
Loza voli da se bori
Kakav je kvalitet domaćih vina? Odličan generalno. Prošli smo fazu kada su se proizvodila kvalitetna vina, tehnološki ispravna, sortna vina. Sad smo već u fazi da svako podneblje ima svoje karakteristike i ...
Među zanimanjima koja su pretrpela najveći udar zbog korone, svakako je hotelijerstvo. Ovo je priča o tome kako su naši ljudi, Tanja Vasić i njen suprug Jordan, posle deset godina uspešnog vođenja hotela u Beču odlučili da ga zatvore zbog korone, koliko im je država Austrija pomagala, kako su taj biznis od početka razvijali, u njega uključili troje dece, a sada počinju od početka neke druge poslove
Moj muž je Rom, rođen u Beču, inače poreklom iz Beograda. Moj svekar kao školovani građevinski tehničar u tada još uvek razrušenoj Evropi odlučio je da okuša sreću i radio je u Nemačkoj, Švajcarskoj, Austriji, da bi se trajno nastanio u Beču sa porodicom još 60-ih godina prošlog veka. Moj muž je odrastao i školovao se u Beču, gde je stekao diplomu u gastronomiji i turizmu.
Ja sam rođena u Beogradu i tamo sam završila Filozofski fakultet, odeljenje Psihologija i postdiplomske studije na temu Nauka o stanovništvu. Radila sam u raznim institucijama, kao i u i domaćem i međunarodnom nevladinom sektoru.
Kako ste se našli u Beču?
U Beč smo se preselili 2008. godine, iz privatnih razloga, iako u Beogradu posedujemo i kuću i stan. Imali smo i razvijen posao u reciklaži plastike u to vreme, kao i jednu veoma uglednu romsku organizaciju koja se u velikoj meri bavila ljudskim pravima, ali i mnogim drugim oblastima vezanim za Rome i romsku problematiku.
Kada ste i kako otvorili hotel u Beču?
Preseljenjem u Beč, život nam se iz korena menja, zatvorili smo sve naše poslove u Srbiji i posvetili se pre svega upoznavanju sistema u Austriji, koji je za mene bio potpuno nov. S obzirom na to da nisam govorila nemački (iako sam u školi stekla neka vrlo osnovna znanja nemačkog jezika, u par godina promenilo se preko 16 nastavnika nemačkog) uvek smo nekako bili na početku. To što sam tečno govorila engleski i španski, nije mi bilo od pomoći. Dok smo renovirali stan u Beču, bili smo smešteni u malom hotelu u kraju, a nakon izvesnog vremena hotel je bio zatvoren. Tražili smo kontakt ko je vlasnik, ko ga izdaje i tako stupili u vezu sa gospodinom koji je za to bio zadužen. Iznajmili smo hotel u novembru 2010. Do tada smo radili kao konsultanti u UN agencijama i pri Evropskom parlamentu. Odlučujemo da se posvetimo izdavanju soba, jer je tu cena jasna, zna se šta se prodaje i kolika je cena.
Mom suprugu je to bila poznata materija, on je dobro upoznat sa funkcionisanjem hotela. A ja, osim što sam želele da jednog dana imam svoj „Maison“ kako sam to volela da nazivam, ništa više nisam znala o hotelijerstvu. Bila sam dobar turista takoreći od rođenja i Evropu sam srećno proputovala. Ipak, ova avantura bila je veća od predviđenog zalogaja. Ni na pamet mi nije padalo koje ću sve zanate onako usput u trku savladati.
Pa kako ste to uspeli, u novoj zemlji i u nepoznatom zanimanju?
Prvo je trebalo savladati zakonske okvire poslovanja uopšte, a onda specifično za hotele, jer ima puno regulative koju treba ispoštovati. Nalazi za struju, za gas, za požarnu centralu, za obeležavanje izlaza u slučaju opasnosti, obeležavanje stepenica, magnetna protivpožarna vrata i razne druge regulative i norme. Za sve navedeno postoji redovna kontrola, i zakonska vremenska obaveza obnove tih nalaza, ako nešto nije na vreme kontrolisano, kazne su izuzetno visoke.
