Koja je cena koju plaćamo u zagađenju životne sredine i zdravlju ljudi?
Šljaka, koja se prostire na brdima visokim neretko i po dvadesetak metara i koja stoje u potpunosti na otvorenom prostoru, iz železare se odlaže u ataru okolnih sela Vranova i Radinca, a pri istovaranju šljake dižu se veliki oblaci prašine koje vetar raznosi kilometrima unaokolo.
Zagađenje u Smederevu ide u dva pravca, a glavni uzročnik je smederevska železara, što zbog nepostojanja adekvatnih filtera na pećima i u postrojenjima, što zbog neadekvatnog odlaganja otpada.
Šljaka, koja se inače dobija pri proizvodnji u visokim pećima kao ostatak, skladišti se potpuno neadekvatno, o čemu su mediji više puta izveštavali, a poverenik za informacije od javnog značaja naložio da se obelodane svi detalji takvog odlaganja otpada.
Iako su građani ubeđivani od strane vlasti da šljaka nije opasna i da nemaju razloga za zabrinutost, brojne studije koje su sprovedene o uticaju šljake na zdravlje ljudi ih demantuju.
Radi se o otpadu koji sadrži velike količine štetnih metala, sumpora i fosfora.
U studiji španskih naučnika iz 2009. godine pod nazivom „Uticaj nagomilavanja šljake na životnu sredinu: određivanje sadržaja teških metala u tlu“, oni eksplicitno izvode zaključak da su gomile šljake koje su se skladištile na poljima u okolini Madrida štetne za ljudsko zdravlje, i da su zemljište i podzemne vode kontaminirani.
Ovde dolazimo do frapantnog podatka iz Izveštaja o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće u Srbiji, koji je 2017. objavio Institut za javno zdravlje Batut, a u kojem se selo Radinac obeležava kao jedna od crnih tačaka u Srbiji kada je u pitanju kvalitet pijaće vode, sa procentom neispravnosti od 86,5%.
Železara Smederevo se nalazi upravo u selu Radinac, koje je najviše pogođeno zagađenjem vode i tla.
Od kada je Železara Smederevo prodata Kinezima posle silnih gubitaka i problema koji su bili kamen o vratu državnim finansijama, nema baš mnogo vesti o poslovanju ovog nekadašnjeg giganta, kako se sada Kinezima isplati proizvodnja čelika, kao i državi Srbiji.
Jedna kineska poslovica kaže da je „vrana svuda podjednako crna“. I u Smederevu, i u Tangšanu. Isto je i sa zagađenošću.
Ako su Kinezi bili spremni da od svojih gradova naprave crne rupe gde građani izlaze isključivo sa maskama na licu, i gde ne piju vodu sa gradskih vodovoda, mi to u Srbiji ne smemo dozvoliti. Jer, u opštoj nemaštini u kojoj živimo, zdravlje moramo da čuvamo kao najvažniji resurs.
Razumljiv je profit, razumljiva je industrija – ali život je ipak život.