Oko 400 dece koja su u uličnoj situaciji i koja žive u uslovima ekstremnog siromaštva godišnje boravi u Svratištu za decu na dve lokacije u Beogradu. Sa njima svakoga dana rade licencirani stručnjaci-specijalni pedagozi i socijalni radnici. Oko pedesetoro dece koja nemaju adekvatne uslove za život dnevno provede vreme u Svratištu – tu se okupaju, doručkuju ili pojedu topli ručak, urade domaći i operu veš.
„Nekada njihova odeća bude u toliko lošem stanju da ne postoji mogućnost da se opere“, ističe Minja Medić, programska direktorka Centra za integraciju mladih, organizacije koja je pre 19 godina pokrenula uslugu Svratišta.
Za svu decu su tu licencirana stručna lica koja im pomažu u svakodnevnom funkcionisanju, koja ih nekada odvedu i kod lekara, komuniciraju sa školom, roditeljima…
Usluga Svratišta je kreirana jer je postojala potreba, ali ne i drugo mesto u gradu koje je namenjeno za specifičnu grupu dece u uličnoj situaciji.
Iako već 19 godina postoje i rade isti zahtevni posao, Svratište od skoro ima problem finansiranja.
Projekti na koje apliciraju su “utanjili”, donacije organizacija, kompanija i građana takođe. Tako Svratište više neće moći da radi subotom i nedeljom. Zbog novca sada po četiri stručna lica rade sa decom radnim danima na dve lokacije, iako su potrebe daleko veće.
Pre skoro dve nedelje, Svratište je zvanično i objavilo ovu vest. Građani i javnost prepoznali su da je ovoj ustanovi potrebna pomoć i zato poslali apel nadležnima da nešto učine. Apel je došao i do gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića, koji je vanrednoj konferenciji rekao da je Grad spreman da preuzme Svratište, ali i da su im potrebni svi podaci kojima raspolaže kako bi u skladu sa zakonom mogli da reše problem.
Dodao je i da ga „čudi da se Svratište nije obratilo Gradu za ovo pitanje“.
Mina Medić iz Centra za integraciju mladih kaže za Novu ekonomiju da je Svratište pre nekoliko dana dostavilo Sekretarijatu molbu za sastanak i da čekaju odgovor.
U međuvremenu dobili su i dopis koji je gradonačelnik najavio u svom obraćanju.
“U dopisu se ne inicira sastanak, već se predlaže da Svratište dostavi neke podatke Gradu. Sve se vrti oko ideje da se ono stavi pod okrilje Prihvatilišta za decu Beograda, odnosno oko preuzimanja Svratišta, a ne o njegovoj održivosti što je zapravo i ideja”, kaže ona.
Kako dodaje, Svratište se i prethodnih godina, odnosno tokom mandata dve prethodne sekretarke za socijalnu zaštitu, obraćalo Gradu sa idejom da se sastanu i razgovaraju o održivosti, ali i upoznaju – jer je taj Sekretarijat upravo i nadležan za pružanje usluga iz sistema socijalne zaštite.
“Međutim, nismo dobili povratni poziv niti informaciju, a nismo ni imali priliku da se sastanemo sa prethodnim sekretarkama. To nam je bila jasna poruka, jasan signal da sekretarijat nije zainteresovan za našu uslugu na taj način, pa se tako, ovih poslednjih nekoliko godina, kada novi sekretar vrši tu dužnost, nismo ni javljali. Tačno je da se nismo javljali, ali zbog prethodnog iskustva jer to nije ni imalo smisla”, kaže ona.
A uslugu Svratišta je osmislio konceptualno Centar za integraciju mladih. Usluga je kreirana jer je procenjeno da ne postoji drugo mesto u gradu koje je namenjeno za specifičnu grupu dece u uličnoj situaciji.
“Čitav koncept usluge smo kreirali sa našim korisnicima i korisnicama. I ovih prethodnih 19 godina, i ovako kako usluga sada izgleda, je zapravo produkt nekog zajedničkog rada nas, naših donatora, građana koji nas podržavaju, ali i produkt informacija koje smo dobijali od naših korisnika i korisnica. To je bio jedan participativan proces”, ističe Medić.
