BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Biljana Petrović, direktorka Preduzeće za projektovanje, inženjering i konsalting „ARC”
Država je izgubljna u nepotrebnoj birokratiji.
Državni vrh ne razmišlja o tome da zakone moraju pisati stručna lica, a
ne timovi stranačkih ljudi. Mi razumemo da angažovanje stručnjaka košta i
da je Srbija u dugovima, ali bi se na taj način izbegle posledice,
kojih smo sada svedoci, a to je propadanje industrije
Sektor građevinarstva je trenutno u najtežoj situaciji u poslednjoj
deceniji, čemu su doprineli pad kupovne moći stanovništva, globalna
ekonomska kriza, ali i slaba pomoć države u privlačenju investicija u
isplative infrastrukturne projekte. Preduzeće za projektovanje,
inženjering i konsalting „ARC” iz Beograda, osnovano je 1993. godine i
prvi put je, posle 20 uspešnih godina rada, imalo negativan bilans u
prošloj godini, a do kraja ove godine će možda i „zakucati“ na vrata
biroa rada. O stanju građevinske industrije u Srbiji razgovarali smo sa
direktorkom firme Biljanom Petrović.
NE: Pad investicionih aktivnosti je uslovio prošle godine da posao u
svim segmentima privrede opadne za skoro 40 odsto, a iz samostalnog
Sindikata građevinarstva kažu da je time najviše pogođena upravo
građevinska industrija. Kako je to uticalo na vas, kakvo je stanje iz
vaše „stolice“?
ARC: Mislim da smo mi najbolji primer toga kakvo je današnje stanje u
ovom sektoru. Već polovinom prošle godine bili smo potpuno zatečeni
činjenicom da ćemo, posle dve decenije, imati negativan bilans. Nas je
to iznenadilo i zbog toga što smo baš prošle godine od Privredne komore
Srbije i britanske bonitetne agencije „Kofako“ dobili, takozvanu
ekselens licencu, koja se dodeljuje najboljem malom i srednjem
preduzeću. Iako je teška godina iza nas, našli smo načina da isplatimo
radnicima plate i doprinose, ali je naša budućnost, kao i mnogih kolega,
na „tankom ledu“. Ranijih godina je u ovoj firmi radilo više ljudi, ali
stanje sektora u kome poslujemo sada nam ne dozvoljava da u firmi bude
zaposleno više od četvoro. To je slika građevinske industrije u Srbiji –
iako imamo veoma kvalifikovan, stručan kadar, poslovni ambijent je
takav da se klijentela gubi, odnosno, investitori odustaju od ulaganja u
infrastrukturne projekte.
NE: Investicije su neophodne u svakoj grani privrede. Koliko je
Srbija sa svojim građevinskim sektorom povoljna za ulaganja u projekte?
ARC: Kod nas, kao i u celom regionu, situacija nikad nije bila gora.
Jedino se u Beogradu malo gradi. Građevinari odlaze na biro rada, na
kome provode dosta vremena, jer se skoro uopšte ne započinju novi
projekti. Spas nalaze u inostranim angažmanima, uglavnom u Rusiji ili
nekoj od arapskih zemalja gde se, činjenica je, dobro zarađuje, ali
toliki „odliv mozgova“, iako razumljiv, ne može da donese mnogo dobrog
Srbiji. Gubitkom stručnjaka, država gubi i šansu za razvoj i to je
scenario koji će se teško promeniti, ako stvari ostanu kakve sada jesu –
jednom rečju, loše. Što se tiče novih projekata, oni su poželjni i
neophodni, a da li su isplativi, to će samo vreme pokazati. Za sve je
potreban novac, a ulagači se plaše da „zavuku ruku u džep“ i investiraju
u našu zemlju. Ovo je, nažalost, razumljivo, jer je poslovan ambijent u
Srbiji veoma nestabilan. Suština problema je da je, po našem mišljenju,
država izgubljena u nepotrebnoj birokratiji i generalno u zakonima,
koji su u praksi često neprimenljivi. To i jeste posledica toga što
državni vrh ne razmišlja o tome da zakone moraju pisati stručna lica, a
ne timovi stranačkih ljudi. Mi razumemo da angažovanje stručnjaka košta i
da je Srbija u dugovima, ali bi se na taj način izbegle posledice,
kojih smo sada svedoci, a to je propadanje industrije. Manjkavosti
zakona se rešavaju podzakonskim aktima, ali je veliki problem to što je
za njihovo realizovanje potrebno nekad i po 18 meseci, pa je dobijanje
licence za određeni projekat nekad praktično nemoguće, a nijedan
investitor neće toliko dugo čekati na realizaciju. Zbog toga i ne čudi
pad investicija u Srbiji, posebno u našem sektoru.
Nastavak teksta možete pročitati u osmom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE