Ribarstvo u Srbiji: Pada domaća proizvodnja, raste konkurencija iz uvoza

Većina ribnjaka koji su u Srbiji radili u velikim sistemima polako se gasi, prethodnih godina iz pogona je izbačeno i do 3.500 hektara ribnjaka, pa se u otežanim uslovima poslovanja koje nameće pandemija smanjuje i njena proizvodnja, piše Dnevnik.rs.

„Svetski trendovi su da se riba iz akvakulture sve više konzumira i subvencioniše proizvodnja, da bi se podmladio riblji fond u velikim svetskim vodama“, kaže direktor ribnjaka Kapetanski rit kod Кanjiže Krum Anastasov.

Prema njegovim rečima, Srbija ima veliki potencijal za razvoj ribarstva, ali mora učiniti sve da bar postojeće sačuva u funkciji.

Kako dodaje, u podsticajima za ribarstvo naša država treba samo da prati zemlje u okruženju, gde je konkurencija. 

„Uglavnom svi su oslobođeni vodoprivrednih obaveza, postoje njihovi nacionalni fondovi koji su pomešani interesi poljoprivrede i zaštite životne sredine, kao i subvencije za izvoz ribe, što nama stvara ogromne poteškoće“, objašnjava Anastasov.

Na ribnjaku Kapetanski rit u toku je izlov, a on se prostire na površini od 685 hektara. Od toga je 580 hektara pod vodom i u funkciji proizvodnje. Prošle godine to preduzeće je kupilo ribnjak u Srpskom Miletiću.

Proizvodnja je prošle godine samo na ribnjaku kod Kanjiže iznosila 1.150 tona, a ove godine očekuje se oko 600 tona više.

„Mislim da cela ova priča u vezi sa pandemijom mora nekako da se razreši za ribarstvo. Na godišnjem nivou u Srbiju se uvozi oko 80% ribe. Zaista, pored svih potencijala koje imamo izuzetno će biti velika šteta“, ukazuje Krum Anastasov.

Prema njegovim rečima proizvodnja ribe u Srbiji već godinama opada, a uzrok su pre svega virusi koji se pojavljuju u ribarstvu i oni kako upozorava mogu da destkuju proizvodnju.

Srbija ima mogućnost da ribarstvo razvija na preko 150.000 hektara, ali prošle godine je ugašen ribnjak Svilojevo, pre toga u Novom Kneževcu, ne radi se ni u Barandi. Pre šest godina se proizvodilo i do 12.000 tona, prošle godine upola manje.

„Nameću se novi problemi zbog toga što je epidemija korone zaustavila prodaju, jer nema slava, svadbi i drugih skupova na kojima se konzumira riba, ljudi su uplašeni, zatvoreni u porodični krug i potrošnja ribe je veoma mala“, kaže glavni tehnolog u Kapetanskom ritu, Željko Đanić.

On podseća da je ova sezona jedna od težih godina koje prate ribarstvo jer je bilo hladno proleće, pa je to rezultiralo bolestima ribe početkom leta. Ribu je zakačio jedan od tri virusa, koji se javljaju poslednjih godina i napravio znatne.

„Jednostavno neće biti prostora za novi proizvodni ciklus, jer ga je zauzela riba koju smo već proizveli, a nismo prodali. Znači, mi idemo u jedan negativan ciklus, tako da gledajući kompletnu proizvodnju u Srbiji, rapidno će padati svake godine, ako ne nađemo neki izlaz da ribu plasiramo“, upozorava Đanić.

U Mađarskoj su, kako dodaje Đanić uradili dobar potez, otkupili oko 200 tona ribe od ribnjaka i jednostavno je pustili u Dunav kojem je preko potrebno obnavljanje ribljeg fonda.

KOLIKE SU CENE?

Tokom novembra i decembra, kada je najviše porodičnih slava, prodaja ribe bi mogla biti manja i 50%, što će prema procenama Anastasova, u ribnjacima izazvati višak od 2.500 do 3.000 tona ribe.

Kilogram šarana u maloprodaji je oko 400 dinara, dok iz „Кapetanskog rita“ kilogram isporučuju za 300 dinara. Riba koja dolazi iz okolnih zemalja iz Mađarske, Hrvatske, Bugarske i Rumunije, gde proizvođači dobijaju određenu pomoć države kroz evropske i nacionalne fondove, znatno je jeftinija, pa domaći proizvođači pored svih ostalih nevolja imaju i veliku konkurenciju.