Vesti iz izdanja

01.09.2023. 00:34

Autor: Nova Ekonomija

Blokčejn tehnologija u sportu

INTERVJU

Ivan Miljković, bivši odbojkaš, olimpijski šampion i stručnjak za koncept sport – marketing – tehnologija...

Ivan Miljković sada se bavi NFT figitalnim proizvodima. Ne, nije štamparska greška. To su dresovi, reketi, patike, lopte i predstavljaju spoj fizičkog i digitalnog proizvoda, najatraktivnijeg novim generacijama. Njegova kompanija i start-up imaju saradnju sa nekoliko sportskih timova i federacija i pružaju usluge transformacije sportskih proizvoda kako bi se oni približili duhu mlađih generacija fanova

Ivan je bivši odbojkaški olimpijski šampion. Ima nebrojena lična i timska ostvarenja u odbojci, kao i izuzetan niz nastupa i medalja za reprezentaciju Srbije.

Tokom niza godina, zajedno sa saigračima, narodu i državi je doneo neizmerne doze sreće i sportskog ponosa.

Danas je malo skriveniji od očiju šire javnosti i bavi se sponama marketinga i ekonomije sa modernim tehnologijama, uvezujući ih sa vrhunskim sportom. Živi sa porodicom u Švajcarskoj, vredno radi i kuje nove velike planove.

Ivane, kao neko ko je bio apsolutno vrhunski sportista u jednom popularnom timskom sportu i najbolji na svetu u jednom trenutku, kako je izgledala tranzicija ka ekonomiji i finansijama?

Tokom celokupne karijere sam ja bio taj koji je brinuo o sopstvenim finansijama. Lična edukacija kroz knjige, časopise i video-materijal mi je omogućila da budem upoznat sa svim detaljima i da se više zainteresujem za finansije.

Kada ste shvatili da za vas ipak nisu studije arhitekture i da je svet ekonomije, finansija i tehnologije, uz sport, nešto gde sebe vidite u budućnosti?

Tokom karijere, a pogotovu pred kraj, pojavila se ideja o formalnoj edukaciji koja je kasnije pretočena u bachelor diplomu na FEFA fakultetu u Beogradu. Kraj karijere sportiste počinje danom početka druge karijere, ali nažalost imamo situaciju da se mnogi sportisti na kraju karijere nađu u situaciji da ne znaju čime bi se bavili kada dođe taj trenutak. Ukoliko niste ranije počeli da se pripremate, sam proces može biti dosta bolan, što zapravo i jeste za veliku većinu sportista.

Koji vam je izazov bio najveći tokom tog prilagođavanja, a šta ste to sa lakoćom prihvatali i radili?

Zvuči možda čudno, ali najlakši deo mi je predstavljao povratak učenju i pohađanju predavanja. Po savetu ljudi do čijeg mišljenja zaista držim, ali i iz razgovora sa dekanom prof. Savićem, zaista mi nije predstavljalo problem vratiti se ponovo u klupu. Problem je nastao onog trenutka kada je krenula kovid pandemija. Sistem nastave i polaganja ispita je bio hibridan, uz dosta novih izazova, ali se i to, uz dobru organizaciju, vrlo brzo posložilo.

Smatram da čovek treba celoga života da se obrazuje, ali i uči od boljih, pametnijih, iskusnijih. Iskustvo sa fakulteta FEFA bih zaista preporučio svakome.

Niki Lauda je u nedavnom dokumentarcu izjavio da mu je tri puta bilo teže da vodi avionsku kompaniju nego da postane šampion u Formuli 1. Kako se vama čini to poređenje?

Biti (uspešan) sportista i biti deo korporacije ili imati lični biznis uglavnom su dešavanja u različitim etapama života. Sport u mlađim danima donosi puno sreće, radosti, teških trenutaka, uspona i padova, ali naravno i slavu, pa i novac za one zaista uspešne. Sa druge strane, taj isti sportista propušta godine sticanja iskustva i upoznavanja nekih drugih ljudi. Za to vreme čovek koji se nije posvetio sportu gradi neku svoju karijeru koja počinje da postaje ozbiljna u istim onim godinama u kojima sportista (ako se nije povredio i završio karijeru ranije) prestaje sa aktivnim igranjem. Za sportiste koji bi želeli da zakorače u korporacijski svet, u tom trenutku se javljaju mnoge prepreke, pa transformacija i prilagođavanje postaju dosta komplikovaniji.

