Rodne nejednakosti predstavljaju jednu od najvećih društvenih nepravdi. One razdvajaju dve najveće grupe stanovništva prema šansama da pristupe raznim resursima, da zauzmu društvene položaje i ostvare blagostanje i zadovoljavajuće uslove života. Čini se da Srbija nikad nije učinila više da ostvari rodnu ravnopravnost, ali je paradoksalno s tim stepen ženskih prava otišao nekoliko koraka unazad u odnosu na raniji period. Dodatni problem su stereotipi i predrasude, koji imaju veliki uticaj.
Ovo je, između ostalog, rečeno na panel diskusiji pod nazivom Rodne nejednakosti u Srbiji, na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja o rodnoj ravnopravnosti, koje su objavljeni na MONS platforma za monitoring socijalnih situacija u Srbiji.
Marija Babović, urednica osmog broja MONS-a i programska direktorka seConS za razvoju inicijativu „Stanje rodne ravnopravnosti sagledano preko Indeksa rodne ravnopravnosti Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost“, rekla je da je vrednost ukupnog indeksa rodne ravnopravnosti za Srbiju u 2016. godini iznosio 55,8 od maksimalnih 100 poena, što predstavlja povećanje od 3,4 poena u odnosu na 2014. godinu.
„Ovo povećanje nešto je veće u Srbiji nego u EU i iznosilo je 1,2 poena, ali je stanje u Srbiji i dalje znatno nepovoljnije nego što pokazuje slika o proseku stanja za EU“.
U poređenju sa EU stanje u Srbiji je znatno nepovoljnije u domenu novca, vremena i moći, umereno nepovoljnije u domenu rada i znanja, dok je najmanja razlika u domenu zdravlja.
Kada se uporedi sa pojedinačnim državama članicama EU, Srbija se nalazi na 22. mestu, između Portugalije i Kipra.
Novac, moć i vreme predstavljaju domene u kojima je stanje mereno indeksom rodne ravnopravnosti najnepovoljnije.
„Žene ukupno rade više nego muškarci. Muškarci duže rade plaćene poslove, i to u proseku tri sata, dok žene duže rade neplaćene poslove“, navela je Babovićeva.
Jelena Žarković Rakić, urednica osmog broja MONS-a i direktorka FREN-a, rekla je da su obrazovanje i briga o porodici faktori rodnog jaza i aktivnosti na tržištu rada.
„Ukupni troškovi niže zaposlenosti žena u EU u 2013. godini, procenjeni su na 370 miliona evra ili 2,8 odsto BDP-a“, navela je.
Razlika u stopi zaposlenosti između muškaraca i žena je 13,5 odsto procentnih poena u korist muškaraca.
Ozbiljno zabrinjava visoka radna neaktivnost žena, koja je 15 procentnih poena viša nego kod muškaraca.
U okviru starosne grupe od 25 do 54 godine skoro polovina neaktivnih žena izjavila je da želi da radi.
Bez obzira na pozitivne trendove u obrazovanju, ostaje duboko ukorenjena sagregacija, odnosno podela na muške i ženske diplome, odnosno škole i fakultete, koje posle vode muškim i ženskim poslovima, kako se smatra po suvojenim stereotipima.
Čak 85% diplomiranih su žene, a njih 78% je u zdravstvu i socijalnoj zaštiti. Muškarci čine 90% zaposlenih u građevinarstvu, dok 75% zaposlenih u obrazovanju čine žene i 75% u zdravstvu.
Biljana Stepanov, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost i nasilje nad ženama, direktorka Centra za prava žena, istakla je da naša država prati trendove i usvaja nove zakone, ali nam izostaje suštinski normativ.
Srbija ima zakon o ravnopravnosti polova, koji je dosta neadekvatan i pojavila sa potreba da se reformiše.
„Srbija nije još usvojila novi zakon o rodnoj ravnopravnosti“, rekla je Stepanov, dodajući da je stepen ljudskih prava otišao nekoliko koraka unazad, a diskriminacija je najčešći oblik narušavanja prava.
Ako se žena dovoljno ekonomski ojača da može sama da odlučuje i o svojim pravima, ona će se osećati jako bezbedno.
Novi zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom, koji je prošle godine stupio na snagu, dodatno je ojačao problem, a u takvoj situaciji zakon bi morao da se reformiše ili da se stavi van snage.
Stereotipi i predrasude pomažu neravnopravnijem položaju žena, ali i mediji koji su mizogeni, naročito kada izveštavaju o slučajevima porodičnom nasilja nad ženama, zbog čega bi morala da uvede medijsku strategiju.