Projekat „Beograd na vodi“ širi se na levu obalu Save. Struka upozorava da prestonica klizi u potpuni urbanistički kolaps. Umesto razvoja zasnovanog na potrebama građana, na snazi je svesno zaobilaženje izrade Generalnog urbanističkog plana i korišćenje političkih manevara koji odlučivanje sele u zatvorene krugove moći. Rezultat je, kako za Novu ekonomiju upozorava arhitekta Miljan Salata, trajna izmena lica grada i betoniranje “zeleno-plavih arterija” koje su ključne za preživljavanje Beograda u eri globalnog zagrevanja.
“Mi smo stanovanje nakon socijalizma počeli da tretiramo isključivo kao robu, a ono bi moralo da bude osnovno pravo svakog građanina. Podaci su poražavajući: svega 10 odsto stanovništva u Srbiji trenutno je u mogućnosti da kupi stan, čak i uz kreditnu sposobnost. Vizija koju nam nameće vladajući režim je prilagođavanje najvrednijeg gradskog jezgra akumulaciji profita krupnog kapitala, gde se zakoni i Ustav praktično suspenduju zarad privatnih interesa. To je konfekcijska arhitektura koja apsolutno ignoriše istorijat i kontekst Beograda, dok istovremeno zatvara prirodnu cirkulaciju vazduha od reke, što ćemo svi osetiti čim temperature porastu.”
Od primera Pariza, koji zatvara saobraćajnice da bi stvorio zelene oaze, do domaće borbe za vraćanje stručnosti u institucije, pitanje urbanizma postaje ključni poligon političke borbe u Srbiji. Da li je proces betoniranja obala reverzibilan i kakvu ulogu u svemu tome igraju novi studentski pokreti?
Ceo razgovor sa arhitektom Miljanom Salatom pogledajte u novoj epizodi emisije „Nova ekonomija danas“ na našem YouTube kanalu: https://www.youtube.com/watch?v=MuEdTO3YL3E