Iako je cementara Lafarž u Beočinu najavila da će ugraditi filter za prašinu koju ispušta, Centar za istraživačko novinarstvo (CINS) piše da to ipak neće rešiti problem lošeg kvaliteta vazduha u tom mestu. Napominje se da zagađenje vazduha prati i nepropisno spaljivanje otpada koji se u cementari koristi kao gorivo u proizvodnji.
Od iseljavanja najugroženijih stanovnika koji žive blizu cementare u Beočinu se, kako se navodi odustalo, iako se na samo pedesetak metara od kapije Lafarža (Lafarge) nalazi naselje Kolonije, nije izgrađen ni zaštitni pojas oko fabrike, a opština planira i da u njen krug premestiti dečji vrtić.
„Povremeno se oseti miris paljenja određenih derivata, guma, smeća. Spaljivali su svašta i jednostavno oseti se smrad, guma često. Oseti se intenzivno u neposrednoj blizini škole“, kaže jedan od stanovnika koji je želeo da ostane anoniman.
Prema zvaničnim izveštajima cementara se 2019. našla među glavnim zagađivačima vazduha u Srbiji, a 2006. godine u zvaničnim izveštajima takođe se pominje njen negativan uticaj na životnu sredinu.
Cementare su inače među najvećim emiterima ugljen-dioksida (CO2), sumpor-dioksida (SO2) i azotniih oksida (NOx/NO2), veoma štetnim gasovima.
Ipak, na mernim stanicama u Beočinu beleži se emisija PM čestica po čijoj je emisiji Lafarž 2019. godine bio na 14-om mestu u Srbiji, a CINS dodaje da je koncentracija PM10 čestica te godine bila veća od dozvoljene 51 dan, a u 2020. godini 48 dana.
U cementari Lafarge odgovaraju da su preduzeli sve mere zaštite i tvrde da je kvalitet vazduha u Beočinu najlošiji u zimskom periodu kada fabrika ne radi.
Lafarge je nedavno objavio da će zamenom elektrostatičkog filtera modernijim vrećastim filterom rešiti problem prašine u Beočinu, ali je u odgovoru CINS-u cementara potvrdila da se neće smanjiti drugih štetnih materija.
NAUČNIK IZ SRBIJE DOBIO „MARIJU KIRI“ ZA BETON KOJI ŠTITI ŽIVOTNU SREDINUINSPEKCIJA: LOŠE RUKUOVANJE OTPADOM
Iako je u cementari Titan u Kosjeriću zabranjeno korišćenje komunalnog otpada kao alternativnog goriva, Lafarge, kako se navodi, ima tu dozvolu.
Bratimir Nešić, inženjer zaštite životne sredine, potvrdio je da jedino cementare u Beočinu i Popovcu kod Paraćina imaju dozvole za spaljivanje otpada radi energetskog iskorišćavanja.
On je objasnio i da se komunalni otpad umesto spaljivanja svakako može tretirati drugačije, ponovnom upotrebom ili reciklažom.
Takođe, Lafarge kako piše CINS kao gorivo koristi petrol koks, koji se dobija kao sporedni proizvod u rafinerijama, dok slovenački Titan u Kosjeriću tu dozvolu nije dobio, ni nakon upućenih žalbi na prethodnu odluku.
Pokrajinski organi su prilikom kontrole 2019. utvrdili da je Lafarge primio i koristio 963 tona opasnog otpada kao alternativno gorivo, mimo važećih pravila, kao i da su od određenih preduzeća preuzimali gumeni granulat, bez dokumenta o kretanju otpada.
Navodi se i da u 2016. godini fabrika nije vodila svu zakonom propisanu dokumentaciju za gumeni granulat, koji je spaljivala i skladištila na mestu koje nije bilo za to predviđeno.
KOMERCIJALIZUJE S EIZDVAJANJE UGLJENIKA KAO JEDINO REŠENJE ZA SPAS PLANETESARADNJA CEMENTARE I LOKALNE VLASTI
Iz Udruženja Spasimo Beočin kažu da nisu zadovoljni kako nadležne državne ustanove i Opština reaguju na njihove prijave i dodaju da to što beočinska Opština nema inspektora za zaštitu životne sredine najbolje oslikava odnos zvaničnih organa prema ovom problemu.
Saradnja fabrike sa lokalnom vlašću ogleda se u brojnim donacijama opštini, pa se navodi i suma od 3,5 miliona evra koja je ona uložila u opštinu od 2002. do 2011. godine, a nakon toga najavljivana je i investicija od 2,05 miliona evra.
Krajem 2017. fabrika je obećala još 200.000 evra, pomogla je i izgradnjom sportskog centra, učestvovala i u nabavci medicinske opreme za lokalni Dom zdravlja.
Na pitanje da li je inspekcija u poslednje četiri godine kontrolisala ovu fabriku, od opštine je stigao odgovor da za tim nije bilo potrebe, dok na ostala pitanja, kako se navodi, opština nema odgovora.