Leskovac je nekada znan kao Mali Mančester, zbog tekstilne industrije. Još u 19. veku imao je 13 fabrika tekstila, devedesetih prošlog veka više od 10.000 ljudi radilo u tekstilnoj grani. Desetine fabrika u Leskovcu, Grdelici i Vučju.
„A sad je najteži život što mož’ da postoji. U Grdelicu nijedno preduzeće ne radi…“
„Ne slažem se, sada je bolje, ljudi sad mogu da putuju lepim putevima…i u prošlosti nisu baš svi imali pare“
Pare mogu da dobiju oni koji imaju dobre poslovne ideje, kaže ministar Nenad Popović koji poziva privrednike i početnike u biznisu iz Leskovca da se jave na konkurs za inovacije i tehnološki razvoj.
„Peti po veličini, ali grad sa inudstrijom i industrijskim potencijalom koji će sa digitalizacijom sigurno imati mnogo veće učešće u bruto domaćem proizvodu Srbije“, rekao je Popović.
Slični programi sprovode se od 2011. godine i preko njih je finansijsku pomoć dobilo 52 preduzeća širom Srbije.
„Iz Leskovca nijedno, ali se nadam da će biti“, rekao je direktor Fonda za inovacionu delatnost Ivan Rakonjac.
Tome se nadaju i leskovački privrednici. U strukturi privrednih subjekata u Leskovcu malih i srednjih preduzeća je 90 odsto.
I u Privrednoj komori kažu da računaju na pomoć ministarstva.
„Ono što bi jako bilo bitno za nas ovde i ono gde smo se susreli u razgovoru to je centar izvrsnosti hrane na teritoriji okruga. Znači, hajde da ono što imamo i gde imamo resurse, a to je hrana, mislim da u tom segmentu možemo mnogo da postignemo“, izjavio je direktor regionalne privredne komore Goran Jović.
U nekadašnjem Malom Mančesteru u neke hale uselili su se investitori, neke su i dalje prazne, ali se sa druge strane hvale brendovima – roštilj meso, ajvar i sprža. Ovaj kraj prepoznatljiv je i po muzici.
Bilo razloga za slavlje ili ne, u Leskovcu se, kažu, uvek čuje muzika, kakva god da je situacija. U maloj privredi opstaju kafići i kafane.