Nakon tih znanja upustila sam se u pripremanje doručka, rad na recepciji, osnove knjigovodstva itd. A onda smo muž i ja naučili osnove zanata vodoinstalatera, otpušavanje kanalizacije, menjanje slavina, tuševa itd. Ako bilo kog zanatliju pozovete, jednostavno se ne isplati za neke sitne probleme, oko 70 evra i više je započeti sat (a tu je uračunat i dolazak), znači ispod 150 evra ne računajte nijednu posetu.
Kako je išao posao do korone?
U toku deset godina razvili smo posao i imali stalne goste. Prevashodno su to bili radnici austrijskih građevinskih firmi od ponedeljka do četvrtka ili petka, dok su vikendi bili organizovani za turiste. Vremenom smo razvili i kontakte sa turističkim agencijama, primali smo manje grupe do 40-45 ljudi. Bili smo na Bookingu, Expedia i HRS portalima. Sarađivali smo sa raznim organizacijama, institutima itd. Na mesečnom nivou imali smo u dobrim mesecima (april, maj, jun, septembar, oktobar, novembar i decembar) preko 1.200 prenoćišta. Naš pas, beli švajcarski ovčar je odrastajući na recepciji upoznao preko 20.000 osoba. Za vreme božićnih pijaca i prvomajskih praznika, nije bilo kreveta ni za lek. Nekad bi se po nekoliko događaja povezalo i ceo Beč bi bio bukiran. Cene soba su skakale unedogled, ali smo se trudili da i tada „ne deremo“ naše goste i uvek smo držali pristojne cene. Ako je normalna cene jednokrevetne sobe bila 50 evra ne bismo išli preko 60 evra, a u drugim hotelima našeg ranga podizali su cene i do 120 evra. Uvek smo se nosili idejom socijalne pravde.
U međuvremenu smo u prizemlju, u delu naše sale za doručak, napravili i restoran brze hrane, zapravo poznati austrijski koncept „šniclhaus“ (Schnitzelhaus), te smo započeli novo učenje: bečke šnicle, gulaš, pileća krilca, štrudle od jabuka itd. Vremenom smo stigli i do pica. Tako je moj muž postao pica majstor, a bogami i naša najmlađa ćerka koja tek ove godine puni 16 godina. Radila je sa nama od svoje osme godine, prvo u servisu za doručak, zatim sa sestrom (koja je godinu dana starija) na recepciji, zatim su naučile osnove knjigovodstva (što im danas pomaže u školovanju). Sin je jedno vreme bio po teniskim akademijama, pa je propustio neke od kurseva in vivo, ali kada se vratio u Beč radio je u pripremi doručka.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Kakav je kvalitet domaćih vina? Odličan generalno. Prošli smo fazu kada su se proizvodila kvalitetna vina, tehnološki ispravna, sortna vina. Sad smo već u fazi da svako podneblje ima svoje karakteristike i ...
IPA programi Evropske unije imaju pet komponenti: pomoć tranziciji i izgradnja institucija (TAIB), prekogranična saradnja (CBC), regionalni razvoj (REGD), razvoj ljudskih resursa (HRD) i ruralni razvoj (IPAR...
Vesti iz izdanja Javne finansije
Prošle godine EPS i Srbijagas su „koštali“ budžet skoro 2% BDP-a, odnosno oko 1,2 milijarde evra. I ove godine u budžetu se predviđa nastavak subvencionisanja energetskih preduzeća. Uz to idu i vraćanje dugo...
Torlak više ne proizvodi sputnjik V vakcine, kažu upućeni. A koliko nas je koštao pokušaj? Makar nekoliko miliona evra. Srbija je trebalo da postane regionalni proizvođač vakcina protiv korone. Bio je pla...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE