Može se zaključiti da je neodrživo Gradsko saobraćajno preduzeće veliki teret sistema prevoza koji je, zahvaljujući tome, ubedljivo najveći problem javnih finansija Beograda.
Celokupni sistem je toliko neefikasan, da čak i nakon sprovođenja mera konsolidacije koje predlaže Fiskalni savet (izmena politike naplate karata, racionalizacija poslovanja GSP-a, povećanje efikasnosti kontrole putnika i dr.), ne može poslovati pozitivno.
Ali, na taj način bi se bar dotacije Grada umnogome umanjile, a samim tim oslobodio novac za investicije.
Procenjuje se da bi se moglo, u roku od dve do tri godine, uštedeti između 30 i 40 miliona evra.
Međutim, problem je što bi se pomenute uštede videle eventualno u dugom roku, a politički nepopularne mere, koje se pri restrukturiranju podrazumevaju, odmah.
Poznato je da GSP godinama kuburi sa strukturom zaposlenih.
Ne samo što, kao što je pomenuto, „preliva” broj tehničkog i administrativnog osoblja, već je, takođe, premali broj vozača.
Prema analizi dostupnoj na sajtu u Programu poslovanja za 2018. godinu, na početku 2017. godine nedostajalo je 147, a na početku 2018. godine 129 vozača.
Od 385 ukupno predviđenih odlazaka, čak 80% čine vozači.
Prema razlozima odlaska, u 27% slučajeva je u pitanju starosna penzija, dok je otkaz zastupljen sa 52%.
To ne čudi previše, budući da se vozači godinama žale na preniske plate, zbog čega odlaze u inostranstvo.
————————————————————————————————–
PROČITAJTE JOŠ:
————————————————————————————————–
Da je taj problem najveći za mlađi kadar, može se videti iz starosne strukture zaposlenih, prema kojoj je udeo mlađih od 30 godina tek 3,71%, dok je 69% vozača starije od 40 godina.
Umesto zdravih ekonomskih predloga, u prošloj predizbornoj kampanji su dominirali metroi, besplatni udžbenici, vrtići, razni mostovi i obilaznice. Pa čak i pojeftinjenje prevoza.
Ovo poslednje pokazuje da GSP, pored prevoza putnika, tradicionalno vrši i funkciju predizbornog rezervoara populističkih obećanja. A to naravno košta.