Najava medija da će Egzit (Exit) festival sledeće godine biti održan u Gizi ispred Egipatskih piramida uzburkala je javnost, naročito posle pretnji organizatora festivala da će zbog sve težih uslova i odnosa države prema njemu izmestiti muzički događaj iz Srbije.
Organizatori su najavu Egzita u Egipat odbili da komentarišu, tvrdeći da će o tome pričati tek po završetku ovogodišnjeg festivala koji počinje u četvrtak i traje do nedelje.
Vest o Egzitu nadomak Kaira procurela je iz egipatske koncertne (event) agencije Venture Lifestyle sa kojom je srpski festival nedavno dogovorio saradnju. U pitanju je agencija koju je pre nekoliko godina osnovao Rabih Mokbel, čovek koji je po navodima medija blizak egipatskom režimu.
Prvi veliki ugovor koji je Venture Lifestyle potpisala bio je sa Egipatskim muzejom u Kairu u kojem se obavezala na promociju ove institucije u narednih 15 godina. Nedavno je objavljeno i da je sa građevinskom firmom Ettal Holding potpisan ugovor vredan 10 miliona dolara. Venture Lifestyle se inače u svom portfoliju kratkog postojanja hvali da je organizovao koncerte Dženifer Lopez, Džona Ledženda, grupe Black Eyed Peas i mnogih drugih trenutno popularnih svetskih zvezda.
Organizovanje velikog muzičkog festivala u podnožju piramida koji bi mogao da privuče ogroman broj posetilaca svakako je logičan potez za Venture Lifestyle.
Egzit tim je prethodnih godina izvezao svoj brend u region, odnosno u Hrvatsku i Crnu Goru u vidu Sea Star i Sea Dance festivala. Zato nije isključeno da bi i u Egiptu ustvari mogao da bude samo jedan, ali veliki, ogranak Egzit festivala. Naravno, nije isključeno ni da Egipćani žele da otkupe ceo već poznati brend i zapravo ga potpuno premeste na afrički kontinent.
Egzit i Srbija – od ljubavi do sukoba
Egzit je od države Srbije do 2010. godine u proseku godišnje dobijao oko 250.000 evra iz različitih republičkih i pokrajinskih fondova. Ta davanja su potom uvećana za oko 100.000 evra, a višegodišnjim ugovorom sa Republikom Srbijom koji je važio od 2016. do 2022. godine festival se obavezao da će pomoći u kandidaturi i promociji Novog Sada kao Evropske prestonice kulture (što je grad kasnije i dobio).
Država se zatim u prethodnom periodu obavezala da će Egzitu dati finansijsku podršku od 1,5 milion evra, pošto su nezvanične procene da se od turizma i drugih usluga vezanih za festival samo od ove manifestacije u državni budžet tokom jula svake godine ulije oko 21,2 miliona evra. Podrška od 1,5 milion evra je međutim obustavljena kada je festival otvoreno podržao studentske proteste, što je ponovo pokrenulo najave o selidbi iz Srbije.
Egzit je 2000. nastao u Univerzitetskom kampusu u Novom Sadu kao vid pobune studenata protiv Slobodana Miloševića. Festoval zato nije ni imao drugu opciju osim da podrži studentske proteste koji se posle pada nadstrešnice i smrti 16 ljudi održavaju širom Srbije. Ta podrška nije stigla odmah i nedvosmisleno, ali je na kraju potvrđena pozivanjem na festival italijanske pevačice Gale čija je pesma „Freed From Desire“ jedna od himni ovogodišnjih protesta. Jasno je i da bi svaki drugi stav festivala praktično bio izdaja prvobitnih principa na kojima Egzit počiva.
Julski događaj na Petrovaradinskoj tvrđavi godinama je rastao i uz pomoć države postajao sve prestižniji, te je 2013. i 2017. dobio nagrade najbolji evropski festival (Best Major European Festival). Delovanje festivala danas se deli na dve faze, na onaj pre i za vreme vladavine Srpske napredne stranke u pokrajini i republici.
Organizatori festivala od 2014. godine sve učestalije tvrde da im država uskraćuje obećana sredstva, ističući koliko je festival doprineo ne samo dovođenju najvećih svetskih muzičkih zvezda u Srbiji, već i promociji zemlje u svetu. Ali, izgleda da sve to nije bitno kada je (ne)poslušnost u pitanju i vlast sve češće otvoreno kulturnim događajima uskraćuje sredstva ako ne rade na otvorenoj promociji režima ili se na bilo koji način bave kritičkom misli.
Istaknuti naprednjaci poput Darka Glišića i Vladimira Đukanovića su u više navrata Egzit nazivali „antisrpskim“, a organizatore optuživali da umesto muzičkog prave politički festival.
Može li SNS bez Egzita?
Egzit je za četvrt veka postojanja imao uspone i padove u dovođenju najvećih zvezda. Nesumnjivo je dobijao značajna, neki bi rekli ogromna sredstva od države, ali je isto tako izrastao u svetski događaj po kome je postala prepoznatljiva Srbija.
Selidba iz Novog Sada ne bi napravila samo ekonomsku, već i širu štetu, uključujući i renome sadašnjeg režima u međunarodnim okvirima. Upravo zbog toga ne treba očekivati da će SNS olako pustiti Egzit da ode iz Srbije, ali je istovremeno utisak i da je konopac ovaj put zategnut (pre)blizu tačke pucanja. Na kraju će konačnu reč verovatno imati egipatski kapital, odnosno koliko je Venture Lifestyle spreman da vlasnicima festivala uplati ako želi da zaista ceo događaj izmesti iz Srbije i od njega sada pravi samo egipatski brend.
Mora se reći i da se kulturna scena Srbije se u prethodnih 25 godina prilično razmazila, smatrajući standardom, a ne izuzetkom dolazak najvećih muzičkih zvezda u Novi Sad, na jedno komercijalno gledano beznačajno tržište. Mnoge veće i bogatije zemlje regiona nisu u prethodne dve i po decenije imale takav impresivan „lajn ap“ muzičkih izvođača poput Srbije.
Imućni festivalski fanovi dobro znaju kakve su organizacione razlike između na primer Egzita i poznatog Siget festivala, pa čak i u kojim je organizacionim delovima Egzit uspeo da nadmaši čak i čuveni Glastonberi. Na sve to se godinama unazad gleda kao na pravilo, a ne izuzetak za veoma malo tržište i u evropskim i svetskim okvirima veoma malu zemlju.
U prevodu – ako nešto ne budemo negovali, nećemo ga više ni imati. Možda ne sutra ili prekostura, ali ako se država ne postara da Egzit postane njeno zaštićeno dobro, festival će jednog dana otići na neko lepše i bogatije mesto. Možda baš u Egipat, jer piramide zvuče kao savršen prostor za masovno okupljanje više stotina hiljada muzičkih fanova.
Kako je otvoren EXIT: Gala podržala studente, RTS prebacio na reprizu Vimbldona