Vesti iz zemlje

28.08.2013. 09:52

RTS

Autor: Nova Ekonomija

Preuzimanje Simpa privremeno rešenje

Pretvaranje poreskog duga Simpa u većinsko vlasništvo države u tom preduzeću otvara pitanje da li je to presedan ili formula za rešenje problema drugih dužnika.
Stručnjaci upozoravaju da je teško proceniti ko je takvim potezom na dobitku, jer preuzimanjem udela u privatnim firmama, osim poreskog, država dobija i srazmeren deo duga koji te firme imaju, najčešće zbog bankarskih kredita.
Privremeno – to je jedina reč kojom i privrednici i stručnjaci, pravdaju potez države i „Simpa“. Podržavljenje privatne firme opravdano je samo ako joj država brzo nađe dobrog kupca. 
Ekonomista Mališa Đukić kaže da bi dugovi koji su preuzeti, u smislu neke finasijske isplativosti, prodajom ili potencijalnim rastom prihoda morali da budu neutralisani. 
„Svi mi kao poreski obveznici ne bismo trebali da snosimo teret preuzimanja, odnosno servisiranja tih dugova kroz korišćenje novca koji plaćamo putem poreza“, kaže Đukić. 
Milan Knežević iz Asocijacije malih i srednjih preduzeća smatra da je nekorektno od menadžmenta „Simpa“ koji se bogatio isplaćujući dividende, da sad prebacuje socijalni problem 4.500 radnika u dvorište države i na politički teren. 
Posle „Simpa“, najveći poreski dužnik koji je i dalje u blokadi jeste „Mera Invest“ sa 784 milona dinara duga, nešto manje duguje „Simeks“, a slede „Agro Surčin“, „Dunav agregati“ i „Niška pivara“. 
„Njima naplaćujemo tako što im se svakog dana sredstva skidaju sa računa, oni nisu podnosili zahtev za reprogram, nisu dali sredstva obezbeđenja, faktički su prećutno pristali da im skidamo sredstva sa računa“, kaže pomoćnica direktora Poreske uprave Rada Kostić. 
Pet preduzeća je tako u potpunosti izmirilo dug, još toliko je ušlo u reprogram ili im žalbeni postupak još traje. Ostalih 180 ima blokirane račune. 
„Vrlo je teško pronaći univerzalan recept koji bi bio primenjiv kod svih velikih poreskih dužnika, jer su uzroci nastanka tih dugovanja različiti od kompanije do kompanije, varira struktura tih proizvoda, varira konkurentnost“, smatra Đukić. 
Država bi trebalo da se rukovodi ekonomskim, a ne socijalnim kriterijumima kada donosi odluke o podržavljenju, smatra struka. Dobrih primera je bilo, ne tako davno država je preuzela „Elektro Raču“. Sve se završilo partnerstvom sa „Jurom“ koja širi kapacitete. „Srbijagas“ bio je privremeni vlasnik „Paraćinske staklare“, koja je sačekala bugarskog kupca.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Komentar(1)

  1. covek kupio dzabe za 130 miliona a sam rekao jednom prilikom da vredi 600 miliona i drzava to dozvolila,koliko je tu drzava zakinuta za porez,koliko su osteceni sitni akcionari,u prinudnom otkupu placa 1800 umesto 5000 koliko je knjigovodstvena cena,sramota sta se radi,gde je premijer?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.