Psihoterapija je u poslednjih par godina sve manje i manje tabu tema u Srbiji. Mnogi prepoznaju njene benefite, te posla za terapeute ima sve više i više. Ako razmišljate o mogućnosti da krenete na terapiju, jedno od najbitnijih pitanja koje sebi treba da postavite je – koje vrste psihoterapije bi bile dobre opcije za vas? Broj različitih prihoterapijskih pravaca je veoma visok, ali se nekoliko modaliteta izdvaja po svojoj popularnosti, kako u svetu tako i kod nas.
Šta je psihoterapija zapravo i šta možete očekivati od terapeuta? Psihoterapija je proces koji za cilj ima lečenje raznih psiholoških tegoba kroz razgovor i primenu određenih tehnika koje variraju u zavisnosti od psihoterapijskog modaliteta. Psihoterapeut pomaže klijentu da sebi olakša i prevaziđe tegobe, kao i da stekne bolje razumevanje sebe i odnosa sa bliskim ljudima. Ako date šansu psihoterapiji, ne samo da ćete rešiti mnoge emocionalne probleme, već ćete i ojačati sebe i naučiti nove veštine koje će vam pomoći da prebrodite mnoge prepreke u budućnosti.
Najpopularnije vrste psihoterapije – KBT i REBT
Kada počnete da razmišljate o tome kako odabrati vrstu pshioterapije i pitate nekoga za savet, sve su šanse da će vam ta osoba preporučiti da probate kognitivno-bihejvioralnu (KBT) ili racionalno emotivno bihjevioralnu terapiju (REBT, ili RE&KBT). Deluje da su ova dva modaliteta veoma popularna kod nas, a ono što mnogi vole kod njih je to što u REBT-u i KBT-u nema kopanja po detinjstvu i traganja za nesvesnim. Rešavaju se aktuelni problemi klijenta, i to tako što se menjaju negativna razmišljanja koja nemaju osnov u realnosti a doprinose psihičkom poremećaju koji otežava klijentu svakodnevni život.
Premisa na kojoj se baziraju ovi modaliteti kaže da promena misli i načina razmišljanja dovodi do promene naših ponašanja i onoga što osećamo. Dakle, suština je u tome da nas ne uznemiravaju stvari same po sebi, već način na koji ih posmatramo – a terapija je tu da nam ponudi novi način sagledavanja situacije.
KBT i REBT zahtevaju aktivno učešće klijenta u terapiji, i seanse podrazumevaju dosta praktičnih vežbi. Terapija uvek ima specifičan cilj i njeno trajanje je vremenski ograničeno – neće svaka osoba imati potrebe da ide na seanse godinama. Ova dva modaliteta su se pokazala odlično u lečenju različitih vrsta anksioznosti, depresije, fobija, i mnogih emocionalnih problema, poremećeja ishrane, i seksualnih disfunkcija.
Geštalt terapija
Geštalt na nemačkom znači forma ili celina, a za ovaj psihoterapijski pristup, to znači da je klijent posmatran kao jedna celina – nisu značajne samo reči, već i ponašanja i gestikulacija koju terapeut opažava. Fokus geštalt terapije je na osvešćavanju onoga što klijent oseća u sadašnjem trenutku.
Nije cilj interpretacija prošlih situacija, već ponovno proživljavanje emocija koje su u tim situacijama bile prisutne. Terapeut postavlja dosta pitanja o osećanjima, a cilj terapije je da klijent postane svestan svojih osećanja i preuzme odgovornost za svoja ponašanja. Uz geštalt terapiju, osoba sazreva i razvija svoju ličnost, i posledično ispunjava svoje pune potencijale.
Sistemska porodična terapija
Sistemska porodična terapija podrazumeva rad sa pojedincima, parovima, ili porodicama. Kao što i naziv terapije nagoveštava, cilj je promena u funkcionisanju porodice, a zadaci koji se sprovode prilagođavaju se svakoj pojedinačnoj situaciji i porodici. Postoje dva nivoa promene – promene prvog i drugog reda. Promene prvog reda podrazumevaju nestanak simptoma kod klijenta, uz mogućnost pojave simptoma kod nekog drugog člana porodice.
Promene drugog reda označavaju nestanak simptoma kod klijenta bez pojave novih kod drugih članova porodice. Porodična terapija se pokazala kao efikasna u lečenju mnogih psiholoških problema kod dece, ali i kod bračnih poteškoća. Može pomoći i kod poremećaja ponašanja članova porodice, kao i kod alkoholizma.

Transakciona analiza (TA)
Prema transakcionoj analizi, svako od nas ima tri ego-stanja – ona su ustvari usklađeni sistemi osećanja i određenih oblika ponašanja. Ova ego-stanja su Odrasli, Roditelj, i Dete, a svako od nas će u određeni trenucima života ispoljiti svako od ova tri stanja, nekad čak i više od jednog istovremeno. U ovoj terapiji se koristi termin transakcija, koji označava komunikaciju između dve ili više osoba. U transakciju su uključena ego-stanja svih osoba, a ako neka osoba ima više od jednog aktivnog ego-stanja, u komunikaciju će biti uključene i skrivene transakcije.
Analiza ovih transakcija ima za cilj postizanje autonomije ličnosti uz osvešćivanje i korišćenje ego-stanja u kojima se klijent nalazi. Takođe, klijent uči da koriguje svoja ponašanja i usvaja strategije koje će mu olakšati komunikaciju u budućnosti. Transakciona analiza se može koristiti za rešavanje svakodnevnih životnih problema, ali i raznih neurotičnih poremećaja, kao i poremećaja ličnosti.
Psihoanaliza i psihodinamska terapija
Svi smo čuli za psihoanalizu, koncept koji je razvio Sigmund Frojd. Psihoanaliza se bavi istraživanjem rada uma, koji se sastoji od tri dela: hedonistički id, racionalni ego, i moralni superego. Pošto se većina rada uma nalazi u nesvesnom, psihoanaliza istražuje nesvesno pomoću više tehnika (neke od njih su tumačenje snova i slobodna asocijacija). Prema Frojdu, na nesvesni deo uma značajno utiču dešavanja iz mladosti, te psihoanaliza detaljno „kopa“ po klijentovom detinjstvu sa ciljem da reši njegove probleme.
Promene ponašanja klijenta su često cilj terapije, ali neki pristupi rade i na mislima i osećanjima – na primer, psihodinamske škole. Psihodinamska terapija je usko povezana sa psihoanalizom, i bazira se na razgovoru o osećanjima, fantazijama, i snovima. Takođe se osvrće na to kako su iskustva u mladosti doprinela ponašanjima i odbrambenim mehanizmima u sadašnjosti.
Koji god pristup da izaberete, važno je da budete istrajni
Ne postoji jednostavan savet za biranje vrste psihoterapije na koju ćete otići, niti za biranje idealnog terapeuta za vas. Činjenica je da nekad prosto moramo da posetimo više terapeuta dok ne nađemo onog koji nam odgovara – slično kao kad tražite dobrog lekara. Ovo ume da obeshrabri, te mnogi odustaju od koncepta psihoterapije nakon jednog neuspešnog pokušaja ili nekoliko seansi nakon kojih ne vide poboljšanje.
Ipak, važno je znati da je psihoterapija dugotrajan proces i da klijentima često bude gore pre nego što im bude bolje. Razgovor o osećanjima i teškim životnim iskustvima ume da bude veoma naporan, ali ako istrajete, izaći ćete iz ovog procesa kao jača verzija sebe.