Kako kaže, jedini način na koji može da se dođe do one usluge koja od početka do kraja odgovara korisnicima jeste tako što se oni i pitaju šta im je potrebno.
Svratiše je radilo godinama, a onda je 2011. i zvanično integrisano u Zakon o socijalnoj zaštiti.
To znači da od 2011. godine u Zakonu o socijalnoj zaštiti piše da u Beogradu postoji usluga namenjena za specifičnu grupu dece i mladih koja se zove Svratište.
“Nekoliko godina nakon toga, 2016, mi smo licencirali jedno Svratište, a zatim i drugo na drugoj lokaciji. Tako je Svratište jedna usluga koja zapravo jako dugo postoji u sistemu, a mi smo tu konceptualnu uslugu osmislili jer smo prepoznali potrebe korisnika”, ističe Medić.
Godišnje 400 dece nahrane i obuku
Medić navodi da godišnje kroz Svratište prođe oko 400 dece koja žive u ekstremnom siromaštvu i koja se nalaze u uličnoj situciji.
“Važno je da napomenemo da je ekstremno siromaštvo, koje je većini ljudi potpuno nezamislivo, zapravo to koje ih izvodi na ulicu. To što oni rade neke poslove na ulici je način na koji se njhov kućni budžet puni, te sve iste poslove rade čitave porodice i to je način kako oni zarađuju za život”, rekla je ona.
Neke porodice, kako kaže, dobijaju i novčanu socijalnu pomoć od strane Centra za socijalni rad, međutim, iznosi tih socijalnih pomoći su dosta mali. Takođe neke od porodica ostvaruju i druga prava iz sistema socijalne zaštite, ali su iznosi koje dobijaju jako mali i nedovoljni su za život, “a kamoli za dostojanstven život”.
“Pričamo o minimumu koji ne može da pokrije troškove za hranu, ni higijenu. Tako je Svratište i počelo, od pružanja osnovnih uslova- da okruženje bude bezbedno, da deca i mladi mogu da dođu, jedu, da se okupaju, operu svoju odeću, sklone od kiše, snega i različitih vremenskih nepogoda”, ističe ona.
Napominje da je to osnova i da svako dete koje dođe tu, ima na raspolaganju kuvan obrok, doručak, užinu, ali i da može da se okupa i promeni svoju odeću.
“Neka mogu i da je operu, a nekada odeća bude u toliko lošem stanju da ne može ni da se opere, već je mi menjamo, dajemo deci novu”, kaže Minja Medić.
Dodaje da, tek nakon što su “deca sita, čista, suva”, može da se govori o pružanju psihosocijalne podrške koja je takođe ono što Svratište radi.
“Deci pružamo podršku prilikom upisa u školu, savladavanja školskog gradiva, radimo sa njima domaće zadatke, komuniciramo sa školama, nastavnicima i razgovaramo o tome šta je ono što možemo da pojačamo i gde dodatno možemo da podržimo decu. To ide do takvih detalja da sedimo sa njima i vežbamo slova, ali i radimo projekte iz geografije, istorije i drugih predmeta u zavisnosti koje dete je na kom nivou i šta radi”, dodaje.
Medić napominje da su stručnjaci koji rade u Svratištu i neka vrsta posrednika između dece i njihovih porodica, ali i drugih institucija sistema.
Često se povezuju sa centrima za socijalni rad, pomažu im u ispunjavanju dokumentacije, ali ih i neretko prate kod lekara, zakazuju lekarske preglede.
“Barijere su razne i zbog toga je podrška važna. Neki roditelji ne znaju dobro srpski jezik, neki su nepismeni, nekada im samo treba fizička pratnja jer su diskriminisani na svakom koraku”, ističe ona.
Projektno finansiranje već 19 godina
Svratište se od početka finansira projektno, izuzev kratkog vremenskog perioda nakon što je integrisano u Zakon o socijalnoj zaštiti.
Svake godine organizacija koja upravlja Svratištem šalje veliki broj predloga projekata na konkurse – od međunarodnih organizacija, do fondacija i drugih institucija.
