Vesti iz izdanja

30.11.2016. 23:17

Autor: Marica Vuković

Kamen o vratu države

Vlada Srbije pokušava da i RTB Bor „utopi“ Kinezima

Od svih državnih preduzeća koja posluju sa gubitkom najveći fiskalni rizik predstavlja RTB, koji se trenutno održava u životu zahvaljujući pomoči države, tako što mu ona toleriše neplaćanje nekih tekućih obaveza, poput računa za električnu energiju, kažu iz Fiskalnog saveta. Jedino ispravno je da se, ukoliko država i dalje bude dozvoljavala takvu poslovnu politiku, u budžetu transparentno prikaže koliko tačno iznosi pomoć RTB-u

Planom državnog budžeta za 2017. godinu predviđeno je da Rudarsko-topioničarski basen Bor dobije pomoć od dve milijarde dinara, kako bi kompanija održala likvidnost dok se ne vidi hoće li biti uspešan pokušaj pronalaska strateškog partnera. To što je Vlada Srbije uspela da ubedi Međunarodni monetarni fond da se saglasi sa subvencionisanjem RTB-a, uprkos zabrani davanja budžetskog novca preduzećima u restrukturiranju, može da znači da ima ozbiljne garancije da će neki veliki svetski investitor naći interes do počne poslovanje u Boru.

Priželjkuje se da problemi RTB-a budu rešeni na sličan način kao što je urađeno sa Železarom Smederevo, čiju imovinu je sredinom prošle godine kupila kineska kompanija Hestil. Kao kandidati za preuzimanje RTB-a spominju se dve kineske kompanije, Liten i Pauer Čajna, a kineski zvaničnici ne kriju da su uključeni u procene šta bi za Kinu i neku od njenih najvećih kompanija posle ulaska u proizvodnju čelika u Srbiji značio ulazak i u preradu bakra. Srpski premijer Aleksandar Vučić traži na sve strane kupca za RTB, ali veruje da su Kinezi ti koji u ovom trenutku jedini mogu biti spasioci i na sve načine ubeđuje kineskog premijera Li Kećijanga da mu pomogne kako Bor ne bi izgubio oko 5.000 radnih mesta.

RTB je veliki gubitaš i finansijsko stanje u tom preduzeću je, prema priznanju Vučića, gore nego što se mislilo i ima rukovodstvo koje je povlačilo loše poslovne poteze. I analiza američke konsultantske kuće Mekinsi ukazala je da se kompanijom loše rukovodi i da hitno mora biti uveden profesionalni menadžment. Na mestu generalnog direktora od 2008. godine je Blagoje Spaskovski koji je bio uspešniji u prelasku iz jedne u drugu političku partiju, nego u upravljanju tako velikim sistemom.

RTB, kako su procenili stručnjaci Mekinsija, može da preživi ukoliko se promeni način upravljanja i pronađe strateški partner spreman da u nove rudnike uloži nekoliko stotina miliona evra, i to uz smanjenje broja zaposlenih za 1.200. Izbor profesionalnog menadžmenta i smanjenje troškova proizvodnje odavno je trebalo da bude recept bar za pokušaj spasavanja RTB-a, ali su to izbegavale sve prethodne vlade iako nijedna nije bila zadovoljna radom Spaskovskog, čoveka za kojeg kažu da skoro čitava Bor drži pod kontrolom.

Bakar težak kao olovo

Po oceni Fiskalnog saveta, u grupi državnih preduzeća koja posluju sa gubitkom najveći fiskalni rizik predstavlja RTB, koji se trenutno održava u životu zahvaljujući pomoči države, tako što mu ona toleriše neplaćanje nekih tekućih obaveza, poput računa za električnu energiju. Jedino ispravno je, kako je preporučio Savet, da se, ukoliko država i dalje bude dozvoljavala takvu poslovnu politiku, u budžetu transparentno prikaže koliko tačno iznosi pomoć RTB-u.

Savet je upozorio i da RTB ne sprovodi reformske mere, predviđene Unapred pripremljenim planom reogranizacije (UPPR) koji je od letos u primeni. Jedna od tih mera je smanjenje broja zaposlenih i do kraja godine preduzeće treba da napusti više od 400 radnika, a druga je promena menadžmenta koja je bila planirana za drugu polovinu 2016. godine. Izostale su bilo kakve suštinske promene u poslovanju, zbog čega usvojeni plan reogranizacije predstavlja samo prividno, i po svemu sudeći neodrživo rešenje, navodi se u izveštaju Fiskalnog saveta.

U program restrukturiranja duga od 1,2 milijarde evra, najvećeg do sada u Srbiji, uključeni su matično preduzeće, Rudnik bakra Bor, Rudnik bakra Majdanpek i Topionica i rafinacija. Taj program predviđa smanjenje broja zaposlenih sa sadašnjih oko 4.700 na 3.500 u narednih osam godina, koliko bi trajala otplata dugova, a moguće je i otpuštanje i većeg broja zaposlenih. 

Nastavak teksta možete pročitati u 36. broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.