Poverenik za zaštitu ravnopravnosti obavestio je javnost da Javno preduzeće „Pošta Srbije“ nije postupilo po preporukama institucije Poverenika donetim nakon utvrđene diskriminacije dve zaposlene zbog njihovih političkih uverenja i sindikalnog delovanja, kao ličnih svojstava.
Poverenik je, naime, postupajući po pritužbama dve zaposlene u Pošti Srbije doneo mišljenje da je Pošta povredila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.
U postupku je utvrđeno da su radnice stavljene u nepovoljniji položaj tako što im je ponuđen aneks ugovora o radu kojim se premeštaju u udaljeno mesto rada, a jedna od njih i na niže radno mesto, neposredno nakon njihovog učešća u protestu radnika i podršci sindikalnim zahtevima.
„Tokom postupka, JP „Pošta Srbije“ nije dokazala da razlozi za ovakvo postupanje nisu u vezi sa ličnim svojstvima zaposlenih, odnosno nije dokazala da su postojali opravdani i objektivni razlozi za ovakav tretman“, naveo je poverenik u saopštenju.
Poverenik za zaštitu ravnopravnosti Milan Antonijević upozorio je javnost da Pošta nije postupila po preporuci i otklonila posledice diskriminatornog postupanja, nije uputila pisano izvinjenje radnicama koje su podnele pritužbe.
Bivše zaposlene u Pošti Dragana Lezaić i njena koleginica podnele su pritužbu povereniku jer su, nakon što su se 5. marta prošle godine obratile zaposlenim radnicima i javnosti na protestu, dobile su aneks ugovora o premeštaju, a potom i otkaze.
„Na društvenim mrežama pozvala sam radnike Pošte da nas podrže i da se okupimo 5. marta ispred glavne Pošte u Takovskoj ulici, gde smo pročitali izveštaj Državne revizorske institucije koja je donela mišljenje i uočila određene nepravilnosti u radu javnog preduzeća Pošta Srbije uglavnom u oblasti tendera javnih nabavki. Tada smo uputili zahteve nadzornom odboru, nakon čega je krenula odmazda prema koleginici koja radi sa mnom i meni. Odmah sutradan, na jednoj od televizija, v.d. direktora Javnog preduzeća Pošte Srbije Zoran Anđelković je lično mene targetirao, tražio da se sankcionišem zbog toga što su na protestu bila maloletna deca, koja su bila moja deca,“ rekla je Dragana Lezaić za N1.
Nakon toga su 7. marta ona i njena koleginica podržale poziv studenata na generalni štrajk.
„Aneks je usledio u istom mesecu i za koleginicu i mene. Jedina razlika je bila što je njoj bilo u okviru naše radne jedinice, a meni je bio premeštaj za radnu jedinicu Venac, za poštu koja je udaljena 35 km od mog mesta stanovanja. Nakon čega smo i koleginice i ja zapravo završile na bolovanju zato što je to bio izuzetno velik stres za nas“, rekla je ona.
Kako Lezaić navodi, tada je krenula njihova borba.
„Mi smo uputile prvo obrazloženje zašto nećemo da potpišemo anekse, jer smo to smatrale vidom odmazde zbog našeg angažovanja u borbi za radnička prava, zbog protesta 5. marta. I obratile smo se Povereniku za zaštitu ravnopravnosti. Koleginica je u međuvremenu dobila otkaz. Mene su vratili na radno mesto bez obrazloženja, što poverenica kasnije u svom izveštaju navodi – da onda automatski padaju u vodu njihovi razlozi za premeštaj. Ja sam nakon toga dala otkaz zato što mi je uskraćeno pravo na korišćenje godišnjeg odmora. Jednostavno, to je bila moja odluka,“ objasnila je sagovornica N1.
Dodala je i da su joj se kolege koje je pozvala na prostest javile i da su se poslodavci po istom šablonu ophodili prema njima.
U planu policijski centar pored FDU-a: Zgrada visoka 50 metara, ogradom od dva metra okružiće fakultet