“Šaljemo predlog projekta i onda čekamo rezultate kako bismo videli da li je predlog prošao ili ne. Neke od njih dobijemo, neke ne. S druge strane imamo građane i kompanije koji su fantastični. Sve ono što Svratište koristi od školskog pribora, odeće i obuće, školske užine, materijala za rad, jeste ono što nam uglavnom doniraju građani”, rekla je ona.
Svako ko bi posetio ovo mesto mogao bi da se uveri da deca, kojih dnevno ima oko 50, svakoga dana dobijaju na obe lokacije komplet čiste odeće i obuće, a pružaju im se i higijenska sredstva.
“Dakle, pedesetoro dece puta duks, majica, pantalone, veš, čarapice, sve ono što im je potrebno… Koliko je samo to komada odeće koju mi svakoga dana distribuiramo deci, a to je sve ono što nama, pre svega, građani donose”, kaže Medić.
Dodaje da ne bi mogli da zamisle kako bi sve to izgledalo da organizacija mora da kupi.
“Tako da veliku podršku imamo i od građana i kompanija i donatora koji nas dugi niz godina podržavaju”, ističe ona.
Razlog zbog kog su sada u teškoj situaciji, kako navodi, jeste globalna finansijska kriza koja se itekako oseća u Srbiji.
“Naši donatori su i dalje tu, oni nas i dalje podržavaju, ali u mnogo manjim iznosima, a cene namirnica i svega što nam je potrebno su mnogo veće. I zbog toga smo prvi put u 19 godina došli u situaciju da zatvorimo Svratište vikendom”, kaže ona.
Kako dodaje, projekti na koje konkurišu sada su manjih iznosa, manje ih i ima, ali i da je dosta drugih organizacija koje su u problemu kao i oni i da se sada za jedan projekat mnogo veći broj organizacija prijavljuje.
“Na iste te konkurse su, na primer, do pre nekoliko godina prijavljivalo nekoliko desetina projekata. Tako da su potebe veće, više je organizacija u problemu, a novca je sve manje”. ističe.
Ističe da je lavina pozitivnih komentara i podrška koju dobijaju od građana od kada su obajvili da neće moći da rade vikendom, dokaz da je ljudima stalo do dece.
“Činjenica je da ovakav model rada sa standardima koje smo mi postavili, pristup u radu koji mi imamo, koji uključuje visok nivo participativnosti korisnika i to što nam je interes deteta bitan pre svega drugig, jeste nešto što je naša specifičnost i nešto što drugi nemaju”, rekla je ona.
Ni nakon 15. rođendana se podrška ne završava
Važno je napomenuti i da se nakon što napune 15 godina i nakon što izgube pravo da borave u Svratištu, podrška deci ne završava.
Centar za integraciju mladih je upravo zbog toga i osnovlo „Kafe bar 16“ koji pruža mogućnost da mladi budu na praksi i da se zaposle u njemu. Pored toga, mladi završavaju i razne kurseve (frizerski, ugostiteljski, kursevi jezika), kako bi mogli da se što bolje integrišu i u sistem rada i obezbede sebi bolje uslove za život.
„Kafe bar 16“ se nalazi u Cetinjskoj ulici i u njemu upravo rade mladi koji su bili korisnici Svratišta, a naziv je dobio po tome što, nakon što napune 16 godina mladi ne mogu da borave u Svratištu.
Ovih dana neki od ugostiteljskih objekata pokrenuli su i akciju prikupljanja novca za nastavak rada Svratišta za decu u Beogradu.
Građani, organizacije, fondacije i kompanije i dalje mogu da doniraju novac, odeću, obuću, higijenska sredstva za održavanje prostora, sredstva za ličnu higijenu (sapuni, šamponi, paste i četkice za zube, višenamenske kreme, dezodoransi, šamponi protiv vašaka, ulošci…), igračke (sve osim plišanih) školski pribor, knjige, udžbenike za predškolsko i osnovnu školu i hranu za decu uzrasta od 5 do 15 godina koja, za sada, od ponedeljka do petka borave u Svratištu.
Simboličnih šesnaest