Vesti iz izdanja

25.06.2018. 23:33

Autor: Miloš Obradović

Manja konkurencija, više cene

SERIJA NOVE EKONOMIJE - RAD NEZAVISNIH REGULATORNIH I KONTROLNIH TELA U SRBIJI

Indeks konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma, već godinama Srbiju smešta u grupu najlošije rangiranih zemalja po stepenu domaće konkurencije, stepenu tržišne dominacije i efektivnosti antimonopolske politike. U poslednjem izveštaju po intenzitetu domaće konkurencije smo na 115. mestu, po stepenu dominacije na tržištu 112, ali sa lošijom ocenom, dok smo po efektivnosti antimonopolske politike ocenjeni najlošijom ocenom 3.1 i pozicionirani na 114. mestu u svetu

Razbijanje Rokfelerovog moćnog Standard oila na 34 kompanije 1911. godine predstavlja kamen temeljac antimonopolske regulative u kapitalističkom delu sveta. Svoju snagu antimonopolska komisija EU je pokazala kada je kaznila kompaniju Alfabet, vlasnika Google-a, sa rekordnih 2,42 milijardi evra.
U Srbiji je tradicija borbe protiv monopola i kartela znatno mlađa, a u modernoj državi datira tek od 2006. godine i osnivanja Komisije za zaštitu konkurencije (KZK). Čak i u odnosu na zemlje u okruženju srpska antimonopolska komisija je relativno mlada; u Češkoj i Mađarskoj su slična tela osnovana još 1991. godine, a u Rumuniji i Sloveniji 1997. godine. Pa ipak KZK je jedno od retkih nezavisnih regulatornih tela u Srbiji koje se još nije našlo na udaru izvršnih vlasti i koje je dobilo pozitivnu ocenu u Izveštaju o napretku Evropske komisije koja rad KZK prati u okviru Poglavlja 8 u pregovorima o pristupanju Srbije EU. „Ispitivanja velikih privatnih kompanija i državnih preduzeća koje je Komisija za zaštitu konkurencije sprovodila su u velikoj meri doprinela unapređivanju kredibiliteta i imidža u javnosti. Aktivnosti zastupanja politike konkurencije su povećane“, navodi se u Izveštaju, ali se dodaje i da bi sudovi kojima se podnose žalbe na rešenja Komisije mogli unaprediti svoj rad.

 

Značaj fer konkurencije

S druge strane, neka od najpoznatijih istraživanja, kao što je indeks konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma, već godinama Srbiju smešta u grupu najlošije rangiranih zemalja po stepenu domaće konkurencije, stepenu tržišne dominacije i efektivnosti antimonopolske politike. U poslednjem izveštaju po intenzitetu domaće konkurencije smo na 115. mestu, po stepenu dominacije na tržištu 112, ali sa lošijom ocenom, dok smo po efektivnosti antimonopolske politike ocenjeni sa najlošijom ocenom 3.1 i pozicionirani na 114. mestu u svetu. Treba reći da se ocene u indeksu konkurentnosti dobijaju na osnovu ankete domaćih privrednika.
Koliki je značaj fer konkurencije na jednom tržištu najbolje govori definicija Evropske komisije koja kaže da konkurencija omogućava efikasnu upotrebu ograničenih društvenih resursa, tehnološki razvoj i inovacije, niže cene, veći kvalitet, raznovrsnost proizvoda i, generalno, veću produktivnost privrede kao celine. Direktna posledica konkurentskog tržišta su jeftinije roba i usluge i to uz veći kvalitet za krajnje potrošače. Takođe, činjenica da svaki učesnik na tržištu nastoji da što više smanji konkurenciju, a idealno da ima monopolsku poziciju čini da je borba za zaštitu konkurencije u stvari neprestana igra mačke i miša.
Komisija, radeći prema zakonu o zaštiti konkurencije, prepoznaje dva različita oblika povrede konkurencije: restriktivne sporazume i zloupotrebu dominantnog položaja.
U 2017. godini KZK je u šest predmeta pretpostavila da je učinjena povreda konkurencije, a obrađivala je još osam predmeta iz prethodnog perioda. Godinu je završila sa četiri rešenja u kojima je utvrđeno narušavanje konkurencije i to jedna zloupotreba dominantnog položaja i tri restriktivna sporazuma. Takođe u četiri slučaja je obustavljen postupak.

Najveći slučaj prošle godine svakako je bilo otkrivanje i
kažnjavanje nekoliko uvoznika i prodavaca sportske opreme, konkretnije patika, kojima je propisana ukupna kazna od 45.279.976 dinara

 

Slučaj sa patikama

Najveći slučaj prošle godine svakako je bilo otkrivanje i kažnjavanje nekoliko uvoznika i prodavaca sportske opreme, konkretnije patika, kojima je propisana ukupna kazna od 45.279.976 dinara.
Dugo već kupci pokušavaju da shvate kako je moguće da patike koje se šiju u Vijetnamu ili Bangladešu i čija je cena proizvodnje svega nekoliko dolara, kod nas koštaju desetine, pa i stotine dolara i još da budu skuplje nego u susednim zemljama ili čak razvijenim zemljama Zapadne Evrope. KZK je utvrdila da se čak 15 trgovaca dogovaralo oko cena i uslova prodaje. Kao najznačajniji igrači u ovom kartelu su označeni N sport, Đak i Planeta sport, a oni su podneli i najveće kazne.
Ipak, najveći slučaj Komisije za zaštitu konkurencije bilo je utvrđivanje zloupotrebe dominantnog položaja Frikoma na tržištu sladoleda 2011. Godine, kada je propisana kazna u visini četiri odsto ukupnog prihoda iz 2009. godine, a što je iznosilo 301.950.520 dinara, odnosno 2,8 miliona evra. Ovo je i najveća kazna propisana do sada za zloupotrebu dominantnog položaja koju je Frikom ostvarivao nizom klauzula u ugovorima sa maloprodavcima, od diktiranja krajnje cene do sprečavanja maloprodavaca da prodaju sladoled konkurencije.
Još jedan veliki slučaj je rešenje po kome je Elektroprivreda Srbije morala da plati kaznu od 330 miliona dinara 2016. godine zato što je zavisno preduzeće EPS distribucija zloupotrebilo dominantni položaj na tržištu električne energije. Komisija je ustanovila da je EPS distribucija tražila kraće rokove plaćanja i avansno plaćanje za sve trgovce struje osim firme EPS-a. Takođe, povlašćeni su mogli da garantuju bankarskom garancijom dok su svi ostali morali da daju garanciju u gotovini.

 

Saga o Salfordu

Ako se vratimo na početak i vidimo da se i u izveštaju Evropske komisije govori o neadekvatnom kapacitetu pravosuđa da odgovori na žalbe na rešenja komisije, a najbolji primer ovoga je saga o utvrđivanju dominantnog položaja i njegove zloupotrebe investicionog fonda Salford i to na tržištu mleka. Još 2008. godine Komisija je otkrila i sankcionisala Salford koji je bio vlasnik najvećih mlekara u Srbiji, a pre svega Imleka i Subotičke mlekare, za zloupotrebu dominantnog položaja prilikom otkupa mleka. Utvrđeno je da su proizvođači mleka dobijali daleko manje iznose za svoje mleko nego što bi to bilo tržišno opravdano, odnosno da je sve subvencije države proizvođačima mleka Salford uzimao sebi.
Vrhovni sud Srbije je 2009. godine poništio rešenje Komisije za zaštitu konkurencije. U upravnom sporu koji je, po tužbi Imleka i Mlekare Subotica, vođen protiv ovog rešenja, sud je konstatovao da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Nakon dve godine, Komisija je donela novo rešenje da Salford plati 306 miliona dinara kazne, što je ova firma i uradila nakon što je Upravni sud potvrdio rešenje Komisije nakon 15 meseci. Međutim, sledi nova žalba Salforda Vrhovnom sudu, koji se u međuvremenu menja u Vrhovni kasacioni sud, da bi tek 2016. godine potvrdio rešenje Komisije. Dakle, punih osam godina je proteklo od utvrđivanja prekršaja i sankcionisanja do konačne pravosnažne presude najvišeg suda.

U ovom trenutku aktuelna je istraga protiv velikih uvoznika dečje opreme sa sumnjom da kartelskim udruživanjem drže visoke cene.

Zaštita konkurencije, ne konkurenata

Ipak, u vezi sa radom Komisije u javnosti i dalje ima zabuna. Ljudi teško prihvataju da monopol sam po sebi nije kažnjiv, već samo njegova zloupotreba. Miloje Obradović, predsednik Komisije za zaštitu konkurencije, ističe da je zadatak KZK da obezbedi da svaki učesnik ima ravnopravne uslove na tržištu, i da time bude stimulisan da samo od njegove vrednoće, inovativnosti i efikasnosti zavisi i uspeh u proizvodnji ili pružanju usluga.
„Važno je istaći da je uloga Komisije da štiti proces konkurencije, a ne konkurente, odnosno ne štitimo slabe od jakih, već omogućavamo svima ravnopravne uslove“, kaže Milojević za „Novu ekonomiju“.
Ako nema konkurencije na tržištu, najveća šteta za potrošače je plaćanje viših cena za nekvalitetnije proizvode, kao i nemogućnost pristupa novim proizvodima.
„Svako ograničenje ili povreda konkurencije dovodi do gušenja inovacija, zatvaranja tržišta za druge učesnike, naročito one manje i mogu da obuhvate čitave sektore i industrije. Nema razvoja privrede, guše se mala i srednja preduzeća, sve stagnira.
Konkretno, možda se to najbolje može ilustrovati kroz dogovaranje ponuđača u javnim nabavkama, što spada u najteže povrede konkurencije. Kod takve povrede mi kao potrošači u tom slučaju kao poreski obveznici plaćamo skuplje kroz javne nabavke, jer postoji dogovor učesnika. Dok naručilac, na primer država, dobija manji izbor i nekvalitetniju ponudu, a to može da bude medicinski materijal koji se koristi u lečenju. Sada zamislite kakve tu štete mogu da nastanu, sem finansijske“, objašnjava Milojević, dodajući da onaj ko ima dominantan položaj može da diktira cene ili da istisne konkurenciju sa tržišta, a to opet sve plaćaju kupci.
Komentarišući nalaze iz indeksa svetske konkurentnosti, Obradović ocenjuje da ne postoji nijedna tržišna ekonomija gde nema u nekom segmentu ograničenja konkurencije.
„Samo je pitanje kada će ona biti otkrivena i način na koji će biti rešena, pa to važi i za Srbiju. Uveren sam da i u Srbiji stepen ograničenja konkurencije nije ništa veći nego u bilo kojoj razvijenoj tržišnoj ekonomiji, zato što imamo usaglašene propise. Ovde se više susrećemo sa uticajima starog načina razmišljanja da je država ta koja obezbeđuje poslovanje i opstanak na tržištu i tu pre svega govorimo o nekadašnjim državnim ili društvenim preduzećima, koja ne razmišljaju o pravilima konkurencije.
Moramo imati u vidu da su pojedini učesnici na tržištu imali određene navike koje nisu saglasne sa pravilima konkurencije, ali je jasno da sada moraju da usklade svoja poslovanja sa propisima iz ove oblasti i tu naglašavam da se to posebno odnosi na javni sektor“, kaže on uz komentar da kod državnih preduzeća i dalje postoji svest da oni po prirodi stvari, tj. „u ime države“ mogu da diktiraju uslove na tržištu.
Obradović kaže da cilj Komisije nije da kažnjava, već da omogući ravnopravne uslove na tržištu, mada na raspolaganju ima moćne kazne, do 10 odsto godišnjih prihoda kompanije. Pored kazni, KZK propisuje i mere ponašanja, čime se daju nalozi firmama da ili prekinu ograničavanje konkurencije, ili im se zabranjuje određeno ponašanje na tržištu. Na primer, mogu da zabrane učešće na određeni period na tenderima ako je neko učestvovao u zabranjenom dogovoru u javnim nabavkama, ili mogu da narede da se proda deo preduzeća ili imovine. Pored ovoga, zakon dozvoljava mogućnost da firma sama ponudi da otkloni povredu konkurencije i, kako ističe Milojević, to su radili u nekoliko slučajeva. Tako su Železnice Srbije same omogućile pristup i korišćenje železničke infrastrukture i drugim preduzećima, a na sličan način su postupili i JP Infostan i Telekom Srbija.

Privlačimo pažnju

Na pitanje da li Savet Komisije trpi pritiske od strane kompanija ili možda političara, Obradović ističe da se radi o povećanom interesovanju ili fokusu u kome se nađe rad ili odluka Komisije.

„Uvek tela za zaštitu konkurencije koja efikasno koriste svoja ovlašćenja privlače pažnju predstavnika vlasti i javnosti. Ja bih se i zabrinuo da li dobro radimo ako ne privlačimo pažnju ili nismo u fokusu predstavnika države ili privrede. Interesovanje za odluke je stvar koja se podrazumeva za sva tela za zaštitu konkurencije, jer one imaju posledice ne samo na onog koga se tiče ta odluka, već može da ima uticaj i na ponašanje drugih učesnika na tržištu. Pravo pitanje je kako da se tela za zaštitu konkurencije nose sa tim – a jedini je odgovor puna transparentnost postupaka, kao i stalno objašnjavanje važnosti zaštite konkurencije i pridobijanje podrške
od svih društvenih učesnika za njeno sprovođenje. Dodao bih i da nije dobro za neko telo za zaštitu konkurencije ako je potpuno izolovano od političkih dešavanja. Jer da bi Komisija bila istinski zagovornik politike
zaštite konkurencije, ona mora stalno uticati na zakonodavca da donosi propise koji ne sprečavaju tržišnu konkurenciju“, smatra Obradović.

Najveći slučajevi Frikom, EKI Transfers i Pogrebne usluge Beograd

„Mi u Komisiji na određen način sve predmete smatramo velikim, jer svi doprinose razvoju prakse i zahtevaju pažljivo razmatranje, ali ako se radi samo o rešenjima zloupotrebe dominantnog položaja, kao najveće tu mogu
da pomenem predmet Frikoma, rešenje o zloupotrebi kolektivnog dominantnog položaja EKI Transfers и Tenfore (Western Union), kao i JKP Pogrebne usluge Beograd“, kaže Milojević.

eu logo

*Projekat „Rad nezavisnih kontrolnih institucija u Srbiji” finansira National Endowment for Democracy. 
*Ovaj tekst, celokupan sadržaj i izneti stavovi su isključiva odgovornost Business Info Group kao izdavača Nove ekonomije i ni na koji način ne održavaju stavove i mišljenja National Endowment for Democracy. 

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.