Vesti iz zemlje

15.07.2013. 01:58

Biljana Stepanović

Autor: Nova Ekonomija

Vlasti trebaju neobrazovani ljudi – Srbijanka Turajlić, profesor

Srbijanka Turajlić kaže da treba da je potpišemo kao penzionerku: „Šta
znači to – profesor u penziji – kad si u penziji, nisi više profesor.“
Međutim, kad javno održi predavanje, obavezno svi slušaju. Bez obzira na
to da li im se dopada to što čuju. Jedni joj pripisuju u zaslugu, a
drugi u krivicu, to što se u preduzbornoj kampanji „iskristalisala“ kao
jedan od glavnih predvodnika pokreta belih listića. Koji su, kako se
sumnja, presudili da Boris Tadić izgubi vlast. Neki joj to nikad nisu
oprostili. Nagradu „Osvajanje slobode“ dobila je 2009. Neki je listovi
stavljaju na svoje „liste najmoćnijih žena“, a ona jedino ima moć da
jasno i glasno kaže šta misli i da se ne boji da će zbog toga nešto da
izgubi. Doduše, nije ni to malo.

Da li vi pamtite da je ikad bio protest naučnika po ulicama?

Iskreno
rečeno, ne mogu da se setim. Bilo je nezadovoljstva, retko kad je bilo
protesta iz raznih razloga, ali ne i zbog nezadovoljstva materijalnim
stanjem.

Ali ovo je izgleda nekako doteralo do duvara. Naučni
radnici kažu da nema dalje – ne mogu da dobiju novac ni da kupe papir i
toner za štampanje naučnih radova, a da odu na neku međunarodnu
konferenciju, ne mogu ni da sanjaju. Sa druge strane čitamo da, na
primer, Nacionalna služba zapošljavanja, za koju i ne znamo koga je
uopšte zaposlila, ima 200 službenih automobila. Uz to idu i vozači i
neki funkcioneri koje oni voze. Reklo bi se da nije stvar u novcu, nego u
prioritetima?

Nama su prioriteti sasvim sigurno drugačiji, pa
nam je i briga u društvu malo specifična. Dakle i naučnici i oni koji se
bave kulturom, što je zanimljivo, probude se tek onda kada oni imaju
problem. Apsolutno nisu spremni da se probude dok društvo u celini ima
problem. Drugim rečima, dok njima nekako kaplje, onda je sve u redu. Iz
nekog razloga ni nauka, a ni kultura, neće da razumeju da su oni
nadgradnja društva. Dakle, da bi društvo moglo da finansira nauku i
kulturu, ono mora da ima proizvodnju, jer iz para koje stvara
proizvodnja  treba da se finansiraju nauka i kultura. Ono što je meni
zanimljivo, to je da se nijedna kategorija, posebno nauka koja je ipak
bliža proizvodnji, nikad nije pozabavila činjenicom da u ovoj zemlji
propada proizvodnja, nego je bila zadovoljna  nekakvom pozicijom  koju
je izborila kod vlasti iz koje su stizale neke pare, nikad se ne
pitajući odakle. Dakle, vi imate već mesecima, da ne idemo daleko, razne
radničke štrajkove, sporne privatizacije, a nikome u kulturi i nauci
nije palo na pamet da ih podrži. Tako da ne vidim da će sad neko da se
zabrine što nauka nema para. Trebalo bi neko da se zabrine, ali ja
nekako ne vidim ko je taj. Tako da se meni istinski čini da je ta vrsta
protesta „meni je loše, dajte mi“ prosto besmislena.

Pa dobro,
ako se tu i složimo, ali niko se nije zabrinuo ni što „nismo imali
para“ da produžimo članstvo pa da nastavimo Piza testiranje đaka…

E
to je, rekla bih, suština problema. Fantastično je da ne postoji
nijedna kategorija  društva, uključujući i naše vrle opozicione
stranke,  koja je zapravo bila spremna da spozna da je to ključni
indikator propadanja. U nekakvom svetu i vremenu koje se označava
društvom znanja, onog momenta kad zemlja odbije da uopšte učestvuje u
razvoju toga, ta zemlja je sebe osudila na propast. Dakle, irelevantno
je da li ću ja danas da podržim nauku, ako nemam sluha da treba da
školujem neke mlade generacije koje će biti u stanju da se bave tom
naukom. Zato mi egocentrično deluju protesti ljudi koji imaju mnogo
ozbiljniji zadatak, a to je da se pozabave društvom u celini.

Niko
se nije zabrinuo što nema para ni za istraživačku stanicu Petnica, gde
se još skupljaju neki mladi i pametni entuzijasti i koju Evropa
prepoznaje. Da li je u pitanju baš toliko siromaštvo, ili odsustvo
svesti za šta nam uopšte trebaju obrazovani ljudi?

Petnica  je
problem koji ja držim na nivou Piza testova. I to je mera nekakvog
populizma koji mi živimo. Pune su novine male mature. Mala matura bez
neke provere nivoa znanja na svetskom nivou je potpuno besmislena. Da li
će kupiti testove, polagaće, neće polagati, to sasvim gubi značaj.
Dakle, ako je bilo razloga da se traži smena ministra, ili da sam
podnese ostavku, to je bilo onog dana kad nije uspeo da se izbori za
novac za Piza testiranje. Tog momenta je funkcija ministra posvete
prestala da postoji.

Ostatak intervjua sa gospođom Turajlić možete pročitati u drugom broju štampanog izdanja „Nova Ekonomija“

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.