Forum nemačkih i srpskih pravnika je u saradnji sa Advokatskom kancelarijom TSG Tomić Sinđelić Groza iz Srbije i Advokatskom kancelarijom LSH iz Nemačke održao seminar pod nazivom „Lizing zaposlenih – nemačka i srpska praksa“.
Na seminaru se razgovaralo o tome kako taj način zapošljavanja funkcioniše u Nemačkoj i kako bi se mogao regulisati u Srbiji. Govornici su bili advokat Igor Samardžić, specijalizovani advokat za radno pravo Savezne Republike Nemačke, advokatska kancelarija LSH, Nemačka (Forchajm) i advokat Saša Sinđelić, advokatska kancelarija TSG Tomić Sinđelić Groza, Srbija.
Zakon o radu na lizing štitio bi prava radnika
Podsetimo, rad na lizing u Srbiji nije uređen zakonom, pa takvi radnici nemaju nikakva prava, najčešće su veoma loše plaćeni i ne mogu da se zaštite od zloupotreba poslodavaca. I država time gubi mnogo novca koji bi dobila preko uplaćenih doprinosa.
Međunarodna organizacija rada je usvojila konvenciju koju je i Srbija izglasala u skupštini 2103., ali zakon još nije donet. Ove godine javnosti je predstavljena radna verzija Zakona o radu koja reguliše tu oblast. Po njoj, radnici na lizing više neće raditi po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima, već će imati ugovore o radu i jednake uslove rada kao zaposleni u firmi u kojoj rade, stoji u radnoj verziji Zakona o radu preko agencija za privremeno zapošljavanje. Predlog zakona nije obuhvatio sve kategorije ovakvih radnika, što je izazvalo polemike.
Oko 800.000 zaposlenih u Nemačkoj radi na lizing
U Nemačkoj je rad na lizing jasno obuhvaćen zakonom. Oko 800 hiljada zaposlenih tamo radi po ovom modelu, kao i 30-40% radnika u BMW-u.
Advokat Saša Sinđelić, podsetio je da za razliku od Nemačke, koja je donela ovaj zakon, Srbija to još nije učinila i da je neophodno da se to što pre učini.
„Bilo je najava da će Srbija uvesti zakon, ali je poslednja informacija da je još u toku priprema tog zakona“, rekao je.
Istaknuto je da se ne može ignorisati postojanje ove institucije koja funkcioniše i u EU.
Jednakost – osnovno načelo zakona o lizingu
„Osnovno načelo tog zakona je načelo jednakosti postupanja prema radnicima upućenim na rad u preduzeću i onima koji su zaposleni u tom preduzeću“, naveo je Sinđelić.
Advokat Igor Samardžić, istakao je da su izmene ovog zakona koje su stupile na snagu u Nemačkoj 1. aprila ove godine, donele i neke novine.
„Imamo radni odnos koji nije vezan samo za radnika i poslodavca, nego i ustupanje tog radnika trećim licima“, rekao je.
U Nemačkoj je to zakonski regulisano u formi Ustupljeni radnik, Ustupilac i Korisnik. Prava i obaveze svih regulisane su kroz dve vrste ugovora: poslodavac-radnik i ustupalac i korisnik.
Zakon predviđa i neophodnost dozvole za delatnost ustupanja zaposlenih, koja može da se izda i uz ograničenje.
Radnik se može uzeti na lizing u Nemačkoj maksimalno na 18 meseci
„Novina u tom promenjenom zakonu je da se radnik može ustupiti na lizing na najviše 18 meseci uzastopno, što dosad nije bio slučaj. Kada se radnik angažuje u tom periodu, isti poslodavac ga može zaposliti tek nakon tri meseca“.
Princip jednakosti podrazumeva da poslodavac radniku na lizing mora obezbediti osnovne uslove za rad, uključujući i naknadu za rad, odnosno sve što ima i stalno zaposleni radnik u toj firmi. Korisnik ne može da ustupa radnika drugom poslodavcu.
Problemi u praksi
Član 10a nemačkog Zakona o ustupanju zaposlenih reguliše samo građansko-pravne posledice za radni odnos ustupljenog radnika koji počiva na ugovoru o radu, ali ne i ugovore o ustupanju radnika koji se zaključuju u lancu ustupanja, pa se postavlja pitanje da li su ovakvi ugovori shodno članu 134 Saveznog građanskog zakonika ništavi i pod kojim uslovima?
Ukoliko se prekorači navedeni maksimalan period ustupanja nastupaju „tri pravne posledice“ iz Zakona o ustupanju zaposlenih:
„U privredno-pravnom smislu preti oduzimanje ili neprodužavanje dozvole za ustupanje. Ukoliko se to desi, onda se on prekršajno kažnjava kaznom od 30.000 evra ugovor postaje ništavan. Osim toga, Zakon o ustupanju zaposlenih predviđa jedan novi prekršaj – novčanu kaznu u visini do 30.000 evra za Ustupioca“naveo je.
U smislu građanskog prava Zakona o ustupanju zaposlenih – ugovor tada postaje ništavan.
„Ništavi su ugovori o radu zaključeni između Ustupilaca i ustupljenih radnika u slučaju prekoračenja maksimalnog dozvoljenog perioda ustupanja shodno članu 1 stav 1b, osim u slučaju kada ustupljeni radnik izjavi Ustupiocu ili Korisniku u pisanoj formi pre isteka perioda od mesec dana od prekoračenja dozvoljenog maksimalnog trajanja ustupanja da on ostaje pri svom ugovoru o radu koji je zaključio sa Ustupiocem.“
Ugovori o radu zaključeni između Ustupilaca i ustupljenih radnika u slučaju prekoračenja maksimalnog dozvoljenog perioda ustupanja, osim u slučaju kada ustupljeni radnik izjavi Ustupiocu ili Korisniku u pisanoj formi pre isteka perioda od mesec dana od prekoračenja dozvoljenog maksimalnog trajanja ustupanja da on ostaje pri svom ugovoru o radu koji je zaključio sa Ustupiocem.
U slučaju spora računa se činjenično stanje
U slučaju da se realno stanje kod poslodavca ne poklapa sa činjeničnim stanjem, uzima se u obzir činjenično stanje – u slučaju spora radnika i poslodavca. Time su prava radnika maksimalno zaštićena.Takođe, zaposleni koji je strani državljanin ima ista prava kao i državljanin Nemačke.