Način utvrđivanja poreza na imovinu mogao bi uskoro da se promeni.
Beograd je započeo pilot-projekat na Vračaru i Savskom vencu sa idejom da se ovaj namet određuje preciznije, za svaku zgradu ponaosob. Ukoliko se nadležnima dopadne, nova metodologija će zaživeti u čitavoj prestonici.
Stručnjaci objašnjavaju da je detaljnije utvrđivanje osnovice pravednije, ali da predloženi sistem nosi rizik, pišu Večernje novosti.
Od pre nekoliko godina, osnovica za plaćanje poreza u Srbiji se određuje na osnovu tržišne cene kvadrata u okolini. Konačan zbir zavisi od starosti objekta, broja stanara, ali i činjenice da li je to jedina ili peta nekretnina istog vlasnika. Upućeni napominju da je mana postojećeg načina utvrđivanja osnovice poreza na imovinu to što je zasnovan na širim zonama.
„Osnovica se određuje prema ceni kvadrata u prometu. Postoji rizik ako su te zone preširoke. Na primer, ukoliko bi u istoj zoni bili Banovo brdo i Železnik, postojao bi rizik da je nekima vrednost nekretnine potcenjena, a nekima precenjena“, objašnjava ekonomista Saša Ranđelović.
„Ono što smo mogli da saznamo o pilot-projektu iz medija jeste da je ideja da se te zone suze. Odnosno da se osnovice poreza na imovinu određuju prema ceni kvadrata u toj ili eventualno susednoj zgradi. To koncepcijski nije loša ideja, pretpostavlja pravičnije određivanje poreza. Postoje, međutim, izvesni rizici u primeni. Šta će se dešavati ukoliko u zgradi i okolini nije bilo prodaje stanova? Da li će se tada angažovati profesionalni procenitelji i ko će snositi trošak? Verovatno gradska uprava. Ako bi se ti rizici izbegli, to bi moglo da bude dobro rešenje“, smatra on.