Da li ćemo u narednoj godini biti sigurni po pitanju snabdevenosti gasom, veliko je pitanje, ili da budemo precizniji snabdevanje može da bude sigurno, ali svakako po višim cenama. Jedan deo krivice snosi politika države koja se oslanjala na sve moguće strane, pa su sada sve te strane zavrnule slavinu. Ispostavilo se kao tačno upozorenje svih onih koji su govorili da ne možete da budete dobri sa svima. Ispostavilo se i da unutar svojih redova vodeći političari više nisu dobri sa svima, pa tako Narodna banka Srbije nije uzela pitanje gasnog aranžmana kao moguću opasnost po inflaciju, jer su jednostavno pretpostavili da će se gasni aranžman sigurno produžiti, da bi predsednik Aleksandar Vučić danas javno rekao da je uopšte pitanje “hoćemo li imati gasni aranžman”.
Kada smo pitali NBS pre nekoliko dana zašto se u poslednjem Izveštaju o inflaciji ne pominje gas i snabdevanje gasom kao scenario koji bi mogao da podriva inflaciju, čelni ekonomisti centralne banke su nam odgovorili da su „pretpostavili da će sporazum o trgovini gasom s Rusijom, koji važi do kraja ove godine, biti produžen i u narednoj godini, tako da ne očekujo značajnije probleme u snabdevanju prirodnim gasom“.
„Pored toga, Srbija je prethodnih godina akumulirala rezerve prirodnog gasa u skladištu u Banatskom Dvoru, kao i u skladištu u Mađarskoj, a urađeno je mnogo toga na diversifikaciji izvora snabdevanja gasom. Takođe, u okviru analize rizika projekcije naveli smo da bi geopolitičke tenzije, kao jedan od rizika, mogle da se odraze na cene primarnih proizvoda na svetskom tržištu, što uključuje i cenu prirodnog gasa. Ipak, s obzirom na to da je učešće cene prirodnog gasa u indeksu potrošačkih cena relativno malo i iznosi 0,4%, ne očekujemo da bi se eventualni rast cene prirodnog gasa na svetskom tržištu u većoj meri direktno odrazio na inflaciju kod nas.
Dakle kome verovati – predsedniku ili centralnoj banci? A što se tiče javnosti, ovi čelni ljudi su posle ovoliko godina na vlasti valjda naučili da ta javnost samo želi da zna koliko i kako će se plaćati gas i da li će biti skuplji. Hoćemo li imati goriva i po kojoj ceni, hoćemo li imati gasa i po kojoj ceni? Za stanovništvo cena gasa je pitanje plaćanja računa, dok je privreda ta koja bukvalno zavisi od gasa – rafineriju ne možete da stavite u rad bez njega, proizvodnje struje takođe nema bez gasa, a industrijska postrojenja uglavnom rade na gas.
Ilija Batas-Bijelić, naučni saradnik SANU, kaže za Novu ekonomiju da je jasno da će gas biti jedna od skupljih stavki na računu države.
„Što se tiče procene situacije, daleko da imam jasnu sliku, ali sam bliže opciji sa višom cenom. Čudi me da gas nisu uzeli u obzir (NBS) jer je naš ugovor sa ruskim partnerima do 31.12.2025. u finansijskom smislu veoma atraktivan, i teško je očekivati da će se lako naći gas na tržištu 1.1.2026. po toj ceni“, kaže Batas Bijelić.
Da će gas biti teško naći po nekim nižim cenama na tržištu, davno nam je objasnio i energetičar Miloš Zdravković, koji tvrdi da će biti jako teško i nabaviti ga.
Potrošnja Srbije je 2,5 milijardi kubnih metara gasa godišnje, dok je jedan mali deo iz domaće proizvodnje – 0,3 milijarde kubnih metara. Ruski gas je stizao preko Turskog toka iz Bugarske, nekih 2,2–2,5 milijardi kubnih metara godišnje, ali će ovo snabdevanje biti zabranjeno od sledeće godine zbog odluke EU.
Od Rusije smo u prošlosti nabavljali gas po ceni koja je „prijateljska“, 420–600 evra za 1.000 metara kubnih. Postoji i domaće skladište u Banatskom Dvoru kapaciteta 450 miliona kubnih metara (proširenje kapaciteta je planirano za 2026.). Postoje i rezervna skladišta koja plaćamo Mađarskoj od 500 miliona kubnih metara. Što se tiče skupljeg gasa, LNG, nabavljamo jedan deo preko Grčke (Aleksandropulos) i rezervisano je 0,3 milijarde kubnih metara. Azerbejdžanski gas preko bugarskog interkonektora stiže do Srbije u količini od 0,4 milijarde kubnih metara, a LNG Krk iz Hrvatske preko postojećeg interkonektora snabdeva nas sa dodatnih 0,3 milijardi kubnih metara godišnje (kapacitet terminala treba da se udvostruči sledeće godine). Poslednje tri stavke su sve što se tiče nadaleko čuvene diversifikacije.
Što se tiče snabdevanja gasom, sve i da nekim čudom potekne od Rusije, cena će svakako biti viša nego ranije, ali zbog fizičke zabrane Evropske unije to će biti otežano postojećim gasovodima. Ukoliko se Srbija opredeli za neki drugi aranžman, cena će svakako biti viša, uključujući tu i LNG. U biznisu i u politici nema mesta nekom dobrom odnosu sa svima, već ima mesta samo interesu. Srbija je propustila mnoge šanse da svoje interese zaštiti te zato sada kao realan problem možemo očekivati – inflaciju, veća davanja iz budžeta, još manje investicija i zaduživanja kod inostranih prijatelja. Dugove i račune loše politike vlasti će plaćati građani.
Da će cena gasa za Evropu samo da raste, nedavno je i pisao Rojters.
Manja ponuda i povećano oslanjanje na tečni prirodni gas (LNG) zahtevaće mnogo veće povlačenje i ubrizgavanje iz skladišta u budućnosti, rekla je Florens Šmit, energetski strateg u Rabobank za ovu agenciju. Kako navode u tekstu, do kraja tekuće zime u martu 2026. godine, obim skladištenja mogao bi pasti na sedmogodišnji minimum od 29 odsto kapaciteta, prema Kpler-u. To bi značajno povećalo premiju rizika cenama gasa u EU u 2026. godini, saopštio je Energy Aspects, prenosi Rojters.
Vodeći političari u Srbiji kao i direktori velikih državnih kompanija nisu uvek otvoreni u vezi svojih namera u javnosti, jer skupljaju političke poene za „rešavanje“ ovakvih problema u zemlji, koje su, kako se sada i vidi i sami izvazvali protivljenjem da se odvoje od velikih prijatelja Rusa. Pošto smo čuli Dušana Bajatovića, direktora Srbijagasa više puta ove godine koji je pominjao da je gasni aranžman „skoro pa završen sa Rusijom“, a da nada i poverenje kod NBS postoji, onda valjda i mi kao građani treba da budemo mirni, a da za eventualnu inflaciju okrivimo kao i uvek „spoljne faktore“.
Energetski obruč velikih igrača se steže oko Srbije – nafta i gas će biti centralna tema predstojeće zime