Pandemija i ograničenje kretanja uticali su na poljoprivrednike da manje osiguravaju useve, kažu u osiguravajućim kompanijama. Sa druge strane, prema rečima sagovornika Nove ekonomije, osiguranje prinosa sve više se shvata kao odluka koja donosi manje troškova.
Poljoprivrednici u zapadnoj Srbiji još ne mogu da se oporave od grada koji ih je zadesio prošle nedelje. Usled klimatskih promena, poljoprivredni usevi i zasadi su izloženi prolećnom mrazu, oluji, često i gradu koji može da nanese štetu u tekućoj sezoni i utiče na prinose u predstojećim sezonama. Zaštita od grada je moguća, ali je i skupa. Zato je osiguranje poljoprivrednih useva i zasada malim proizvođačima često isplativija investicija, nego izgradnja zaštitne infrastrukture. Ali, najbolje je imati oba.
Direktor sektora za osiguranje poljoprivrede Generali osiguranja, Nemanja Beljanski (na slici), kaže za Novu ekonomiju da su „dodatni činioci“ na početku ovogodišnje poljoprivredne sezone umanjili broj ugovorenih aranžamana za osiguranje.

„Pre svega mislim na činjenicu da je pandemija među poljoprivrednicima stvorila neizvesnu situaciju oko plasmana proizvoda, što je negativno uticalo i na odluku da kupe osiguranje. Osim toga, uvođenje policijskog časa i zabrane kretanja umnogome je otežalo komunikaciju sa klijentima i sve poslove u vezi sa promocijom i prodajom osiguranja“, objašnjava Beljanski.
On dodaje da su mart, april i maj tri meseca kada se ugovaraju gotovo sve polise osiguranja useva u jednoj kalendarskoj godini.
U Generali osiguranju objašnjavaju i da je osiguranje povoljnije ako je zasad, na primer, zaštićen protivgradnom mrežom.
„Faktori koji umanjuju verovatnoću nastanka štete utiču i na smanjenje cene osiguranja. U slučaju da je zasad, na primer, zaštićen protivgradnom mrežom ostvaruje se popust od čak 60% na osnovnu premiju za osnovne rizike“.
On naglašava i da osiguravajuće kuće uvažavaju tokove novca u poljoprivredi, pa osiguranicima ostavljaju mogućnost da premiju osiguranja plate tek nakon žetve, odnosno berbe i time rasterete svoj budžet na proleće kada novac ulažu u proizvodnju.“
Osiguranje važi do završetka žetve odnosno berbe, a nakon uplate premije, osiguraniku se izdaje dokumentacija za ostvarivanje prava na subvencije. One se kreću od 40 do 70% osigurane sume za registrovana poljoprivredna gazdinstva.
OSIGURANJE I(LI) PROTIVGRADNA MREŽA?
Radoje Rogić iz Užica zasadio je svoje malinjake u selima Ponikve i Vrutci. Za Novu ekonomiju objašnjava da već više godina uplaćuje osiguranje za svoje prinose.
„Ove godine osigurao sam 10 tona prinosa. To je koštalo 200 hiljada dinara. Prošle godine nije bilo nepogoda, pa sam od uplaćenih 130 hiljada dinara na ime osiguranja, oko 70% dobio natrag. Grad nas je, za sada, srećom mimoišao“, priča Rogić.
Dodatnu nevolju u planiskim predelima za gajenje voća predstavljaju mrazevi. Slana je mestimično bila prisutna pre nekoliko dana, čak i pretposlednje nedelje maja.
„Prinos malina je inače manji kod nas u planinskim, nego u nižim predelima i iznosi od 10 do 12 tona po hektaru,“ dodaje on.
Manji prinosi su glavni razlog Radojeve odluke da osigura useve, umesto da ih pokrije protivgradnom mrežom.
„Protivgradna mreža bi me koštala između 20 i 25 hiljada evra, tako da je isplativije osiguranje. Ostali malinari koje poznajem, retko su osiguravali zasade ranijih godina. Ove godine dosta njih se odlučilo na to“, objašnjava Rogić.
U drugoj polovini maja, pojedine krajeve u Srbiji pogodilo je veliko nevreme praćeno gradom. Kako su preneli mediji, mnogi malinjaci i drugi zasadi voća su pretrpeli štetu, jer je grad bio toliko jak da je lomio crep na krovovima.
Čedomir Savković