Posle 11 godina izlaska iz politike bivši ministar finansija Mlađan Dinkić je odlučio da demantuje glasine povodom ispitivanja u Anketnoj komisiji, koja je formirana sa ciljem utvrđivanja odgovornosti za pad nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu. Kako ističe u saopštenju, nije želeo da demantuje razne neistine i glasine koje su o njemu iznošene u medijima, sve do sada.
„Da odmah razjasnimo, sva pitanja koja mi je Anketna komisija postavila nemaju nikakve veze sa povodom i svrhom zbog kojih je ona formirana, a to je da se ispitaju okolnosti i uzroci nezapamćene tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu. Profesorski rečeno, Anketna komisija je promašila temu, imajući u vidu da ih interesuju događaji od pre 12 do 17 godina, pa im moji odgovori neće nimalo pomoći da obave posao zbog koga su formirani“, piše Dinkić.
Podsetimo, profesor na Fakultetu organizacionih nauka i član Anketne komisije Vladimir Obradović je na sednici komisije pre dva dana rekao da Aleksandar Vučić, Zorana Mihajlović i Mlađan Dinkić „moraju odmah biti ispitani od strane pravosuđa Srbije i Evropske unije zbog štetnih odluka koje su donosili u vezi sa projektom rekonstrukcije pruge do mađarske granice“. „Odluke koje su donosili su za oko milijardu evra više koštale građane Srbije“, rekao je on.
U svom odgovoru, Dinkić navodi da je u periodu od 2008. godine u Vladi koju je vodila Demokratska stranka bio na poziciji ministra ekonomije i regionalnog razvoja te da se ni u tom periodu, a ni kasnije, nije bavio ugovaranjem bilo kakvih infrastrukturnih radova, pa ni železničkih.
Kako objašnjava, u vreme dok je bio ministar, razlozi zbog kojih je odlučeno da se proširi saradnja i na Kinu i Rusiju, bili su u tome što su sredstva koja su Evropljani nudili bila daleko ispod potreba Srbije, kao i zbog frustracije zbog preterane birokratizacije i predugačkih rokova realizacije projekata koje oni finansiraju.
Kako dodaje Dinkić, zbog toga je još u to doba, dakle pre 15-16 godina, zaključen međudržavni sporazum sa Kinom o saradnji u oblasti infrastrukture, uz obavezu da finansiranje projekata obezbedi kineska strana, u obimu koji je mnogostruko prevazilazio tadašnju ponudu evropskih finansijskih institucija i pod izuzetno povoljnim kamatama i rokovima otplate kredita.
Dinkić kaže i da potpuno razume logično pitanje komisije zbog čega u realizaciji infrastrukturnih projekata nisu više korišćena evropska sredstva, te ih upućuje da „direktno pitaju evropske finansijske institucije zašto u to vreme Srbiji nisu nudili više novca“, i u većem obimu.
„Odluka da se, osim nastavka saradnje sa Evropom, okrenemo i ka Kini i Rusiji, doneta je nakon što je shvaćeno da će za završetak relativno kratkih deonica na putnom koridoru X od Niša do Bugarske i makedonske granice biti potrebno čak 10 godina od momenta kada su obezbeđeni i zaključeni ugovori o njihovom finansiranju. Tada je shvaćeno da će Srbiji biti potrebno više decenija da razvije saobraćajnu infrastrukturu, ukoliko se oslonimo isključivo na evropske finansijske institucije. Slično tome, još u doba vlade Demokratske stranke paralelno su otpočeli i pregovori o kreditu sa Ruskom Federacijom za finansiranje železničke infrastrukture, a koji sam ja potpisao sa ministrom finansija Rusije u januaru 2013. godine. Napominjem da taj ruski kredit nema baš nikakve veze sa rekonstrukcijom železničke stanice u Novom Sadu, jer u doba kada je zaključen, jedini konkretan projekat koji je u okviru tog aranžmana do tada ugovorilo tadašnje ministarstvo saobraćaja bila je rekonstrukcija pruge od Beograda do Pančeva“, navodi Dinkić.
Dodajući da razume pitanje zašto u projektima nisu više korišćena evropska sredstva, Dinkić dodaje da bi s obzirom da „deli njihovu frustraciju“, „ohrabrio Anketnu komisiju da direktno pitaju evropske finansijske institucije zašto u to vreme Srbiji nisu nudili više novca, u obimu koji bi omogućio realizaciju većih infrastrukturnih projekata, jer ih tadašnja vlada sigurno ne bi odbila“.
„Umesto toga, oni su nam po pravilu nudili više manjih pojedinačnih kredita za potpuno raznorodne oblasti, koji su često bili više u funkciji njihove birokratije, tj. plaćanja njihovih stranih eksperata u penziji, nego što se tim novcem moglo nešto bitno realno izgraditi. Bez obzira na to, saradnja sa evropskim finansijskim institucijama je uvek održavana, iako su njihova sredstva bila nedovoljna u odnosu na stvarne potrebe Srbije.
Konačno, Aneks 2 sporazuma sa Kinom za koji me Anketna komisija pita, potpisan je nakon prestanka mog mandata u vladi. A što se tiče dokumenata kojima komisija očekuje da potkrepim svoje tvrdnje, ja im se duboko izvinjavam što ih nisam pre 12 godina poneo kući, pa ih sada nemam kod sebe u stanu i nisam u mogućnosti da ih podelim, ali sam zato siguran da u arhivama vlade mogu pronaći sva dokumenta koja ih interesuju.
Na samom kraju, činjenica je da u poslednjih 11 godina, od kada sam napustio politiku, izašao iz javnosti i prešao u privatni sektor, nisam želeo da odgovaram na bilo čije prozivke, niti da demantujem razne neistine i glasine koje su o meni iznošene u medijima. Zato sada koristim priliku da kažem da sam politiku odavno i zaista trajno napustio i da u svih ovih 11 godina nakon toga nikada nisam bio, niti sam sada, savetnik bilo kog političara u Srbiji i u regionu, ni tajni, niti na bilo koji drugi način. Ja se bukvalno u ovih 11 godina nikada nisam sreo, niti sam razgovarao sa bilo kojim aktuelnim političarem iz Srbije, tako da su pojedine glasine u javnosti o nekim mojim navodnim tajnim savetničkim angažmanima potpune izmišljotine i gluposti“, zaključuje Dinkić.
Anketna komisija: Ežis suspendovan sa međunarodnih projekata, a u Srbiji radi metro, EXPO…
Samo ti kafanica krckaj opljačkano i zbiždi uz vetar. Došao si glave Srbiji i njenom narodu,opljačkao na brzinu šta se god moglo,nikom nisi odgovarao,niko te ne juri,završio posao kom je to trebalo i boli te uvo!!!
Dinkić živi u stanu na Novom Beogradu, komponuje pesme, mirno šeta NBGD kejom. Da je “pokrao i opljačkao” kao što kažete, zar ne bi bilo logično da je za siću od tog opljačkanog kupio vilu na nekom egzotičnom ostrvu ili nekom Trstu (oh, wait!), Rimu, Londonu? Pravi krivci su prošli neopaženo dok nama mažu oči Dinkićem. Aman bre ljudi.
Unistio SRBIJU prodao banke strancima stidise sotono