Kako se naplaćuje „kamata“ za čuvanje rakije? (AUDIO)
Poznato je da naš narod zakopava rakiju u zemlju kako bi se ona čuvao do nekog rođenja, krštenja, svadbe ili ispraćaja u vojsku. Kreator beogradskog Rakija bara, Branko Nešić, došao je na ideju da napravi Prvu srpsku b...
Poznato je da naš narod zakopava rakiju u zemlju kako bi se ona čuvao do nekog rođenja, krštenja, svadbe ili ispraćaja u vojsku. Kreator beogradskog Rakija bara, Branko Nešić, došao je na ideju da napravi Prvu srpsku banku rakije, ni manje ni više nego u Beogradu.
O toj ideji ali i o poslovanju svoje firme koja se bavi proizvodnjom rakije tokom pandemije Branko je govorio u podkastu Nove ekonomije Neću da ćutim.
„Sve je manje mesta za zakopavanje rakije i mi smo napravili jedan sličan model, a to je da u okviru destilerije omogućavamo ljudima da zajedno sa nama proizvedu svoju rakiju, naprave svoju mešavinu destilata, stave je u hrastovu burad i čuvaju do određenog momenta“, kaže Branko Nešić.
On objašnjava da je to način da se dobije svojevrsna privatna kolekcija, dok „kamata“ u tom poslu predstavlja gubitak koji se ostvaruje isparavanjem rakije kroz hrastovu burad.
„To je jedan jako zanimljiv projekat, pre svega namenjen kompanijama i pojedincima koji žele da imaju svoj proizvod, jer čuvena je ona priča ‘Imam domaću rakiju‘. Onda uđemo tako u diskusiju i suština priče je da neko može da kaže ‘Evo to je moja rakija i tu sam je čuvao u Beogradu‘“, objašnjava tvorac Rakija bara.
PRESLUŠAJTE: KAKO RADI BANKA RAKIJE?
Branko kaže da je tokom jedanaest godina organizovanja Rakija fest bio i u prilici da zajedno sa stručnjacima oceni mnoge rakije na domaćem tržištu, među kojima su bile one iz regularne proizvodnje, kao i one koje su nastale u malim, neregistrovanim domaćinstavima:
„Da budem iskren, to se poboljšava sve više i više, ali mi i dalje imamo velike oscilacije od visokokvalitetnih destilata do jeftinijih rakija. Složiću se s tim da nijedna (rakija) ne može da bude loša ako je napravljena od čistog voća“.
Za svaku vrstu rakije, kako Branko objašnjava, klijentima se predlaže da odleži u buretu određen vremenski period.
„Predlog odležavanja kod kajsijevače je 18 meseci, dunjevače do 24, a kod šljivovice 36 meseci i više“, kaže sagovornik Nove ekonomije.
Branko posluje i Austriji, odnosno Beču, gde prodaje svoje proizvode. Kaže da i u Austriji ugostitelji prolaze kroz teškoće u poslovanju zbog pandemije.
Međutim, tamo je situacija malo drugačija, jer je država bogatija pa je i pomoć privrednicima veća nego u Srbiji.
Naš sagovornik dodaje da je turizam u Beču naprečac nestao, što zbog korone i nedavnog terorističkog napada. Zbog toga ocenjuje da bolje rade ugostitelji koji posluju van centra Beča.
„Ljudi koji su radili u centru (grada) su počeli da rade od kuće. Ugostiteljstvo u centru je zaista pogođeno, dok ove osnovne potrebe u smislu ručka i večere za porodicu i dalje funkcionišu“, objašnjava Nešić.
Kaže i da je u Srbiji u vezi sa dodelom državne pomoći imao veoma neprijatno iskustvo, zato što određene državne institucije, kako objašnjava, nisu radile svoj posao kako treba.
„Moja firma je bila oštećena baš za isplatu te pomoći. Znam dosta takvih slučajeva i mislim da je to posledica što je ovo (što se desilo) zateklo, kako nas kao preduzetnike, tako i državu“, kaže tvorac Rakija bara.
Njegova firma je ineče registrovana za proizvodnju jakih, alkoholnih pića. Iz te delatnosti, oni se bave ugostiteljskom delatnošću, gde nisu registrovani, odnosno nemaju šifru te delatnosti, pa ne mogu da dobiju pomoć namenjenu ugostiteljstvu.
Pored Rakija bara i Prve srpske banke rakije Branko je osmislio i Beogradsku destileriju, kao i Rakija fest.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Grad Užice redovno objavljuje podatke o aerozagađenju u tom gradu, ali se se stiče utisak kako su se građani na to navikli i ne bune se zbog toga kaže za podkast Nove ekonomije Zemlja znanja, kaže Zoran Filipović iz užičkog Radija Centrala.
Svake grejne sezone u Užicu je isto stanje, mnogo je hladno i mnogo se loži, a zagađenje vazduha sve veće, a građani se ne bune zbog toga.
Zoran sebe opisuje kako radijskog čoveka, a sa svojim sagovornicima u podkastu Radija Centrala često razgovara o raspoloženju ljudi u gradu koji je već godinama, pored Valjeva, ali i ostalih gradova u Srbiji, na žalost, poznat po i zagađenom vazduhu.
Foto:Nova ekonomija/Zoran Filipović, užički Radio Centrala
Kako nam objašnjava, jedna od retkih prednosti Užica u odnosu na velike gradove poput Beograda je što su blizu planine Jelova gora, Zlatibor, Tara, ali i Kanjon reke Đetinje sa svojim prirodnim lepotama.
Tamo može da se pobegne od zagađenog vazduha, planinari, šeta, vozi bicikl i udiše čist vazduh.
Međutim, prema Zoranovom mišljenju, problem nastaje kada jedna prirodna oaza postane popularna i poznata.
Tada kreće seča šume, kopanje i asfaltiranje puteva, ugrožavaju se njihove prirodne vrednosti.
Gosta podkasta Nove ekonomije bio je Milan Tomašević, iz organizacije Eko patrola Sremčica. Članovi tog udruženja obnovili su jedino kraško jezero u Beogradu i nekadašnje izletište predratnog Beograda, Rakinu baru.
Zbog nebrige i odlaganja otpada, jezero je bilo zapušteno, isušeno i zaraslo u trsku, pa su se meštani Sremčice 2019. godine organizovali i počeli radnu akciju sa ciljem da ponovo ožive svoje jezero.
Nakon par godina, rezultati su vidljivi golim okom, Sremčica ponovo ima svoje kraško jezero, koje inače nije uobičajeno u Srbiji, pa slobodnoi može da se kaže da predstavlja neku vrstu fenomena.
Meštani Sremčice vraćaju život u Rakinu baru
Eko patrola Sremčica sada predstavlja formalno udruženje građana, koje je registrovano u Agenciji za provredne registre (APR) i koje sada može da prima i donacije.
Vraćanje jezera u život rezultat je zajedničkih napora samih meštana. O njihovoj akciji Nova ekonomija je pisala i prošle godine.
Foto: Nova ekonomija
Milan Tomašević kaže za naš podkast kako u Sremčici postoji dosta ekoloških problema koji treba da se reše, od saniranja kanalizacije, koja se izliva u njive i šume.
Pored tih problema, u tom beogrdadskom naselju postoji i problem u vezi sa odlaganjem otpada.
Akcija čišćenja Rakine bare pokazala je kako građani sami mogu da reše neke veće ekološke probleme kada se sami udruže.
Jezero je svašta preživelo, jedno vreme je čak bilo i divlji kolektor za kanalizaciju. Sada postaje park sa drvećem, klupama, ribama i sve češće ga posećuju ptice.
U podkastu Nove ekonomije "Neću da ćutim" gost Biljane Stepanović je osnivać Udruženja "Zaštitnik privrednika i preduzetnika Srbije", Predrag Mitrović.
Tema podkasta je kako mali privrednici i preduzetnici u posluju u jednoj delikatnoj situaciji, u uslovima korona-krize, kada se vlast u Srbiji ne osvrće njihove zahteve povezane sa elementarnim opstankom.
NOVA EKONOMIJA
prtplatite se za čitanje premium sadržaja
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rsInforamcije koje imaju dodatnu vrednost