Vesti iz izdanja

28.04.2017. 17:29

Autor: Dragana Nikoletić

Istočno do raja

Rajačke pimnice

Kad krenete iz doline Timoka, osim što ćete bar pet puta preći neobezbeđenu prugu, usput ćete hvatati radio-talase iz susedne Bugarske, a poneke i iz obližnje Rumunije, pa na trenutke pojma nećete imati ni gde se nalazite. Meštani nijednu od džada neće označiti kao lošu, već samo onu do Rajačkih pimnica. Naziv potiče od glagola „pimnuti“. „Naši stari su govorili – idem u Rajac da nešto ’pimnem’.“ Vino, a ne pivo

Kada vas žitelji Negotina, na krajnjem jugoistoku Srbije, upozore da je neki lokalni put katastrofalan, u tome nema nimalo preterivanja. Što znači da ste načisto nagrabusili ako njime krenete, uprkos opomenama. Jer, svaka cesta u okolini puna je rupa i izlokanih zakrpa, pa se motor guši na usponu, štuca u prvoj brzini, a na krivinama u beskrajnom nizu, putnici poskakuju sa sedišta.

Ali, na to su meštani navikli, jer takav je put prema svakoj destinaciji u okruženju. Recimo, prema Majdanpeku, gde je zvanično rudnik bakra, dok se na „divlje“ iz brzaka Peka još uvek ispira zlato na drevne načine. Drugi, manje izdašan metod iskorišćavanja resursa manje šteti majci prirodi, dok žeđ za glavnim sastojkom bronze ostavlja daleko dubljeg traga, i čini da površina Zemlje sliči crvenom Marsu, sa sve vodenim zalihama. Apsurdno, i to je veličanstveni prizor, vredan svakog pređenog tandrkavog kilometra.

Još malo gora je džada prema Rajkovoj pećini, jednoj od naj-hit tamošnjih turističkih atrakcija, čuvenoj po „erotskim“ jamskim ukrasima (u obliku devojačkih grudi i drugih nepristojnije nazvanih obrisa). Posetiocima je bliska i legenda o hajduk-Rajku i njegovom skrivenom blagu, plenu čestih drumskih zuluma i nedostižnom cilju docnijih potraga. 

Ova i slične, možda i istinite priče raspirile su „zlatnu groznicu“ zbog koje su mnogi „izgubili glavu“, a da se nisu obogatili. Stoga nauka smatra da je jedino blago – pećinsko, ono koje je istražio Jovan Cvijić 1894. Vredno ne samo zbog lepote, već i zbog dužine od kilometar i po (u dva nivoa) put kojih se prostiru. Ova jedinstvenost Balkana  nedovoljno je popularisana na domaćem terenu, pa su gro posete strane ekskurzije. 

Žagubica zaturena u Homolju

Ali, da se o turizmu više razmišljalo, prvo bi bili opravljeni putevi. I nečim se stavio do znanja značaj Žagubice, zaturene među planinskim grebenima Homolja, poznatih po punomasnom siru, medu i vlaškoj magiji. I prva dva artikla ćete teško naći, jer ovom mestu je bog marketinga okrenuo leđa (kao što već napomenusmo), dok se za trećim ne traga bez preke potrebe.

Ali meštani nijednu od ovih džada neće označiti kao lošu, već samo onu do Rajačkih pimnica. Ili pivnica, kako ko voli, dok zna da naziv potiče od glagola „pimnuti“. „Naši stari su govorili – idem u Rajac da nešto ’pimnem’“, objasniće etimologiju reči jedna od domaćica pimničkih ugostiteljskih objekata, a, zapravo, podruma vina. Jer, vino je to što bi stari „pimnuli“, a ne pivo, na šta se prvo pomisli.

Međutim, od domaćice ste još daleko, budući da ste tek krenuli iz doline Timoka. Osim što ćete bar pet puta preći neobezbeđenu prugu, kad morate još drastičnije da usporite, usput ćete hvatati radio-talase iz susedne Bugarske, a poneke i iz obližnje Rumunije, pa na trenutke pojma nećete imati ni gde se nalazite. Možete da priupitate graničare, oni ovde često patroliraju, na zadatku da otkriju migrante, ili njihove krijumčare.

Ako ste u pratnji lokalca, s naracijom u žilama pašće, možda, neka gruba aktuelna šala u stilu da je i potonje dobar način bogaćenja. Uz pravu meru lukavosti, specifičnu za srpskog seljaka, neki od „najpreduzimljivijih“ su izbegle iz Sirije i drugih nevoljničkih zemalja, po tri sata vrteli u krug, da bi im po izlasku (i naplati) rekli da su stigli u Mađarsku. „Ili naplatnu pumpu u Bubanj potoku proglasili graničnim prelazom“, upućeni će coktati sa neodobravanjem.

Ovakav crni humor ilustruje mentalitet ne samo negotinskog kraja, ali, da napomenem, čisto da ne bude nepotrebnog autoblaćenja, ti siroti izgnanici Srbe hvale po gostoljubivosti. Bar ne dižu zidove pred njima, i ne puštaju pse za njima, ne bi li im eksplicitno stavili do znanja da nisu dobrodošli.

Nastavak teksta možete pročitati u 40. broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Komentar(1)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.