Srbija
Jedna četvrtina firmi u Srbiji je inovativna i digitalno transformisana, dok je inovacije bez digitalne transformacije primenilo 40% preduzeća. Isto toliko je onih koji u poslednjih pet godina nisu uveli ni jednu inovaciju, niti su se digitalno transformisali (40%), pokazala je najnovija NALED-ova Analiza stanja inovacija i procesa digitalne transformacije u Srbiji.Najveća je zastupljenost poslovnih subjekata inovatora u sektoru informisanja i komunikacija (preko 60%) i u prerađivačkoj industriji (58%), dok je najmanje prisutna u sektoru snabdevanja električnom energijom – 21%. Veliki privredni subjekti prednjače u inovacijama (69%), u odnosu na male (48%). Dodatno, u više od polovine slučajeva primarni inicijatori inovacija su vodeće strukture firme – menadžeri, direktori, osnivači, dok se tek svaki deseti zaposleni vidi kao kreativac koji može da pokrene inovacije.Najveći procenat inovacija nastao je u sektoru visokog obrazovanja, bez obzira na izvore finansiranja (40%). Na drugom mestu je nefinansijski sektor (privreda), gde je udeo inovacija varirao od 30,4% do 41% (2013 – 2014). Državni sektor je po udelu inovacija na trećem mestu, dok je neprofitni sektor na četvrtom mestu. Svega 3% preduzeća razvilo je inovaciju u saradnji sa akademskom i naučnom zajednicom, a velike firme su češće poslovale sa naučno-istraživačkom zajednicom (11%) u odnosu na mala (2%) i mikro preduzeća (3%). S druge strane, i među inovativnim preduzećima, čak 2/3 nema budžet za istraživanje i razvoj, u čemu prednjače mikro firme, dok je u slučaju tradicionalnih firmi taj udeo čak 76%. Mali broj istraživačaNALED-ovi podaci pokazuju da Srbija nema zadovoljavajući obim istraživačke populacije - u 2020. broj istraživača u Srbiji dvostruko je manji od evropskog proseka. Dodatno, istraživački potencijal je koncentrisan u visokom obrazovanju (72%), dok u privredi radi samo 2% istraživača.Broj prijavljenih patenata na milion stanovnika u Srbiji (oko 50) je skoro pet puta manji od proseka EU (230).Za razliku od EU zemalja, u Srbiji individualni inovatori prednjače u zaštiti: od 220 patentnih prijava čak 74% su činile prijave fizičkih lica, instituti i fakulteti su učestvovali sa 18%, a privredna društva sa 8%. Ulaganja u istraživanje i razvoj su u Srbiji sa učešćem od 0,89% u BDP-u u 2019. godini bila značajno niža od proseka EU (2,19%), kao i od standarda predviđenog Lisabonskom konvencijom (3% BDP). Učešće privatnog sektora u ulaganjima u istraživanje i razvoj je takođe jako nisko (0,36% BDP-a), i čini polovinu od onoga što ulaže privatni sektor u novim članicama EU, i četvrtinu ulaganja privatnog sektora u EU, ocenjuje se u analizi. Anketni podaci pokazuju da devet od deset inovatora svoje poslovanje primarno finansira iz sopstvenih sredstava, što je naročito izraženo kod mikro preduzeća. U procesu inoviranja skoro 80% firmi nije apliciralo za programe podrške, niti za programe donatorske zajednice (90%). Konačno, ni alternativni izvori finansiranja nisu zaživeli među preduzećima, budući da je tek nešto manje od 1% firmi apliciralo ili ih je koristilo (Business angel, Venture capital, Private equity funding ili Crowdfunding).Iz budžeta Srbije deset puta više novca za inovacije od 2017. S druge strane, budžet Srbije se svake godine značajnije povećava u sferi inovacija, te se 2020. gotovo udesetostručio u odnosu na 2017. godinu. Takođe, inovatorima je na raspolaganju čitav set poreskih olakšica za započinjanje poslovanja, zapošljavanje, zaštitu intelektualne svoje i dr., kao i programa podrške, pre svega Fonda za inovacionu delatnost.Kad je reč o digitalnoj transformaciji, više od 50% preduzeća u Srbiji je smatra preduslovom za opstanak na tržištu. Kontinuirano se povećava broj preduzeća koja poseduju svoju internet prezentaciju, kao i online kanale trgovine, dok sve firme u Srbiji poseduju internet konekciju. Petina preduzeća zapošljava IKT stručnjake, od čega taj procenat kod velikih preduzeća iznosi 69,2%, dok je kod malih preduzeća 12,1%.Poredeći sa EU, u Srbiji postoji relativno dobra institucionalna i normativna podloga za inovacije i digitalnu transformaciju. Značajan broj strateških dokumenata je usvojen i u primeni je, dok su u periodu izrade ove studije na javnoj raspravi bili i novi Nacrt Zakona o inovacionoj delatnosti, kao i Strategija za razvoj startap ekosistema, kojima se redefinišu ključni akteri i način funkcionisanja inovacionog ekosistema, u skladu sa promenama na tržištu. Indeksi koji se bave analizom privreda sveta i njihovih kapaciteta za inoviranjem pokazuju da je Srbija najčešće pri sredini rang lista, kao i da u određenim aspektima kontinuirano napreduje. Najviše prostora za unapređenje ima u domenu ulaganja u istraživanje i razvoj, dostupnosti i troškova rizičnog kapitala, zaštite intelektualne svojine, saradnje nauke i privrede i razvoja klastera.NALED podvlači da od šampiona inovacija kao što su Finska, Izrael ili Singapur, Srbija može da nauči o važnosti obrazovanja koje bi iznedrilo inovatore, pre svega kroz ulaganje u obrazovanje i nastavni kadar, veću autonomiju obrazovnih institucija, komercijalizaciju naučnih rezultata i privlačenje talenata. Kad je reč o inovacionim politikama, primeri dobre prakse su delegiranje implementacije inovacionih politika mrežama ekspertskih organizacija na nacionalnom i regionalnom nivou, kao i kontinuiran rast ulaganja u R&D, kreiranje lokalne industrije rizičnog kapitala, stimulisanje saradnje nauke i privrede, praktična primena veštačke inteligencije u svim sferama društva i stimulisanje korišćenja električnih vozila i kreiranje potrebne infrastrukture. Javni sektor igra važnu ulogu u ekosistemu, te stoga treba raditi na zapošljavanju kvalitetnih kadrova, korišćenju savremenih tehnologija poput veštačke inteligencije, kao i na razvoju mreže „pametnih“ javnih usluga.