Zbog pandemije koronavirusa i uvedenog vanrednog stanja povrtari u Srbiji ne samo da imaju problem da očuvaju proizvodnju već strahuju i da li će imati kupce za svoje proizvode. Mnogi povrtari u Leskovcu, koji obrađuju imanja udaljena od mesta stanovanja, zbog zabrane kretanja tokom policijskog časa i zbog dogrevanja plastenika često spavaju u njima, automobilima ili improvizovanim kolibama. Prinuđeni su kažu na takav potez jer bi bez zagrevanja sve što su uložili propalo. Krastavac je u dobrom stanju i već početkom aprila biće spreman za berbu.
„Manji je promet na pijacama, ne rade restorani, nema proslava. Ko zna šta će biti i u vreme Uskrsa kada se naša roba, po pravilu, u domaćinstvima veoma traži. Nije dobro, a da li će biti bolje nego što se trenutno čini, videćemo“, kaže Vladica Stojković iz Navalina, čija je porodica jedan od najvećih proizvođača ranog krastavca na jugu Srbije.
U normalnim uslovima, godinama unazad, nisu brinuli o plasmanu, ali ove sezone strahuju. Država bi im kažu pomogla kada bi ograničila uvoz ranog povrća jer bi tako domaća roba imala šansu da se brže i lakše proda.
Slične brige imaju i poljoprivredni proizvođači u Vojvodini. U plastenicima Janoša Balinta iz sela Mihajlov kod Zrenjanina uskoro stižu paradajz, paprika, patlidžan i celer. Njega međutim brine da li će imati kome to da proda.
„Za desetak dana trebalo bi da počnemo intenzivnu prodaju rasada na pijacama, ali je pitanje da li će pijace biti otvorene i hoće li biti kupaca. Naše mušterije su uglavnom penzioneri, ali i mlađi koji su sadili povrće u vikendicama van grada, što je sada sve neizvodljivo.Uložili smo mnogo, radili mnogo, a pitanje je kako će se završiti. Spreman sam da rasad nosim i na kućnu adresu, ako bude zainteresovanih“, kaže Balint.
O kućnoj dostavi osim njega razmišljaju i poljoprivrednici u Lukinom selu koji bi robu dostavljaju kupcima na području Zrenjanina. U suprotnom, navode da bi ceo rod mogao da propadne.