Srbija nije na vreme radila na diverzifikaciji izvora nafte i gasa, nije se u tome ugledala na Evropsku uniju, a u skoro potpunoj zavisnosti od ruskih energenata ostala je samo iz političkih razloga. Iako se o potencijalnim sankcijama Naftnoj industriji Srbije (NIS) govori doslovno devet meseci, pregovori sa Moskvom i Vašingtonom se verovatno i dalje vode „iza kulisa“, jer i Srbija i Hrvatska imaju interes da se ovo pitanje reši, kazala je Aleksandra Nenadović, novinarka Nove ekonomije.
„Srbija ima mehanizme, akcioni plan koji bi trebala da aktivira, koji sam očekivala da će biti aktiviran (već tokom jučerašnjeg dana). Po zakonu, Akcioni plan predviđa da se osigura, kao prvo, snabdevanje. Znamo da je država napravila zalihe u međuvremenu, za narednih 60 dana. Drugi snabdevači (gorivom) takođe postoje na tržištu, na njih će možda biti veća navala jer kod njih može da se plaća karticama. Znamo da situacija nije alarmantna, država će sigurno nastaviti da kupuje naftu, problem će biti cena – koja će verovatno biti skuplja“, navela je Aleksandra Nenadović za „Novu ekonomiju danas“.
Prema njenim rečima, Srbija nije nacionalizovala NIS jer bi se time poslao loš signal svim potencijalnim investitorima, a primeri velikih država koje jesu prinudno preuzele ruske kompanije nakon početka rata u Ukrajini, poput Nemačke, imaju neuporedivo jaču pregovaračku poziciju od „male države kakva je Srbija“.
Koje posledice će trpeti građani zbog sankcija koje su SAD uvele NIS-u, poziciji malih zemalja u sukobu giganata kakvi su Rusija i SAD, zaštiti nacionalnih interesa sa kojim smo možda zakasnili pogledajte u videu ispod.