Mnoge akcije sadnje drveća su organizovane u proteklih par godina na teritoriji Srbije. Sadnja šuma je samo jedan početak života šume, sledeće pitanje koje se nameće da li će se ta šuma opstati i razviti se na pravi način. Ali, pre nego što zasadimo nove šume, moglo bi se postaviti pitanje kako sačuvati postojeće šume. To bi dalo bolji rezultat jer su šume kompleksni sistemi čiji se razvoj ne završava ubacivanjem sadnice u zemlju.
„Nema dovoljno površine na planeti Zemlji da bi nas pošumljavanje spasilo“, kaže profesor Đurđević za podkast Klima 101.
Fizički nije moguće da šume proizvedu toliko kiseonika, kako bi se nadoknadila količina fosilnih goriva koja se u svetu sagori u toku jedne godine.
Trebalo bi da se svake godine pošumi jedan kontinent veličine Afrike, da bi se preradio vazduh koji je zagađen korišćenjem fosilnih goriva.
Raznovrsnost šuma u Srbiji je jedna od najvećih u Evropi. Imamo oko 70 vrsta drvenastih vrsta.
Zdravstveno stanje šuma u Srbiji je relativno dobro, međutim pojavljuje se tendencija oštećenja i sušenje stabala koja bi dovela do nestajanja nekih vrsta kao što je hrast lužnjak.
Neke od posledica koje su sada primetne je prerano opadanje žira ili njegovo odsustvo.
Klimatske promene ne predstavljaju samo povišene temperature, već i smanjenje nivoa padavina i režim novioa podzemnih voda koje takođe su jedan od negativnih uticaja na šume.