Na današnji dan navršava se devet godina od noćnog rušenja u beogradskom naselju Savamala, sprovedenog kako bi počela izgradnja „Beograda na vodi“. Za ova dešavanja do sada je odgovarao samo jedan čovek.
U ranim jutarnjim satima 25. aprila 2016. godine, nakon zatvaranja birališta na tadašnjim parlamentarnim i lokalnim izborima, bageri u pratnji ljudi u „fantomkama“ ušli su u Savamalu.
Vezali su noćnog čuvara (koji je oko mesec dana kasnije preminuo) i srušili zgrade privatnih firmi u Hercegovačkoj ulici.
Policija nije odgovarala na pozive građana koji su slučaj iste noći pokušali da prijave.
Za rušenje u Hercegovačkoj ulici 2016. godine do sada je jedini odgovarao Goran Stamenković, tadašnji šef smene u beogradskoj policiji.
Stamenković je 2018. godine osuđen uslovno na pet meseci, zbog toga što je priznao da je sprečio policajce da izađu na teren i zaustave rušenje uprkos prijavama očevidaca.
Četiri godine kasnije, Stamenković je u intervjuu za KRIK rekao da su ga „iz vrha policije i vlasti“ naterali da prizna, a zauzvrat obećavali unapređenje i legalizaciju zgrade koju je izgradio u Mirijevu, što nisu ispunili.
Državni projekat bez dobiti za državu
„Beograd na vodi“ je projekat „od posebnog interesa za Republiku Srbiju“, ali je država u njemu manjinski vlasnik. naime, Vlada Srbije ima 33 odsto vlasništva nad kompanijom Beograd na vodi d.o.o, dok je preostalih 67 odsto u vlasništvu kompanije Igl Hils.
Ugovor o zajedničkom ulaganju u ovaj projekat potpisali su 2015. godine Republika Srbija, kompanije Belgrade Waterfront Capital Investment, Beograd na vodi d.o.o. i Al Maabar International Investment.
Do danas nije poznata precizna računica koliko je država dala za taj projekat, a koliko dobila zauzvrat.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u septembru prošle godine da „ocene stručnjaka pokazuju da je Beograd na vodi srpskoj ekonomiji doneo 9,7 milijardi evra“.
Nije objasnio tu računicu, na čemu se zasnivaju ove ocene, niti koji stručnjaci su radili to računali.
Prema poslednjem finansijskom izveštaju, Beograd na vodi d.o.o. je na osnovu dividende za 2024. godinu vlasnicima, odnosno Igl hilsu i Vladi Srbije, isplatio 4,69 milijardi dinara (odnosno oko 40 miliona evra).
S obzirom da je udeo države 33 odsto, Srbiji je u budžet uplaćeno oko 1,54 milijarde dinara, ili 13 miliona evra.
Prethodne, 2023. godine, ta suma iznosila je znatno manje – 389,4 miliona dinara, ili oko 3,3 miliona evra. Isto toliko uplaćeno je u budžet na osnovu dobitaka u 2022. godini.
Ovo su jedine isplate na osnovu dividendi koje se vide u finansijskim izveštajima preduzeća Beograd na vodi.
Država ima i poreske prihode od sprovođenja projekta. Njihova visina nije poznata, ali svakako ne može objasniti onoliku „ocenu stručnjaka“.
Istovremeno, Beograd na vodi d.o.o. duguje državi 17,6 milijardi dinara za uređivanje građevinskog zemljišta.
Neto profit firme na kraju 2024. godine iznosio je 7,5 milijardi dinara.
Obećanja zvaničnika i širenje projekta
„Beograd na vodi“ se Beogradom širio fazno, kao šumski požar. Najpre je zahvatio 177 hektara zemljišta u samom centru glavnog grada Srbije.
Prema izmenama i dopunama Prostornog plana iz 2024. godine, prostiraće se na dodatnih 327 hektara na opštinama Savski venac, Stari grad, Novi Beograd i Čukarica.
Kao i druge državne projekte, izgradnju „Beograda na vodi“ pratila su brojna obećanja i probijanje rokova.
Najpre je Aleksandar Vučić, tada premijer, tvrdio 2015. godine da će sve biti gotovo „u naredne četiri godine“.
Potom je najavljivano da će sve biti gotovo za sedam-osam godina, pa za deset godina. Po toj računici, tekuća 2025. godine bila bi i finalna.
Ali, prilikom potpisivanja ugovora 2015. godine, zapravo je definisano da rok završetka projekta bude 30 godina.
Najskuplji kvadrat stana u Srbiji prodat za 11.811 evra: Naselje sa cenama kao u Londonu