Vesti iz izdanja

01.12.2022. 04:29

Nova ekonomija

Autor: Biljana Stepanović

Sada se kompanije bore za zaposlene

Sonja Ćetković, direktorka Infostuda

Najbolji pokazatelj stanja brenda je sve ono što zaposleni jedne kompanije pričaju o njoj. Zaposleni mogu biti najbolji ambasadori kompanije, ali i vrlo negativno uticati na brend. Bitno je izgraditi uslove koji će biti privlačni kandidatima, da se kompanija prepozna kao dobar poslodavac, pa onda pronalaženje zaposlenih ide lakše. Jaka je konkurencija među poslodavcima, jer se svi bore za dobre kandidate

Kada tražite posao, morate da otvorite Infostud. I tako već dve decenije. Poslovi Infostud svoj dvadeseti rođendan proslavljaju rebrendiranjem i umesto platforme za oglase, postaju centar za zapošljavanje i karijerni razvoj. Najveći biznis za zapošljavanje ostaje i dalje pod imenom Infostud, a krovna internet kompanija Infostud grupa menja naziv u Inspira grupa, zbog daljeg jačanja šest biznisa u svom vlasništvu, s tim da vlasnička struktura ostaje ista.
Deo Infostud grupe koji se kroz godine razvijao i u oblastima automobila, nekretnina i osiguranja, svoj život nastavlja pod nazivom Inspira.

Sadašnjem Infostudu to znači mogućnost da se predstavi kao grupa portala koja se bavi zapošljavanjem – Startuj, Helloworld, Poslovi Infostud i HR Lab.

Infostud na taj način pomaže poslodavcima u regrutaciji, selekciji i brendiranju poslodavaca, a kandidatima u procesu traženja posla, ali i u celokupnom građenju karijere, objašnjava za Novu ekonomiju Sonja Ćetković, direktorka Infostuda, koja je u kompaniji od njenog osnivanja, još od studentskih dana. Rasla je i napredovala zajedno sa kompanijom, pa sama kaže da je, kad se osvrne unazad, obavljala pet različitih poslova.

 

Pre deset godina je kandidatima bilo teško da se izdvoje iz mase, da poslodavcima skrenu pažnju na sebe. Danas je obratno. Danas poslodavci imaju problem da se istaknu iz mase drugih poslodavaca i da kažu „baš je dobro raditi kod mene

 
Živimo u vremenu kad mladi ljudi vrlo brzo i lako menjaju poslove. Kako izgleda biti 20 godina u istoj kompaniji, proći sve faze od početka karijere do pozicije direktora?

Meni je najdraža faza u kojoj smo „odrastali“, gradili firmu i uspostavljali stabilnost. Bilo nas je malo, a radili smo mnogo. Uvek smo polazili od stava da sve možemo, grabili smo napred i moram reći – bilo je zabavno. I kasnije faze imale su svoju draž, ali glavni zadaci bili su razdvajanje vlasničkih od menadžerskih funkcija, razvijanje strategije diversifikacije i decentralizacije svih biznisa, kao i definisanje uloge centrale kao partnera biznisima. Nisu zanemarljivi ni periodi kriza (ekonomska 2007. i kovid 2020) kada smo pametno odigrali u obe i izašli iz njih jači.

Šta za one koji traže posao znači promena da je Infostud sada centar za rešenja za tržište rada? 

To zapravo i nije promena, mi nastavljamo da budemo centar za rešenja za tržište rada, samo smo rebrendiranjem krovne kompanije dobili ime „Infostud“ koje je zajednički imenitelj svega što radimo u oblasti zapošljavanja.
Suština je da pratimo svoje ciljne grupe u celom procesu: poslodavce u  pronalaženju, odabiru i zapošljavanju najboljih kandidata, u građenju uspešnih timova i podršci kompanijama da budu dobri i poželjni poslodavci, a kandidate vodimo od ulaska na tržište rada, kroz ceo proces građenja karijere.
Cilj je da damo kvalitetna rešenja za što veći broj potreba kandidata i poslodavaca kroz široku paletu usluga za obe strane, a sve uz pomoć i sinergiju svih naših brendova: poslovi.infostud.com, helloworld.rs, startuj.com, hrlab.rs.
Infostud već dvadeset godina prati tržište rada. Šta se promenilo za te dve decenije?

Tržište rada se potpuno promenilo. Pre pet godina redovan deficit radnika postojao je samo u IT sferi, a sada je to u svim oblastima rada.

Deficit je počeo 2018. godine, 2019. se zahuktao, onda je došla korona i malo usporila stvari, ali evo već 2020. i  2021. godina pokazuju da raste broj oglasa i broj otvorenih radnih mesta na tržištu raste, a da je deo ljudi otišao iz zemlje, dok se drugi deo koji je ostao, većinom zaposlio.

Promenila su se očekivanja i kandidata, ali i poslodavaca. Kandidati danas očekuju mnogo više fleksibilnosti od poslodavaca, kako u pogledu radnog vremena, tako i u pogledu mesta rada, očekuju brže promene pozicija, da im poslodavac pruži radno okruženje i posao koji ih ispunjava, ali i koji pruža odgovarajući balans između posla i privatnog života.

 

Suština je u tome da se poslodavci stvarno zainteresuju za to kako se osećaju njihovi zaposleni, koliko su oni zadovoljni, zatim da unaprede neke procese i uslove u kompaniji i tada da te prednosti komuniciraju spolja

Promenilo se i to da više nije dovoljno samo završiti fakultet?

Fakultetsko obrazovanje svakako jeste prednost, ali već godinama za mnoge pozicije i poslodavce nije presudni faktor. Bitno je da kandidat ima ispravan stav, pravi način razmišljanja, razvojnu orijentaciju i da hoće da uči. Sve ono što su tvrde (tehničke) veštine, to može da se nauči.

Suština je da samo formalno obrazovanje u većini struka nije toliko presudno za dobijanje posla. Ne možemo više da pričamo o tome – završio sam fakultet pa ću da radim, naći ću posao u svojoj struci.

Drugačije je bilo pre dvadeset godina. Tada smo imali ogroman broj nezaposlenih i ljudi kada su završavali škole i fakultete godinama su bili na birou. Danas je situacija potpuno drugačija. Danas ko god hoće da radi može da nađe posao, tu nema dileme. A da li će posao biti zadovoljavajući, to već zavisi od ličnih preferencija kandidata.

Za koje pozicije se raspisuje najviše oglasa?

Najviše oglasa, već godinama, ima u oblasti trgovine i informacionih tehnologija.

Nisu ni u IT-u sve programeri. I tu se širi spektar pozicija. Koliko se u toj sferi pojavljuje novih poslova?

Kako se tehnologija razvija, tako se pojavljuju nove pozicije. Pozicije koje su sada izuzetno tražene su pozicije u data science-u (nauka koja se bavi obradom podataka), kao i u mašinskom učenju i celom segmentu veštačke inteligencije.

Čelni ljudi velikih svetskih kompanija kažu da je do pre neku godinu glavno pitanje bilo kako se zaposliti u dobroj kompaniji. A sada se okrenulo, pa je pitanje kako privući dobrog radnika. Vi imate uvid u tržište rada u Srbiji u poslednjih 20 godina – kakvo je vaše iskustvo kad govorimo o Srbiji?

Veliki broj kompanija se osvestio i video promene na tržištu rada i spremni su da počnu da se ponašaju na drugačiji način nego do sada i aktivno da rade na brendu svoje kompanije kao poslodavca.

Pre deset godina je kandidatima bilo teško da se izdvoje iz mase, da skrenu pažnju na sebe poslodavcima. Danas je obratno. Danas poslodavci imaju problem da se istaknu iz mase drugih poslodavaca i da kažu „baš je dobro raditi kod mene”.

Važno je ipak da kompanije na pravi način pristupe upravljanju svojim brendom poslodavca. Nije employer branding samo reklama, ono što će kompanija iskomunicirati o sebi kako bi se predstavila u najboljem svetlu. Suština je u tome da se poslodavci stvarno zainteresuju za to kako se osećaju njihovi zaposleni, koliko su oni zadovoljni, zatim da unaprede neke procese i uslove u kompaniji i tada da te prednosti komuniciraju spolja.

Naravno, nisu svi poslodavci svesni da treba aktivno da utiču na brend kompanije kao poslodavca i promena svesti ne ide preko noći. Oni primećuju možda da teže pronalaze radnike, ali nisu do kraja još svesni šta to oni mogu da urade da promene situaciju. Nije dovoljno postaviti oglas i čekati prijave. Bitno je izgraditi uslove koji će biti privlačni kandidatima, kompaniju koja je prepoznata kao dobar poslodavac, pa onda pronalaženje zaposlenih ipak lakše.

Najbolji pokazatelj stanja brenda je sve ono što zaposleni jedne kompanije pričaju o njoj. Zaposleni mogu biti najbolji ambasadori kompanije, ali i vrlo negativno uticati na brend. Zato je suština otpočeti sa unapređenjima iznutra.

Ranije je preko 75 posto posetilaca našeg sajta bilo nezaposleno. Danas je preko 75 posto zaposleno i to nisu ljudi koji se bore za svoju egzistenciju. To su ljudi koji imaju poslove, kojima su solidno zadovoljni. To znači da će zaposlena osoba menjati svoj posao samo ako dobije stvarno bolju ponudu u bilo kom smislu. To mogu biti finansije, uslovi rada, radno vreme ili ceo paket vrednosti koje dobiju od poslodavca. U tom smislu kandidati će mnogo manje konkurisati, tako da poslodavci baš treba da se ozbiljno pomuče da privuku ljude.

Ranije je preko 75 posto posetilaca našeg sajta bilo nezaposleno. Danas je preko 75 posto zaposleno i to nisu ljudi koji se bore za svoju egzistenciju. To znači da će zaposlena osoba menjati svoj posao samo ako dobije stvarno bolju ponudu u bilo kom smislu

Kako je ova promena uticala na položaj zaposlenih?

Cela situacija na tržištu poboljšava uslove koje kompanije nude zato što se one sada bore za zaposlene. Deficit koji se dešava na tržištu rada je prvo stavio pritisak na poslodavce da podižu zarade. Zbog inflacije se sada ne oseti toliko podizanje zarada, iako se ono na tržištu dešava.

Jaka je konkurencija među poslodavcima, jer se svi bore za dobre kandidate. Ta potreba da prvi privuku one najbolje, navodi kompanije da mnogo ulažu u to da budu bolji i atraktivniji poslodavci. Zato danas, osim konkurentnijih zarada, obuka, mogućnosti karijernog razvoja, nude različite fleksibilnosti, osluškuju šta žele kandidati i nude upravo to.

Sve u svemu, položaj zaposlenih je znatno bolji nego ranije. Ne možemo još reći da je on sjajan, jer i dalje živimo i radimo na nedovoljno razvijenom tržištu, ali je bolji nego što je bio u proteklih najmanje 20 godina.

Šta mislite, šta je to na čemu će poslodavci insistirati u nekom budućem vremenu, a na čemu svi oni koji traže posao?

Zavisi koji period posmatramo. U kraćem periodu, poslodavci će i dalje ceniti one osobine koje se odnose na prilagodljivost novim situacijama, fleksibilnost, sposobnost kritičkog mišljenja, kreativnost, visoku emocionalnu i socijalnu inteligenciju, rastuću tehnološku pismenost, što znači primene savremenih tehnologija u svakodnevnom poslovanju.

A zaposleni će nastaviti da traže od poslodavaca veću fleksibilnost po pitanju radnih uslova (radnog vremena, mesta rada), bolji balans između posla i privatnog života. Tražiće od posla da bude zanimljiv, da ima svrhu, tražiće priliku da se brže kreću kroz kompaniju, personalizovaniji pristup ljudima. Od kompanija će sve više tražiti da budu odgovorne, kako prema svojim ljudima, tako i prema široj društvenoj zajednici.

Na platformi Helloworld postavljate i recenzije zaposlenih ili bivših zaposlenih o određenom poslodavcu, koje su često i negativne. Kako kompanije reaguju kad se ovakve informacije javno objavljuju?

Kada smo pokrenuli sekciju sa recenzijama kompanija, bilo je kompanija koje nisu blagonaklono gledale na takav servis.

Kako se tržište menjalo i kako je deficit rastao, a vreme prolazilo, edukovali smo poslodavce da su i te recenzije njihov employer branding alat. Kompanije su shvatile da nije suština dobrog brenda poslodavca da se predstavi u idealnom svetlu, jer ne postoji idealan poslodavac, a kandidati će mnogo više verovati umerenijim i realnijim slikama koje se dobijaju kroz ovakve servise. U redu je da pokažu da su u nečemu odlične, ali da nisu idealne u svakom segmentu. Poslodavci isto tako odgovaraju na te recenziju i mogu da kažu neki svoj ugao gledanja. Suština servisa je transparentnost i približavanje samih kompanija kandidatima.

Infostud grupa, a sada Inspira, ima sedište u Subotici. Kako izgleda poslovanje van Beograda koji je i poslovni centar i centar svih događanja? Posebno kad je u pitanju IT tržište.

Inspira grupa je u Subotici pokrenula inicijativu koja se zove “IT Subotica 2030” gde jeste cilj da do 2030. godine Subotica bude prepoznata kao još jedan IT centar. Okupile su se IT kompanije koje trenutno posluju u Subotici u cilju osmišljavanja i realizovanja inicijativa u smeru unapređenja Subotice kao mesta za život i rad, ali i razvoja IT scene.

Projekti su predstavljeni lokalnoj samoupravi, jer ona mora da odobri i podrži neke inicijative. Takođe, razvija se saradnja sa visokoobrazovnim institucijama kako bi usmerile svoj rad u pravcu koji je potreban privredi.

Bitno je da u manjim gradovim zadržimo mlade ljude. Da bismo to uspeli, ne treba samo omogućiti da mogu da se školuju i studiraju kod kuće, već i da se gradovi razvijaju dovoljno kako bi bili atraktivna mesta za život, kako bi mladi želeli da ostanu u njima. U tom smislu bitno je raditi na infrastrukturi, ekologiji, kulturnim i zabavnim sadržajima i razvoju institucija koje pružaju podršku porodici.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Tema:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.