Zato je Džek Ma govorio da se u dvadesetim godinama života uči, u tridesetim stiče iskustvo, a u četrdesetim radi ono što si najbolje naučio raditi.

Nakon osnovnih studija kod nas, a zatim i master studija u Limožu, nastavili ste dalja usavršavanja nizom kurseva, radionica, čitanja. Kako vam se čini proces učenja u današnjem poslovnom svetu?

Pored već pomenutog fakulteta FEFA, jedan sam od dvojice iz Republike Srbije (pored gosp. Šurbatovića, sekretara FSS) koji je završio UEFA master. Kako za vreme mastera nisam bio deo niti jedne organizacije, celokupne troškove ne baš jeftinog kursa sam snosio sam. Sam master se sastoji iz osam modula od pet radnih dana u periodu od dve godine. Svaki modul ima specifičnu tematiku i održava se na raznim mestima širom sveta. Eksperti koji dolaze na master su zaista vrhunski menadžeri iz sveta sporta, ekonomije, marketinga i sveta zabave. Pored toga, ostali učesnici dolaze iz najboljih svetskih sportskih klubova, federacija ili korporacija. Povezivanje sa njima predstavlja neprocenjiv potencijal za dalji rad i kreiranje zajedničkih projekata.

Rekli ste da verujete u koncept dugoročnog planiranja. Kako biste to stavili u kontekst svog poslovnog razvoja?

„Uspeh je jednako priprema plus prilika“. Ova divna Senekina filozofska ideja predstavlja jednu od mojih životnih deviza kojom sam se rukovodio celog života. Nekoliko velikih planova koje sam imao u životu upravo je realizovano zahvaljujući ovakvom načinu razmišljanja i ponašanja. U kontekstu dugoročnog planiranja, ostaje samo očekivanje prave prilike da se naprave velika dela.

Pre samo nekoliko godina hit je bila blokčejn industrija i njen razvoj, nakon toga kripto svet, dok trenutno dominiraju AI teme. Kako to sagledavate, kakve veze to ima sa sportom i gde sve to vodi?

Blokčejn tehnologija me najviše privukla zarad svoje transparentnosti. Sport na terenu je jako zanimljiv upravo zbog svoje maksimalne transparentnosti. Ako si najbolji, pokazuješ to pred velikim auditorijumom.

Blokčejn tehnologija pruža rešenja za mnoge sektore, pa i za sport.

Decentralizacija i sigurnost vlasništva podataka su samo neki od aspekata ove tehnologije. Kriptovalute i ostalo predstavljaju samo neki od načina primene blokčejn tehnologije koja će, siguran sam, imati i dalje primenu u budućnosti uprkos sve većoj pomami za veštačkom inteligencijom, mašinskim učenjem i internet stvarima (IoT).

Blokčejn tehnologija u sportu se najviše bazira na kreiranju rešenja za navijače, kao i radu na ideji kako ih dodatno privući da prate i praktikuju sport. Pogotovo mlađe generacije, koje sve više vremena provode na mobilnim uređajima i imaju manje vremena za sportske prenose uživo, pritom tražeći veću sigurnost i zaštitu prilikom interakcije na internetu.

Siguran sam da će se sinergija svih ovih tehnologija desiti brzo, najviše u korist svakog čoveka na planeti. Zaštita ličnih podataka je na prvom mestu i ubrzano se na mnogim stranama radi na pronalaženju najoptimalnijeg zakonskog okvira za ovu temu.

Na koji način video-prenosi uživo (live streaming), socijalni mediji i video-igrice donose nove poslovne modele?

Ljudi će nastaviti da konzumiraju video-sadržaj, samo na drugačiji način i uz pomoć nekih drugih hardvera. Sa povećanjem analitike i praćenja ponašanja ljudi, dolaziće do otkrića novih načina ponašanja i sam sadržaj će biti prilagođen većini korisniku individualno. Kao najveći izvor prihoda od svega ovoga, industrija reklama će morati da se prilagodi i transformiše, kako bi pratila trendove. Kao najsvežija promena, veštačka inteligencija će sve više preuzeti kreiranje sadržaja, a samim tim i kreiranje ili uticanje na javno mnjenje. Ono što postaje tema od vitalnog značaja, jeste sigurnost i objektivnost prikazivanja na internetu, te viralna zaštita onih najmlađih.

Kako se pravi razlika između stvarnih sportskih fanova i industrije zabave? Zašto je to važno?

Svi korisnici, ne samo u sportu već u celoj industriji, dele se na određene grupe i segmente, kako bi se na što bolji i efikasniji način omogućila konzumacija tog sadržaja.

Ako govorimo o starijim generacijama, tu je priča vezana za LIVE (živi) prenos utakmica, prisutnost na stadionima, konzumaciju pića i hrane, itd. Kako idemo ka mlađoj populaciji kroz generacije, pa do poslednje ALPHA generacije, stvari idu ka konzumaciji kratkih video-sadržaja, akcija koje možda nemaju dodira sa samim sportskim događajem, željom za posedovanjem autentičnog dresa ili nečeg drugog i to čak ne u fizičkom obliku, već u formi digitalnog. Sve su ovo transformacije kojima prisustvujemo i kojima se sadržaj/content nastoji učiniti bližim novim generacijama.

Istina je takođe da se sve manje mladih odlučuje da fizički upražnjava sport, što otvara neke druge probleme. Ako se ovako nastavi, možda dođemo i u situaciju da se sport zaista pretvori u vrstu gladijatorskog spektakla sa malim brojem takmičara, gde vrednosti olimpijskog duha možda više neće biti prisutne, već samo dominantni miris zelenih novčanica. Možda bi i to trebalo prihvatiti kao jedan od vidova tranzicije našeg društva.

Ka čemu tačno? Smatram da danas na to pitanje nema odgovora, ili se ljudi uopšte i ne usuđuje da ga traže.

Šta su to u stvari NFT figitalni dresovi?

NFT figitalni proizvodi (dresovi, reketi, patike, lopte, itd.) predstavljaju spoj fizičkog i digitalnog proizvoda, najatraktivnijeg novim generacijama. Moja kompanija i start-up imaju saradnju sa nekoliko sportskih timova i federacija oko pružanja usluga transformacije sportskih proizvoda kako bi se oni približili duhu mlađih generacija fanova.

Ideja oko samog rešenja, ako govorimo o dresovima npr., jeste da se kreira vrednost autentičnog dresa nekog igrača pre nego što taj dres bude obučen na nekoj utakmici. U praksi, putem NFT-ja se prodaje vlasništvo nad dresom, koje može biti kroz fiksnu cenu, ili putem aukcije. Kasnije se taj dres kao fizička stvar uručuje vlasniku. Zamislite samo da je neko imao mogućnost da kupi pravo na poslednji dres koji je Messi nosio u timu Barselone.

Blokčejn tehnologija i figitalni dresovi vam omogućuju da budete 100% sigurni da je baš taj dres zaista nosio Messi, te da je zapis te transakcije pohranjen na blokčejn lancu zauvek.

Takav dres ima mnogo veću vrednost nego dres kupljen u fan prodavnici ili kao poklon, gde morate dokazivati da je to baš taj pravi dres. Isto tako, tehnološko rešenje omogućuje i naknadno sekundarno tržište, te prodaju i regularan prenos vlasništva na narednog vlasnika.

Gde vidite sebe u sledeće tri poslovne godine?

Sigurno u svetu sporta gde pomažem klubovima i federacijama da maksimalno iskoriste prednosti najnovijih tehnologija i kreiraju nove, adekvatne sadržaje i vrednosti za svoje fanove. Naravno, kao i uvek ostajem otvoren za sve nove ideje u kojim bih mogao primeniti svoje znanje, iskustvo i poznanstva širom sveta.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Tema:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.