Vesti iz izdanja

31.08.2019. 10:54

Autor: Dragana Nikoletić

Propuštena prilika da se preobratim

Kapadokija, čudo prirode u masovnom turizmu

Onaj ko je očekivao
duhovni preporod i preobraćenje među kamenim zidinama gde se skrivalo na hiljade
monaha i monahinja od 9. do 11.  veka,
Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Grigorije Ninski, ali i Sveti Nikola,
kasnije poznat kao Santa Klauz, Đorđe što je ubio aždaju, ostaće pomalo
razočaran. Sve je postalo masovni turizam, sa obaveznim selfi štapovima. Jer
ako niste slikali, kao da niste ni bili

Kapadokija je jedna od
destinacija za koje sam umislila da moram da vidim, pored, recimo, Jerusalima. S
tim što Dolina lepih konja, kako se prva davno zvaše, pored religijskog
konteksta sadrži i konotaciju čuda prirode, čime se prvenstveno i istakla među
ljubiteljima putovanja, sa avanturističkim pretenzijama.

Do Kapadokije je lakše
da skokneš kad si već na letovanju u Turskoj, iako treba baš da poraniš
(polazak je u 3.30 h), kao i da se na dva dana, za koje platiš 100 evra, odrekneš
kupanja i sunčanja, prevalivši u jednom smeru osam punih časova. I to u sklopu
masovnog turizma, u suprotnosti sa prosvetljenjem koje ja, konkretno, žudno od
ove ture očekujem.

I evo me u kombiju gde
me, ko zna iz kog razloga, ama baš sve nervira. Neki Poljaci kasne,
klimatizacija je preterana, zebu mi noge i nemam kud da ih denem jer vodičica,
profesionalnog osmeha, ne dozvoljava da ih oslonim na rukohvat, ionako već
„rasklimatan“. Ne da mi ni da sednem pozadi, jer tu će „biti grupa kojoj se
prevodi na ruski“, što ne razumem, već se čudim otkud na 10 putnika više tumača
za razne jezike.

Ispostavlja se da je
Lena, kako je vodičici bilo ime, i vlasnica agencije i prevodilac na poljski,
ruski i engleski, pa sve što kaže po tri puta ponavlja, što me dodatno zamara.
Ipak uspevam da zaspim, pa veličanstvenu planinu Toros (krajnje obronke
Himalaja) otkrivam na povratku i za videla. Budim se u krajnje nezanimljivom
krajoliku, te je drugo čuđenje usmereno na vulkan Hasandag, daleko na horizontu
u izmaglici isparenja, zaslužan za formiranje čuvenih stećaka od belog pepela
tafa: kako li se odlučio da ih stvori tako daleko od svog grotla?

Ne pomaže objašnjenje
da su za duborez poteza od 80 kvadratnih kilometara odgovorna još dva vulkana,
Erdžijesa i Guldaga i četiri ledena doba i rečice, reke, kao i uticaj kiše i
vetra, jedinih što i danas ovim potezom rovare. Okolina je za sada jednolična i
dosadna, zanimljiva samo poljoprivrednicima što svaki pedalj navodnjavaju i popunjavaju
različitim usevima. Malo šarenila unose nomadi Kurdi u svojim improvizovanim
konačištima, gde noćivaju tokom leta kad rade kao nadničari.

Nove gradove pune saobraćajnog
haosa, sa štancovanim soliterima, ili krajnje periferije koje usput vidimo,
teško je povezati sa prastanovnicima ovog podneblja, Hetitima i sa Persijancima
koji su formalno vladali, kao i sa Rimom i prvim hrišćanima koji se ovde
sakriše i propovedaše veru od koje ja sada iskam duhovno preobraćenje. Dušom mi
struji nešto nalik blagom razočaranju.

Ceo tekst možete pročitati u štampanom izdanju

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.