Većina građana Srbije nema informacija o tome šta su teme američkih izbora, pa ni o načinu izbora predsednika SAD. Oni ove, kao i prethodne izbore, gledaju uglavnom kroz prizmu rešavanja kosovskog pitanja. Iz tog razloga njihova podrška, ili možda je bolje reći simpatije, idu onom kandidatu za kojeg procene da će se zalagati za rešenje kosovskog pitanja koje će na neki način uvažiti i stavove Srbije. U ovom trenutku većina građana smatra da je to Donald Tramp, ocenio je u uutorskom tekstu za Euractiv Srđan Majstorović, predsednik Upravnog odbora Centra za evropske politike (CEP).
„Činjenica je da se kandidati Demokratske stranke, posebno na prethodnim izborima kada je Hilari Klinton bila njihova kandidatkinja, automatski povezuju sa bombardovanjem NATO Srbije 1999. godine kada je predsednik SAD bio Bil Klinton.
On je kazao da je pitanje Kosova veoma osetljivo za većinu građana Srbije i u bliskoj vezi sa nacionalnim identitetom. Percepcija Demokratske stranke i američkog establišmenta koji je sad personifikovan u Bajdenu je da je on neko ko nije naklonjen Srbiji i njenim interesima.
U tekstu se navodi da je predsednik Tramp predstavio nedavno potpisani Vašingtonski sporazum o ekonomskoj normalizaciji između Beograda i Prištine kao veliki međunarodni uspeh i lični doprinos pomirenju srpske i albanske zajednice.
U nedostatku konkretnog napretka u suštinskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine pod okriljem i uz posredovanje EU, ovaj sporazum je srpskoj javnosti predstavljen kao korak u pravcu privlačenja američkih investicija za izgradnju kapitalnih projekata povezivanja Srbije i Kosova, što takođe ima uticaja na sliku SAD u Srbiji i kreiranje stavova javnosti u vezi sa predstojećim izborima u SAD, odnosno podršku dela javnosti reizboru Trampa, ocenjuje Majstorović.
On ističe da u Srbiji vlada popularna percepcija Trampa kao „branioca srpskog interesa“, nekoga ko je „protiv američkog establišmenta“ oličenog u prethodnoj administraciji koja je meta domaćih populista i nacionalista, i nekoga ko ima blagonaklon odnos prema ruskom predsedniku, što je takođe razlog simpatijama određenog dela građana Srbije.
Majstorović ocenjuje da postoji jedna „naivna pretpostavka ili očekivanje da će Tramp pružiti podršku srpskim interesima u pregovorima između Beograda i Prištine pre nego Bajden“.
„Nažalost, Tramp uživa podršku i nekih ekstremnih nacionalistički orijentisanih grupa koje veruju da će on podržati „hrišćansku“ Srbiju pre nego Albance, „muslimane na Kosovu“, navodi se u tekstu.
Uprkos brojnim stereotipima i uglavnom pogrešnim očekivanjima, za građane Srbije će biti važno da budući predsednik SAD bude spreman da sarađuje sa Evropskom unijom, kao glavnim posrednikom u dijalogu u cilju postizanja istinske, suštinske normalizacije odnosa između Beograda i Prištine, da podrži evropsku i evroatlantsku integraciju zemalja u regionu, kao i da prepozna strateški interes SAD i EU da zajednički doprinesu ekonomskom i socijalnom razvoju, demokratizaciji, rešavanju bilateralnih sporova i prosperitetu Srbije i Zapadnog Balkana, ističe Majstorović.
„Za zemlje Zapadnog Balkana ishod američkih predsedničkih izbora imaće poseban značaj. U zavisnosti od toga koji kandidat pobedi zavisiće i odnosi između SAD i EU čije članice žele da postanu sve zemlje ZB“.