Na Instagram profilu kompanije „Srbijavoz“ pratioci su početkom jula mogli da reše slagalicu, odnosno sastave reč od ponuđenih slova. Nakon što su uspešno rešili enigmu od deset slova i dobili traženi pojam „mašinovođa“, pet dana kasnije stigla je vest sa brojem 10, a to je da su karte za voz poskupele u proseku deset odsto.
Tako najpovoljnija karta od Beograda do Petrovaradina u jednom smeru košta 549 dinara, dok je mesečna karta na toj relaciji poskupela sa 6.874 dinara na 7.561 dinar.
S druge strane, za prodaju voznih karata u vozu zadržava se naknada od 500 dinara za putnike koji su svoje putovanje otpočeli od stanica koje imaju blagajnu ili kartomat, a nisu kupili kartu pre ulaska u voz, već su to želeli da urade kod konduktera.
Takođe, zadržava se naknada od 500 dinara za putnike sa povratnim kartama, ukoliko kondukter prilikom provere karata utvrdi da je putnik ušao u voz koji ne odgovara odabranom broju voza i datumu putovanja koji je naznačen na voznoj karti, kako u odlasku tako i u povratku.
Pitanje koje muči putnike jeste da li će se povećanjem cene karata, usluga „Srbijavoza“ poboljšati i kakve će benefite imati od toga?
Nova ekonomija je anketirala građane putem onlajn platforme o tome da li koriste usluge ovog preduzeća, koliko često se voze vozom, da li su zadovoljni uslugom i šta bi moglo da se poboljša.
Najveći broj sagovornika Nove ekonomije putuje vozom poslednjih pet godina ili duže, pa su tako upoznati sa stanjem na železnici.
Trećina ispitanika putuje svakoga dana vozom, a neki nekoliko puta mesečno.
Na pitanje da li im voz stiže na vreme, najviše putnika je odgovorilo sa „uglavnom da“, zatim „Uglavnom ne“ i mali broj njih sa „uvek“ i „nikad“.
Načinom plaćanja karata nisu zadovoljni oni koji koriste usluge „Srbijavoza“, a ono na šta se najviše žale u vezi sa plaćanjem karata je aplikacija putem koje se one i kupuju.
„Ona neretko ne radi, pa je tako otežano prikazati kartu kondukteru u vozu ili pak proveriti polaske vozova i kupiti samu kartu“, ističe jedan od putnika.
Putnici navode da su cene karata kada se kupuju u vozu preskupe, jer na stanicama često nema aparata ni blagajne, a aplikacija često ne radi pa nemaju mogućnost drugog načina kupovine.
„Za studentski popust je potrebno izvaditi posebnu godišnju karticu koja se takođe plaća“, napominju građani koji su popunjavali anketu.
Navode i da neretko i doplaćuju kartu 50 dinara za vozove više kategorije.
„Na stanici Novi Beograd, koja se renovira više od pola godine, nema gde da se kupi karta, nema čak ni automata. Ljudi ne mogu da se snađu“, piše sagovornik.
Putnici se žale i da „nemaju kome da se obrate za povrat novca“, jer vozovi kasne nekada više i od sat vremena. Tako vozovi dođu, a oni koji ne mogu da čekaju, kasne negde ili ne mogu da izdrže toliko dugo na stanici, nemaju pravo na povraćaj novca.
Jedna od zamerki je i to što se na kartomatima može platiti samo karticom, ne i kešom.
Dok putnici čekaju vozove, Srbijavoz sklapa milionske ugovore
Hoće li „Srbijavoz“ možda imati u budućnosti neku anketu za svoje korisnike, primati žalbe i sugestije malo srdačnije, ne zna se, ali se zna da je preduzeće spremno da potroši čak 30 miliona dinara na zakup medija za svoje kampanje, sudeći po raspisanim javnim nabavkama. I to nije jedini iznos koji je preduzeće potrošilo ove, ali i prethodnih godina.
Za slagalicu ali i druge postove koje putnici mogu da vide/reše na društvenim mrežama, kompanija je dala prošle godine četiri miliona dinara, dok je prethodne, 2024. godine, za taj posao dala tri miliona dinara.
Agencija koja je dobila posao je „Majo public doo“ čija je stvarna vlasnica Jovana Joksimović, između ostalog i direktorka agencije TANJUG.
U odgovorima na anketu, bilo je i onih koji se odnose na nivo higijene u vozovima, iako je kompanija Srbijavoz sklopila vredan ugovor kako taj problem ne bi postojao.
Tako je kompanija „Srbijavoz“ u martu ove godine potpisala okvirni sporazum vredan 1,2 milijarde dinara za usluge čišćenja, pranja, dezodorancije, dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije ali i namirenja vodom i sanitarnim materijalima, pražnjenju rezervoara vakum toaleta, sa grupom ponuđača koju predvodi kompanija „T&M Group Solutions“.
Stvarni vlasnici kompanije sa kojom je preduzeće sklopilo okvirni sporazum su Mihajlo Popović i Dane Šijan.
I to nije još jedan od skupih poslova u koje je uložilo ovo preduzeće. Pošto putnici imaju zamerke na kartomate, njihovo funkcionisanje i način prodaje karata, otkrivamo i koja firma je angažovana za nabavku kartomata.
Naime, prošle godine Srbijavoz je dala skoro 43 miliona dinara za nabavku kartomata firmama predvođenim kompanijom Estuaro, koja je je poznata po tome što je dobijala poslove za Skijališta Srbije i Gold gondolu na Zlatiboru.
Godinu dana pre, posao za kartomate dobila je grupa firmi predvođena Dot smart solutions-om Dragoljuba Zbiljića. Posao je bio vredan 30 miliona dinara bez PDV-a.
Najviše zamerki na aplikaciju, kartomate i kašnjenja
Putnici čekaju, trpe i gledaju na sat, kako će se vratiti kući, odvesti do posla, rodbine ili negde drugde. Kako navode, drumski prevoz je loš, skup i nema čestih polazaka.
Kao prednosti putovanja železnicom putnici koje je Nova ekonomija anketirala navode bezbednost saobraćaja, brzinu u odnosu na druga prevozna sredstva, blizinu stanica, udobnost ali i manje troškove puta naspram drugih prevoznih sredstava.
Kao mane navode mali broj putničkih polazaka, nepouzdanost i ponovo cenu.
„Osećam se vrlo nebezbedno, poslednji put je voz iz Vrbasa do Beograda toliko zanosio u stranu da sam mislila da će izleteti iz šina. Nemam poverenja u infrastrukturu, ali je nekad najzgodnije rešenje jednostavno“, naveo je putnik.
Po pitanju mana i prednosti možda nisu saglasni, ali u jednom jesu da cena karata nije trebalo da poskupi, kao i to da se usluga „Srbijavoza“ nakon poskupljenja neće popraviti.
Na pitanje zašto ne putuju vozom, putnici odgovaraju da se ne osećaju sigurno, da im ne odgovara termin polazaka, da su stajališta predaleko od naselja.
Jedan odgovor na pitanje zašto ne putuju vozom se i izdvaja: „Bojkotujem ih jer zaustavljaju saobraćaj kada su studentski protesti“.
Putnici su ostavili i komentare i sugestije preduzeću, pa ih prenosimo u celosti anonimno:
„Da može da se plaća kešom i da radnici na informacijama ne budu neprijatni. Takođe da voz ne kasni“.
„Da prestanu da dižu cene karata jer njihove usluge su sve gore i gore, a ne bolje i bolje. Kada neko ima kartu za regio, a ne regio expres odmah prave problem i traže doplatu karte, a kada voza nema prave se ludi“.
„Da se uvede veći broj polazaka tj. da se železnička mreža, u Srbiji generalno, bolje održava i da se železnički saobraćaj podigne na viši nivo. To je pristupačan prevoz i ljudi bi ga koristili ali s obzirom da su pruge devastirane, pružni prelazi nesigurni i zarasli, mali broj polazaka – sem u Beogradu- ljudi železnicu ne uzimaju za ozbiljno“.
„Higijena. Očistite nekad nešto više od poda. Na primer sedišta ili prozore. Bolje sankcionišite putnike koji aktivno prljaju voz, nego putnike koji nisu stigli da kupe kartu. Naravno da usluga neće postati bolja, koliko god da dignete cenu, jer realno nije Vas briga“.
„Jug Srbije je katastrofalno povezan, odnosno nije“.
„Nema mreže, dakle ne interneta, nego ni mreže na 2/3 deonica kojima se putuje. A stoji nalepnica uredno free wi-fi. Polazak i dolazak je veoma upitan. Ako krećete sa početne stanice, krenućete uglavnom na vreme, inače može se kasniti i po sat vremena u polasku“.
„Nemam, jer me ostavljaju bez reči svojim načinom poslovanja“.
„Stanica na NBG izgleda kao gradilište, stubovi se ojačavaju, svuda je šut i opasan materijal, šipke vire na stajalištima, izgleda užasno nebezbedno i prljavo. Vozovi usporavaju kako se približavaju stanici jer ona sigurno ne može da izdrži, izgleda kao da apsolutno ne bi smela da ima upotrebnu dozvolu!!!!! Rupe na stajalištima…..“
Dok se vlast hvali izgradnjom novih pruga, nabavkom vozova, brzinama kojima će u budućnosti na prugama saobraćati vozovi, malo-malo kad dođe leto šine se rašire ili previše ugreju, zimi se zalede, skupe ili budu pod snegom, pa vozovi ne mogu da saobraćaju. Leti se propuštaju prvo međunarodni vozovi, pa oni koji saobraćaju samo na području Srbije kasne, dok se kao prvi vesnici proleća kradu delovi sa železnice, pa ni zbog toga vozovi ne mogu da saobraćaju.
Putnici očekuju da će poskupljenje doneti bolju uslugu. Međutim, prema odgovorima koje su dali Novoj ekonomiji, većina ne veruje da će više cene značiti i manje kašnjenja, pouzdaniju aplikaciju ili bolje održavanje železničke infrastrukture.
Srbijavoz nabavlja 30 novih vozova za EXPO 2027