BOS PO TRNJU
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Najveći problem u funkcionisanju državne uprave nije višak zaposlenih, već kadrovi bez znanja i iskustva, često sa sumnjivim diplomama, ali s blagoslovom vladajuće koalicije. Na drugoj strani imamo deficit stručnog kadra u zdravstvu, Carini, Poreskoj upravi, Trezoru…
Na 100 stanovnika imamo 7,5 državnih službenika, dok se taj broj u EU kreće od 8 do 8,5, izjavila je početkom marta ministarka državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić. A par meseci ranije, decembra 2016, srpski državni aparat je, opet prema ministarkinoj izjavi, imao 6,5 službenika na 100 stanovnika. Zašto je ministarka u kratkom roku dva puta iznela podatke koji nisu u skladu sa dokumentom Ministarstva na čijem je čelu („Moderna država – racionalna država”, jun 2015.), a u kom precizno piše da „broj zaposlenih na nivou opšte države po stanovniku u Srbiji spada među manje u Evropi – 7 zaposlenih na 100 stanovnika”? I zašto je njena prethodnica Kori Udovički, uprkos podacima koji su pokazivali da u većini državnih sektora, izuzev zdravstva, pravosuđa i bezbednosti, „imamo manje ili znatno manje zaposlenih” u poređenju sa prosekom NČEU (nove članice EU), početkom 2015. pristala na dogovor sa MMF-om koji je podrazumevao otpuštanje 75.000 ljudi?
Blaćenje zaposlenih u državnom aparatu i sejanje razdora između javnog i privatnog sektora česta je razbibriga ovdašnjih političara, kvazieksperata i poslodavaca koji profit pišu sa velikim, a porez sa malim P. Nezaposlenima, onima koji preživljavaju u sivoj ekonomiji i gomili obespravljenih u privatnom sektoru, kao so na živu ranu plasiraju se zlonamerne dezinformacije o višku u javnom sektoru od 30 pa do čak 50 odsto ukupnog broja zaposlenih. Atak na javni sektor ide od samog vrha, pa smo tako i od našeg sveznajućeg premijera u više navrata čuli izjave kojima se otvoreno aludira na davno prošlo vreme kada je za državni posao važila krilatica „joj što volim ovaj režim, plata ide, a ja ležim”. A sada njegova ministarka ponovo sluđuje javnost, zvaničnu brojku 7 pretvara, prvo u 6,5, a potom u 7,5 i po ko zna koji put za kraj marta ili početak aprila najavljuje donošenje odluke o maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru koji, kako je tvrdila i njena prethodnica, neće podrazumevati linearno smanjenje broja zaposlenih.
U pomenutom dokumentu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave iz juna 2015. piše da je utvrđeni broj zaposlenih na neodređeno i određeno vreme u javnom sektoru decembra 2014. iznosio 500.538. Ministarka Brnabić je nedavno izjavila da je trenutno u javnoj upravi zaposleno 425.683 ljudi, dakle (ako je ovo tačno) dogovor sa MMF-om o smanjenju za 75.000 je ispoštovan. Kakvi su efekti tog smanjenja i šta još treba da uradimo?
Nastavak teksta možete pročitati u 37. broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija.
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
Šta je uistinu značila poseta predsednika Srbije Parizu i prijem u Jelisejskoj palati?
Prosečna marža u trgovinama na malo u Srbiji kreće se od oko 21-22 odsto do 31-32 odsto, ali je manja od one u Evropi. Maloprodaja nije kriva za visok rast cena u srpskim prodavnicama, a profiti trgovinskih ...
U proizvodnju struje u narednim decenijama moraće da se investira više desetina milijardi evra, jer Srbija više ne može dugoročno da se oslanja na nasleđene kapacitete iz socijalizma, sa izuzetkom hidrocentr...
Srbija mora da uskladi svoju unutrašnju i spoljnu politiku, odnosno da demokratski odluči o svom usmerenju ka velikim silama, glavna je poruka okruglog stola pod nazivom „Srbija između Istoka i Zapada“. Pone...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE