Ideje za zaradu primenom principa cirkularne ekonomije mogu se naći u svim oblastima, što je bio slučaj i sa Draganom Markovićem iz Smederevske Palanke, koji proizvodi olovke i bojice od recikliranih materijala. On je osnivač firme „New Pen“, koja u proizvodnji olovaka koristi stari papir i lepak napravljen na bazi brašna. Ideja je, kako objašnjava za Novu ekonomiju, inspirisana i činjenicom da u Srbiji niko ne proizvodi takve olovke.
„Sve koje mogu da se nađu na tržištu uvezene, što iz Kine ili Nemačke. Dok smo tragali za mašinama i sirovinama koje ćemo korisititi u proizvodnji, naišli smo i na rešenje o olovkama od papira“, dodaje Marković.
Pripreme za realizaciju proizvodnje uključivale su i istraživanje mašina i sirovina koje se koriste u proizvodnji, o kojima trenutno postoje samo neki manji klipovi ja Jutjubu. Sve to je kako kaže dugo trajalo, ali se na kraju isplatilo.
„Od jedne firme smo nabavili mašine posle nekoliko meseci, a u međuvremenu sam pozvao dvojicu prijatelja da mi se pridruže, jer dele isto mišljenje o ekologiji“, objašnjava Dragan.
Dodaje da je u početku bilo velikih problema, pa su uglavnom radili samo sa sirovinama koje skupe u samom gradu, što su brzo trošili u poizvodnji. Bilo je i problema u vezi sa sečenjem papira i pronalaženjem lepka.
„Nismo hteli da se služimo istim lepkom koji se koristi za proizvodnju u Kini, jer on nije zdrav. Znamo da deca grizu olovke kada ih koriste. Tražili smo da nam neko dostavi lepak na bazi brašna koji ispunjava sve zdravstvene sertifikate“, kaže sagovornik Nove ekonomije.
RECIKLAŽA TEKSTILA: (NE)DOSTIŽAN BIZNIS U SRBIJI
Pronalazak pravih rešenja dosta je olakšao posao. Nakon toga, usavršavali su korišćenje lepka, jer olovke nisu smele da budu lepljive i morale su da budu dobro zalepljene. Sa druge strane, ne mogu ni sve vrste papira da se koriste u proizvodnji.
„Za nabavku papira našli smo nekoliko firmi koje nas snabdevaju, mi ga posle sečemo i pravimo naše olovke„, dodaje Dragan Marković.
On ocenjuje da je trenutna količina prozvodnja na nivou Srbije sasvim dovoljna, ali da žele i da izvoze, jer je proizvod tražen u inostranstvu. Dragan objašnjava i da se jedan deo proizvodnje obavlja ručno, pa zbog toga ide sporije.
„Grafit za olovke mora da se urola u novinu, mašine su poluautomatske, lepak mora da se skine ručno da se sredi olovka, sušenje traje dva dana, preostaje nam da povećamo broj radnika i mašina“, dodaje on
Dnevna proizvodnja recikliranih olovaka i bojica ne ide preko osam hiljada i to ako se kada ima posla radi u dve smene dnevno. U firmi koja je osnovana 2018. godine trenutno radi troje zaposlenih.
„Planirali smo da nam ova godina bude udarna za izlazak na tržište, međutim desilo se to što se desilo sa kovidom… Sezona školskog pribora izgleda se produžila, on se i dalje kupuje. U principu smo zadovoljni, ali može to i bolje svakako“, kaže Marković.
Objašnjava da firma u početku dok je osmišljavala poslovanje, nije tražila pomoć države, ali da će se potruditi da pronađu neke evropske fondove za cirkularnu ekonomiju. Napominje i da su kupce pronašli u Čaćku, Lučanima, Požegi, Užicu i Kragujevcu, ali da taj deo posla teže ide u Beogradu.
Čedomir Savković
*Projekat „Zaštita životne sredine – otpad nije na bacanje“ finansiran je iz programa podrške medijima Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije. Ovaj tekst, celokupan sadržaj i izneti stavovi su isključiva odgovornost Business Info Group, kao izdavača Nove ekonomije