorimo o kvalitetu izveštavanja, čak i kada je opozicija u bojkotu prisutna u medijima, o njoj se uglavnom izveštava negativno. O predstavnicima vlasti se izveštava uglavnom pozitivno ili neutralno, a o opoziciji koja je odlučila da učestvuje na izborima neutralno. Ono što je takođe vrlo simptomatično jeste to da o predstavnicima opozicije koji bojkotuju izbore na televiziji uglavnom govore drugi — dakle, oni nemaju priliku da sami nešto kažu. To je jedan ključni problem. Drugi problem su pritisci i korupcija, koji u potpunosti razdiru demokratsko tkivo našeg društva. Ne znamo koji je stvaran obim toga — naša organizacija je radila istraživanje javnog mnjenja pred sam početak korone, i došli smo do podatka da je oko 20% građana izjavilo da su bili izloženi pritisku ili kupovini glasova na nekim prethodnim izborima. Dakle, to je prilično veliki procenat ljudi. Treći ozbiljni problem koji prethodi glasanju jeste nešto što je i suštinsko obeležje naše kampanje, a to je ta takozvana funkcionerska kampanja. To su situacije gde funkcioneri kreiraju promotivne pseudodogađaje za institucije koje predstavljaju, i potom ih koriste za prisvajanje uspeha za svoju listu — ili za sebe, ako su sami kandidati.
Gde su izvori problema posle glasanja?
RN: Nakon samog izbornog dana nema mnogo prostora za bilo kakve mahinacije. Tada se većina procesa odvija po nekoj ustaljenoj proceduri, i pod pretpostavkom poštovanja zakona na samim biračkim mestima, nakon izbornog dana teško da može da se manipuliše a da se to ne reflektuje u podacima koje ćemo, između ostalog, imati i mi. Dakle, mi ćemo moći da utvrdimo da li je ili nije bilo mahinacija — i na sam izborni dan, ali i nakon njega.
Dosta su se lomila koplja oko potpisa za izborne liste. Kako je organizovana procedura njihovog prikupljanja, i šta tu daje osnov za sumnju? Šta bi u toj proceduri, ako išta, trebalo promeniti?
RN: Mi smo tu, kao društvo i država, u pogledu izbornih procedura imali najveći progres. Dakle, u državi Srbiji je gotovo jedina prioritetna preporuka koja je ispunjena pre nekoliko godina bila upravo ona koja se odnosila na regulaciju tog procesa. To smo uradili uvođenjem notarske službe, koja je u najvećoj meri preuzela overavanje potpisa birača, i to je doprinelo ozbiljnom povećanju kvaliteta tog dela izbornog procesa. Međutim, jedna negativna posledica korone je bila i sama izmena Zakona o izboru narodnih poslanika, kojom se ponovo omogućilo da i u onim mestima gde postoje notari overu potpisa rade opštinski overivači, i to je jedan prostor koji uliva veliku sumnju i nepoverenje. Ako aludirate na to pitanje koja je partija kome prikupljala potpise — to je jedna politička, kalkulantska mahinacija. To apsolutno nije protivzakonito, ali samo govori u prilog činjenici da su mnoge liste koje se nalaze na glasačkom listiću u stvari proizvod težnje da se uveća legitimitet izbornog procesa i prikaže privid pluralizma u društvu.
Ovogodišnji izbori su vrlo jedinstveni po tome što se dešavaju u vreme epidemije. Kako će biti rešeni razni tehnički izazovi glasanja u tim uslovima — recimo, fizička distanca među biračima i članovima biračkih odbora, glasanje u samoizolaciji i po bolnicama, dovoženje većeg broja birača na biračka mesta, i slično?
RN: Nažalost, Republička izborna komisija do ovog trenutka nije izdala jasne procedure, i mi odgovore na ta pitanja još uvek nemamo. Postoje neke najave Kriznog štaba, ali su i one dosta kontradiktorne, i zavise od toga kog od članova tog Kriznog štaba slušate… Razumemo da će biračima biti preporučeno da koriste zaštitne maske i rukavice, dok će za članove biračkih odbora to navodno biti obavezno. Šta će to sve podrazumevati, i šta će biti konsekvence ukoliko se birači ili članovi biračkih odbora toga ne budu pridržavali — i dalje ne znamo. Mi se nalazimo pet dana od datuma izbora, i nadam se da će javnost te informacije uskoro dobiti, da bismo i mi kao posmatrači mogli da sledimo primer i uputstva državnih organa. Dakle, to je svakako jedna od ozbiljnih pretnji po izborni proces, i ja se samo nadam da ćemo svi dobiti precizne i jasne instrukcije, i da ćemo na taj način biti odgovorni prema građanima.
Šta možemo da kažemo, kako izgleda predizborna atmosfera u ovoj, poslednjoj nedelji pred izbore 2020.? Oko kojih se to tema vodi ljuta programska borba u predizbornim obraćanjima?
RN: Kod nas kampanje, u principu, kao da i nema. Sem, evo, nekog malo povećanog broja reklama i bilborda… Programskih debata suštinski nema — dakle, u javnom prostoru je debata prilično siromašna. Da nema funkcionerske kampanje, u Srbiji kampanje uopšte ne bi ni bilo. Tako da je to, u jednoj rečenici, otprilike ocena stanja izborne kampanje kod nas. Recimo, kad bi neko sa strane došao, ko ne zna o kom se tipu izbora radi, mislio bi da u Srbiji trenutno imamo izbore za predsednika Republike — oni tako zapravo izgledaju.
Posle pregovora pod okriljem Evropske unije došlo je do nekih izmena u izbornim uslovima. Cenzus je spušten na 3%, a uvedena je i veća kvota za žene u Skupštini. Koliko će to doprineti demokratizaciji, i šta bi to u reformi izbornog procesa najviše pomoglo da se ublaže postojeće društvene napetosti i polarizacija?
RN: Jedan demokratski sistem je previše složen da bi takva neka izmena pojedinih mera mogla automatski da dovede do poboljšanja, a naročito ukoliko su te promene donesene bez javne rasprave i bez jasnih razloga za njihovo uvođenje. Ja tu pre svega govorim o smanjenju cenzusa — ako govorimo o nekim drugim izmenama, poput povećanje kvote za ženske kandidate na listama, tu se radi o afirmativnoj akciji. Ono što mene više brine jeste to što našem društvu nedostaje dijalog, nedostaju nam debata i pluralizam — mi o tim problemima nismo razgovarali.
Imamo pojedinačne navode da ljudi koji su ranije bili na biračkom spisku, i za koje nema nikakvog razloga da tamo više ne budu, nekako ipak nisu na njemu. Birači koji su odlučili da bojkotuju izbore treba da znaju da, nakon izbornog dana, kod Republičke izborne komisije mogu da provere da li je neko glasao u njihovo ime. To je akcija koja će im oduzeti malo vremena, i u koju će biti potrebno uložiti neku vrstu energije, ali će pomoći u boljoj kontroli rada državnih institucija i otkloniti sumnju da je došlo do nekih nepravilnosti u tom smislu. Takođe, ako mi, kao građani, odustanemo od korišćenja tih mehanizama — oni će zarđati, i više neće imati nikakvog smisla.