Cvet đurđevka vekovima se smatra magičnim. U Skandinaviji i Nemačkoj simbol je dobre sreće, ali i u Srbiji se od davnina koristi u obredima jer đurđevak, veruje se, priziva cvetnu i uspešnu godinu, povratak sreće i čistotu duše. Ako ga uberete na Đurđevdan, postaće amajlija.
„Miris đurđevka mami slavuja u proleće da pronađe srodnu dušu“Nekada su žene hajduke pred sastanak kitile đurđevkom da bi imali sreće. Neveste bi brale ovo cveće i od njega pravile bidermajere jer se verovalo da će se, ukoliko mladić oseti miris, zaljubiti u devojku. Grejs Keli, kraljica Viktorija, Kejt Midlton znale su za ovaj mit, pa je njihove bukete na venčanju krasio đurđevak.
Dve legende se vezuju za nastanak ovog cveta. Ne zna se tačno da li su to Evine suze kada je izbačena iz raja ili Bogorodicine kada je oplakivala Hrista.
U Srbiji su nekada mladi odlazili na đurđevdansko jutro u polja ili šume i brali đurđevak od koga bi pravili venčiće za kapije, ulazna vrata od kuće, ali i štala i staja jer se verovalo da najavljuje berićetnu godinu. Venčići bi stajali tu sve do sledeće godine.
.jpeg)
I danas se u nekim delovima Srbije kite ograde, ulazna vrata, traktori, automobili, zelenilom i đurđevkom jer donosi uspeh u poslu, veruje se.
Legenda o nastanku pesme „Đurđevdan“
Hit Bjelog dugmeta „Đurđevdan“ nastao je prema pesmi nepoznatog autora, neimenovanog muškarca koji ju je opevao u „vozu smrti“ za Jasenovac posvetivši je svojoj dragoj. I pesma lepo kaže: „Kome moja draga na đurđevak miriše, meni nikad više“ poistovećujući ljubav s mirisom ovog cveta.