Zadužbina Ilije Kolarca na ivici je opstanka, piše Danas.
Novca za osnovno održavanje prostora nema, sredstava za program je sve manje i manje iz godine u godinu, a zaposleni su na minimalcu.
Urednica muzičkog programa Mirjana Lazarević za Danas kaže da su uslovi nemogući i da ustanova još nije vrata zatvorila samo zahvaljujući entuzijazmu zaposlenih.
„Opšti je utisak da Kolarac nikoga ne zanima i da bi njegovo gašenje prošlo bez reakcija“, kaže ona.
Kako navodi, novca nema ni za osnovne stvari. Za normalno funkcionisanje ustanove potrebno je mesečno oko milion i po dinara. A taj novac ne mogu da dobiju ni od države ni od grada, pošto po zakonu ni jedni ni drugi nisu zaduženi za održavanje zadužbina čiji su osnivači privatna lica.
Obraćali su se gradonačelniku, sekretarijatu, ministarstvu, Repuibličkom odboru za kulturu, ali svi kažu „nismo osnivači“. Prihodi od programa i izdavanja sala nisu dovoljni. Zaposleni predlažu modela po kome funkcionišu SANU i Matica srpska.
Kolarac se našao u nezavidnoj situaciji nakon donošenja Zakona o zadužbinama i fondacijama, koji zadužbine definiše kao nevladine organizacije, i po kome one nisu ni u čijoj nadležnosti, podseća Danas.
Koncertna dvorana Kolarca je stara 85 godina i ruinirana je. Lazarević ocenjuje da je u društvu zavladala apatija i da im kojim slučajem isključe struju, četiri dana bi se iščuđavali što je Kolarac zatvoren, a onda nikom ništa.