BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
U trenutku kada se usled unutrašnjih problema unutar same EU punopravno članstvo Srbije čini sve daljim a razočarenje Unijom postaje sve veće, uz prisutan porast tenzija na Balkanu, pojavila se nemačka inicijativa za „Maršalov plan“ za Zapadni Balkan, odnosno „Berlinski proces plus“
Na inicijativu Angele Merkel, u leto 2014. godine pokrenut je „Berlinski proces“ koji je okupio lidere sa takozvanog Zapadnog Balkana, sa nemačkom kancelarkom i nekoliko lidera zapadnih zemalja (Italija, Francuska, Austrija) kao i predstavnicima Evropske komisije. Taj proces, osim nekoliko pompeznih sastanaka, do sada nije dao konkretne rezultate (osim, naravno, što je došlo do ponižavanja Srbije da prihvati da se Kosovo i Metohija predstavlja ravnopravno kao država, bez „zvezdice“).
Na tim sastancima su prezentirani i „zajednički projekti“ koji bi trebalo da povezuju region, sve uz mahanje mapama sa ucrtanim predlozima novih auto-puteva od strane srpskog premijera. Uspostavljena je i „saradnja privrednih komora“, to je podignuto i delimično na politički nivo, pa je održan i sastanak u Nišu između političara i privrednika Albanije i Srbije. Putešestvija predsednika srpske komore Marka Čadeža po regionu su poslužila kao medijska predstava, a do sada nije došlo ni do jednog konkretnog rezultata te „saradnje“.
U međuvremenu, EU je simboličnim sredstvima finansirala studiju izvodljivosti puta Niš – Priština, koja je pokazala visoku cenu i potpunu neisplativost tog projekta. Rezultati studije nisu prikazani javnosti, jer bi to pokazalo sav besmisao priča o regionalnom povezivanju, ali naši političari i dalje spominju taj put kao jedan od prioriteta u razvoju putne mreže.
Druga „regionalna inicijativa“ odnosila se na izgradnju auto-puta Sarajevo – Beograd, gde se ispostavilo da ne postoji nikakva saglasnost oko trase, pa je pomenuto bar 10 različitih varijanti i podvarijanti. Unutar Bosne i Hercegovine došlo je do potpunog raskola između Srba i Bošnjaka, pa se tako ne zna ni da li će auto-put da ide preko Tuzle na Bijeljinu pa prema Srbiji, ili će trasa ići preko Višegrada ka Užicu, uz više podvarijanti.
Nedostatak konkretnih projekata, odnosno realizacije koja bi se osetila kod stanovništva regiona, preti da Berlinski proces pretvori u fijasko ravan fijasku samita EU u Solunu iz 2003. godine. Podsećanja radi, tada je na samitu EU rečeno da „evropska porodica vrednosti nije potpuna bez zemalja Zapadnog Balkana“. Istaknuto je i da će one postati članice EU kada ispune „kriterijume iz Kopenhagena“, koji naravno nikada nisu precizno definisani, a na primeru Srbije tek su se pokazali fluidnim sa ubacivanjem famoznog poglavlja 35.
Priče o približavanju EU i regionalnoj saradnji nisu dovele do rasta životnog standarda ni u Srbiji ni u okruženju, posle sunovrata koji je uzrokovan svetskom krizom iz 2008. godine. Zato nije ni čudno da je došlo do naglog porasta nacionalne retorike i do sve lošijih odnosa unutar pojedinih država, a i između njih.
Situacija u Bosni i Hercegovini je sve gora – ovog puta nisu sporni samo odnosi Bošnjaka sa Srbima, već su do kraja zategnuti i odnosi u Federaciji BiH sa Hrvatima. Time je doprinela i nacionalna politika koju je počela da sprovodi nova hrvatska vlada – sa jasnom orijentacijom na promenu položaja Hrvata u BiH, odnosno, na pritisak da se formira hrvatski entitet i zaustavi majorizacija koju sprovodi većinski narod u Federaciji.
„Regionalnoj saradnji“ dodatno su odmogle izjave Edija Rame da bez pristustva EU perspektive može doći do promena granica i povezivanja Albanije i Kosova (uz neizrečenu pretnju – i polovine Makedonije).
Makedonija se više meseci nalazila na ivici potpunog kolapsa, a ni novoformirana vlada ne obećava da će se uspešno boriti sa složenim problemima u zemlji i okruženju, posebno sa pritiskom da se na njenoj teritoriji formira treća albanska država ili entitet.
U Crnoj Gori je fantomski pokušaj „ruskog državnog udara“ na dan izbora, sa izvesnim Sinđom na čelu, jedva sačuvao vlast Mila Đukanovića, ali ni članstvo u NATO-u izgleda neće pomoći da Crna Gora uspe da se „razgraniči“ sa Kosovom usled ogromnog pritiska nacionalista iz Prištine. Novi izbori na KiM dovode na vlast u Prištini ekstremnu stranku Ramuša Haradinaja.
Iako srpski predsednik Vučić verbalno izigrava najuzornijeg učenika Angele Merkel, javnost u Srbiji se bombarduje najstrašnijim pretnjama u tabloidima koji su pod njegovom direktnom kontrolom. Tako se s euforijom govori o nabavci aviona MIG-29 iz Rusije i Belorusije, najavljuju se strašne pretnje za Republiku Srpsku od strane Hrvata, a za Albance se šire najgore moguće vesti o zaverama i agresivnim namerama. O događajima u Makedoniji pisalo se više nego pristrasno, sa namerom da se ocrni upravo strana koja je uživala podršku zapadnih sila.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE