
Ja hoću da ostanem ovde
Razumem one koji žele da odu, ali ja hoću da ostanem i hoću da se izborim da to gde ostajem valja. To mi je glavna inspiracija. Tužno mi je što na kraju svake godine, kod mene u školi koja je jedna od jačih,...
Iako je socijalistička Jugoslavija delovala kao „monolitna“, jednopartijska država, sa veoma kontrolisanom štampom i ograničenom slobodom izražavanja, ona je bila, u suštini, duboko podeljena zemlja. To se lepo može videti po raspravama istoričara koje je prikazao Kosta Nikolić u knjizi „Prošlost bez istorije“ (Beograd, 2003. godina)
U istoriografiji, a samim tim i u državi, nije postojao elementarni konsenzus ni oko nastanka te države, a kamoli oko tumačenja međuratnog razdoblja, da bi se na kraju žestoki sporovi vodili i oko tema iz Drugog svetskog rata.
Prve javne polemike u jugoslovenskoj istoriografiji izbile su 1961. godine, dok je do „eksplozije“ polemika došlo nakon Brozove smrti. Istoričari su mahom sledili svoja republička (pokrajinska) partijska rukovodstva u tumačenju prošlosti. Za razliku od ostalih, srpski istoričari su najduže zauzimali „jugoslovenski stav“, sve do druge polovine 80-ih godina. Svi drugi forsirali su republički, odnosno nacionalni kontekst. Polemike su se vodile ne samo na stručnim skupovima i časopisima, već su i bile objavljivane u publicistici, prvenstveno u beogradskom NIN-u i zagrebačkom listu „Danas“.
PRVA POLEMIKA
Partija je preuzela monopol nad istoriografijom posle pobede u ratu. Komunisti su, po ugledu na SSSR, insistirali da se prošlost tumači na osnovu „istorijskog materijalizma – istomata“ (po toj ideologiji, promene u društvu potiču od stanja ekonomsko-proizvodnih odnosa). Istorija je „feudalizovana“ republikama (i pokrajinama) koje su imala svoja društva istoričara, bez „centrale“.
Za razliku od drugih oblasti kulturnog i naučnog delovanja, u istoriografiji nikada nije uspostavljeno „jugoslovensko jedinstvo“. Jedino je, bar na početku, uspostavljeno kakvo-takvo „jedinstvo“ u tumačenju Drugog svetskog rata i to kroz nasilno uspostavljanje istoriografije tzv. simetrija (četnici=ustaše, Nedić=Pavelić), kao i u brojnim drugim primerima. Takva tumačenja su, uglavnom, prestala u srpskoj istoriografiji tek 80-ih godina, mada su i danas prisutna u manjoj meri.
Prva javna polemika istoričara desila se istovremeno sa kolebanjima u državno-partijskom vrhu oko davanja većih prava republikama. U javnosti se o dilemama u rukovodstvu nije mnogo znalo, mada je spor izbio na videlo u javnoj debati (književnoj polemici) između Dobrice Ćosića i Jože Pirjavca. Nekako u istom trenutku, počela je i prva polemika istoričara na kongresu Saveza istoričara Jugoslavije. Polemiku je izazvalo uvodno izlaganje (inače tvrdog komuniste) Jovana Marjanovića; njemu su oštro replicirali Franjo Tuđman i France Klopčič. Marjanović je tvrdio da je KPJ osvojila poverenje naroda tek kada je napustila stavove o razbijanju Jugoslavije (politika KPJ i Kominterne koja je utvrđena na „Drezdenskom kongresu partije 1928. godine), kao i insistiranje da su se pojedinačni nacionalni interesi obogatili uklapanjem u opštejugoslovenski interes. Tuđman je napao Marjanovića frazama o hegemonističkim težnjama srpske vlade u ratu, kao i da nije istražio „konkretne stavove protagonista stvaranja jugoslovenske države i svih onih motiva koji su doveli do ’ostvarenja’ i dezintegracije jugoslovenstva u buržoaskoj Jugoslaviji“.
Treba primetiti da su sve ove polemike vođene između članova partije. Neki istoričari su bili i visoki partijski funkcioneri, a partijski organi su stalno pratili sporenja istoričara koji su se u polemikama (najčešće) držali stavova svog rukovodstva.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Razumem one koji žele da odu, ali ja hoću da ostanem i hoću da se izborim da to gde ostajem valja. To mi je glavna inspiracija. Tužno mi je što na kraju svake godine, kod mene u školi koja je jedna od jačih,...
Poskupljenja energenata uvek za sobom povlači rast ostalih cena, jer direktno podiže troškove proizvodnje. To se ne preslikava na cene odmah, nego posle nekoliko meseci. Postoji i drugi rizik, ako rast cena ...
Koliko ideja vam je palo na pamet samo u poslednjoj deceniji? „Baš bi bilo dobro da....“, upravo ova rečenica rodila je sve dobre ideje koje danas živimo. U ovom jubilarnom 100. broju Nove ekonomije, k...
Cake news Čaršavi Vesti iz izdanja privreda
Proizvođači robe koji u svojoj proizvodnji ispuštaju ugljen-dioksid suočiće se sa obavezom da plaćaju porez na zagađenje po toni CO2 koja je „ugrađena” u njihovu robu, odnosno koju ispuste u atmosferu tokom ...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE