Važno mi je da svako u timu razume svoju ulogu, stoji iza svojih odluka i preispituje ih kada je to potrebno, uvek imajući u vidu da je deo nečeg većeg – tima, kompanije, brenda, i da sve što radi ima uticaj i na druge
Kako biste definisali svoj poslovni stil?
Otvorenost, uvek. Prema različitim mišljenjima, uvidima, ličnim i profesionalnim iskustvima. Otvorenost i kada je potrebno izneti svoj stav ili pokazati ranjivost. Ovo nije samo moj stil, nego i važan deo sistema vrednosti koje negujemo u IKEA. Kroz razumevanje i uvažavanje različitih perspektiva, mnogo smo bliži tome da donosimo dobre odluke, na poslu, kod kuće, u društvu.
Koje osobine priželjkujete kod svojih mlađih kolega?
Priželjkujem, ali i doživljavam svakodnevno – inicijativu, radoznalost, pouzdanost. Mladi uvek nose sa sobom novu energiju i ideje, potrebno je samo stvoriti im siguran prostor za rast i autentičnost. Volim da radim sa mladima, osećam veliku odgovornost za njihov razvoj i to kakav će odnos prema poslu imati. Takođe, i učim od njih. Upravo ta međusobna razmena znanja čini naš posao dinamičnim i inspirativnim. To su i ključni razlozi zbog kojih volim svoj posao.
Šta kao rukovodilac ne tolerišete?
Ja radim sa sjajnim ljudima. Nekad bih pomislila da su to srećne okolnosti, ali sada sam uverena da je u pitanju način na koji IKEA regrutuje zaposlene. Vrednosti su ono što uvek stavljamo na prvo mesto, pa i okupljamo ljude koji dele iste. Zato bih radije govorila o onome što podržavam i podstičem: preuzimanje odgovornosti i zajedništvo. Važno mi je da svako u timu razume svoju ulogu, stoji iza svojih odluka i preispituje ih kada je to potrebno, uvek imajući u vidu da je deo nečeg većeg – tima, kompanije, brenda, i da sve što radi ima uticaj i na druge.
Šta mislite, šta superproduktivni ljudi rade drugačije?
To su ljudi koji vešto upravljaju vremenom i obavezama i fokusiraju se na ključne stvari. Ono što je važno jeste da među tim ključnim stvarima budu ne samo poslovni ciljevi, nego i način na koji se do njih dolazi. Poslednjih nekoliko godina svakodnevno svedočim tome, radeći u regionalnom okruženju, za pet zemalja u kojima je IKEA prisutna (Rumunija, Hrvatska, Srbija, Slovenija i Ukrajina). Kada lansiramo veliku kampanju, radimo je na svim operativnim tržištima i moramo jasno da prioritizujemo da bismo bili efikasni i zadržali kvalitet, ali i entuzijazam u timu.
Koje su to male stvari zbog kojih kolege u timu budu zahvalne?
Ukazano poverenje, pravovremena podrška i sloboda da budu to što jesu. Pravo na grešku je takođe jedna od tih „malih“ velikih stvari – ljudi koji nemaju strah od greške, nemaju ni bojazan da probaju nešto novo, da preuzmu inicijativu i povedu promenu, bez obzira na formalnu poziciju. Još je osnivač kompanije IKEA, Ingvar Kamprad, rekao da su greške „… privilegija onih koji rade, umeju da ih isprave i nauče iz njih“.
Može li se i kako u isto vreme biti i dobar menadžer i imati privatan život?
Naravno. Najvažnije je da u svemu što radimo pronađemo meru i ne zaboravimo na stvari koje nas, pored posla, istinski ispunjavaju. Većina uspešnih žena koje poznajem je veoma usmerena na svoju porodicu, prijatelje, hobije. To ih zapravo i čini uspešnim. Istovremeno, ni poslodavcima nije u interesu da im zaposleni, na bilo kojoj poziciji, izgaraju na poslu. Istinski dobar rad je održiv, produktivan i, pre svega, zdrav. Kada su ljudi preopterećeni i iscrpljeni, to dugoročno utiče na njihovo blagostanje, kreativnost i sposobnost da daju svoj maksimum.
Šta je najbolji savet koji ste dobili od starijeg i iskusnijeg kolege, a rado ga i danas delite?
„Ne mora da bude savršeno.“ Savet koji je mene ohrabrio u jednom ključnom trenutku, a ja ga danas koristim da podstaknem svoje pametne, a samokritične, koleginice i kolege. Osim što ne mora, verovatno i ne može da bude savršeno, posebno u našem poslu, čiji rezultat je često javan i podložan različitim sagledavanjima. To ne sme da bude izgovor za površnost ili loš kvalitet, ali je odličan alat za oslobađanje od stega perfekcionizma, koji nas koči da stvaramo i napredujemo.