Vesti iz izdanja

30.11.2021. 20:58

Autor: Nina Savčić

Samo bez dodira, molim!

Pol Sezan, francuski slikar postimpresionizma

Život Pola Sezana put je samotnjaka koji je nosio veliku ideju i snagu da je sprovede u delo po svaku cenu. Bio je čudan, nekad neadekvatan, možda nepristojan ili grub, ali beskompromisan i odlučan da, bez obzira na sve prepreke, ostane veran svom pozivu. Bez njega, istorija slikarstva XX veka bila bi drugačija. „Sezan nam je svima bio otac“, rekao je Pikaso. On je otvorio novo umetničko poglavlje: kubizam

Pol Sezan rođen je 19. januara 1839. godine u imućnoj patrijarhalnoj porodici na jugu Francuske, u mestu Eks u Provansi. Bio je vanbračno dete prodavca šešira i zanatlijske ćerke. Njegov otac Luj Ogist bio je krut i vrlo poslovan. U grad je došao kao dvadesetpetogodišnjak i otvorio svoju fabriku šešira. Dok je Sezan rastao, on je uspeo da stekne solidan imetak i promeni posao. Postao je uspešan bankar. Kupio je banku koja je bila pod stečajem i ubrzo otkupio imanje, rezidenciju nekadašnjeg guvernera Provanse. Ove su okolnosti dovele do toga da je mali Pol prvi ozbiljniji kontakt sa vršnjacima i šarolikim spoljnim svetom imao tek kada je stasao za školu. Do tada je njegov svet bio sveden na porodični okvir. Taj život u izobilju, pored oca tiranina, koji je sebe smatrao centrom sveta i koji je očekivao bespogovornu poslušnost svih članova porodice, prekinut je zbog Polove čvrste želje da se posveti slikarstvu.

Luj Ogist imao je svoje viđenje sinovljeve karijere, a sin nije u potpunosti bio spreman da se bori za sebe. Pol je upisao besplatnu školu crtanja i bio ponesen pohvalom jednog svog rada. Otad nadalje, nije više bilo dileme za odlučnog umetnika, slikarstvo ili ništa. Međutim, ocu tvrdici nikako nije smeo da iznese svoje planove za budućnost. Iako su ga književnost, muzika i slikarstvo zanimali, morao je da studira pravo, koje mu nije baš išlo kako treba. Kada je, ipak, skupio hrabrost da pokaže otpor, nastao je rat. Tri godine je trajala teška borba između arogantnog Luja Ogista koji je sinu namenio bankarski posao i Polove želje da studira u Parizu. 

Napokon, 1860. otac je popustio, svakako ne zbog naleta roditeljske ljubavi ili poverenja u sinovljev dar, već zato što je kao pronicljivi biznismen shvatio da njegov sin nema ni minimalnog smisla za posao bankara.

Mladi Sezan od oca je dobijao džeparac, ali toliko mali da je živeo veoma skromno. U Parizu je došlo do čudnog obrta. Čovek koji je imao veliki otpor prema dodirivanju i zabranjivao da ga pipaju, jer je kod njega fizički kontakt izazivao jaku uznemirenost (posebno kad je posredi bio suprotan pol), dozvolio je jednoj ženi da mu se približi. Bila je to švalja Mari Ortinz Fike. Pol je tada imao tridesetak godina. Godine 1872. par dobija sina kome su dali ime Pol. Sada je slikar morao da od tankog očevog džeparca izdržava ne samo sebe, već i Mari Ortinz i malog Pola. Strah od očeve figure ni ovde nije izostao. Pol je od oca krio svoju porodicu.

Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i pravilima korišćenja sajta.

Sajt je zaštićen pomocu reCaptcha i Google. Google Politika Privatnosti i Google Uslovi Korišćenja su primenjeni.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.