Cilj je stabilno snabdevanje gorivom
MOL grupa prisutna je u Srbiji pune dve decenije. Za to vreme, kompanija se razvila u jednog od vodećih učesnika u trgovini naftnim derivatima, ali se kao i svi ostali, u poslednjih nekoliko godina suočava s...
Razmena
Razmena robe i usluga između Kine i Centralne Evrope iznosi 50 milijardi dolara godišnje
Razmena sa Srbijom vredna je oko 1,15 milijardi evra godišnje. Srpska privreda pritom beleži značajan rast izvoza na kinesko tržište od 44% ostvarenih u 2014. godini, ali i manji rast uvoza od 3,1% u istom periodu.
Samit lidera Kine i centralnoevropskih zemalja, održan u Beogradu u decembru 2014. godine, doneo je dobre vesti čitavom regionu, a Srbiji odškrinuo vrata iza kojih se nalazi realna šansa da sopstvenim snagama obezbedi održivi ekonomski oporavak i razvoj zemlje.
Beogradski samit bi mogao za Srbiju biti istorijski, jer, osim šansi za realizaciju kratkoročnih projekata u oblasti infrastrukture, energetike, poljoprivrede i telekomunikacija, on nudi priliku domaćim firmama da kroz saradnju sa kineskim partnerima uvećaju svoju konkurentnost do nivoa koji bi im omogućio uspešan nastup i na trećim tržištima, bilo samostalno ili kroz nastavak partnerstva.
Analiza projekata za koje su Kinezi pokazali interesovanje pokazuje i da bi ova saradnja, pored jačanja domaće privrede, pomogla i brže evrointegracije Srbije.
Prema izjavama kineskog premijera, Peking je spreman da uloži 10 milijardi dolara u razvojne projekte u Centralnoj Evropi, kao i dodatne tri milijarde u projekte javno-privatnog partnerstva. Za ova sredstva takmičiće se 16 zemalja, od kojih su neke, poput Poljske ili pojedinih baltičkih republika, vremenom izrasle u ozbiljnu konkurenciju čak i nekim državama Zapadne Evrope.
To znači da će i Vlada Republike Srbije morati da jača svoje unutrašnje kapacitete kako bi za Srbiju osigurala što veći deo pomenutog finansijskog kolača. Razvoj unutrašnjih kapaciteta, ali i pažljiv izbor savetnika, koji bi primenili iskustva stečena u drugim ekonomijama u razvoju i pružili podršku u balansiranju šansi i rizika, mogao bi da omogući Vladi da kroz jačanje saradnje dveju ekonomija da domaćoj privredi zamajac, koji joj je preko potreban, kako bi se brže oporavila i krenula putem dugoročnog jačanja.
Poljoprivreda je samo jedna od oblasti koje otvaraju šansu Srbiji da pažljivom strategijom značajno utiču na stabilnost ekonomije. Trenutno se na međudržavnom nivou usaglašavaju standardi i pravila za izvoz domaćeg voća, povrća i mesa u Kinu, pa će njihovim usvajanjem domaćim proizvođačima biti otvorena vrata najmnogoljudnijeg tržišta na svetu.
Pored direktne saradnje na uvozu hrane, Kinezi su zainteresovani i za zajednički nastup na trećim tržištima, pre svega Rusije, Belorusije i Kazahstana. Domaći proizvođači hrane koji na vreme identifikuju kineske partnere mogli bi vrlo brzo da kapitalizuju svoju poslovnu inicijativu i da obezbede siguran posao i rast proizvodnje.
Kinesko interesovanje za domaću poljoprivredu moglo bi doneti značajne koristi i u oblasti nauke i obrazovanja, jer pored poslovne saradnje, postoje šanse za razvoj i u domenu razmene tehnologija i znanja. Postoji interes Pekinga i za ulaganje u proizvodnju poljoprivrednih mašina, pre svega IMT i IMR. Tako se otvara mogućnost da se dugoročno reše problemi ne samo ovih preduzeća, već i podstakne razvoj čitave mreže preduzeća koja bi opsluživala potrebe ovih nekadašnjih giganata.
Još su interesantnije šanse koje se otvaraju u oblasti razvoja transportne i energetske infrastrukture, kako u Srbiji tako i u regionu. Nerazvijena infrastruktura podiže troškove izvoza i čini proizvode nekonkurentnim na svetskom tržištu. Od kineskih se firmi u oblasti energetike i razvoja transportne infrastrukture danas može dosta naučiti, pa je neophodno razvijati strateške veze u ovoj oblasti, ne samo kao načina očuvanja i otvaranja novih radnih mesta, nego i kao dugoročnog strateškog ulaganja. Cilj ovakvog ulaganja bila bi modernizacija industrije i njeno osposobljavanje za samostalni nastup na trećim tržištima.
Za srpska preduzeća, partnerstvo sa kineskim firmama u oblasti razvoja infrastrukturnih projekata moglo bi biti strateški izuzetno mudar potez, jer bi time moglo da se nauči mnogo o najnovijim tehnologijama u kojima Kinezi sve više prednjače. Ovo bi značajno podiglo i konkurentnost srpskih preduzeća na globalnom tržištu i njihovu sposobnost da deluju samostalno.
Nastavak teksta možete pročitati u osamnaestom broju štampanog izdanja časopisa „Nova Ekonomija“
Preuzimanje delova teksta je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na novaekonomija.rs
MOL grupa prisutna je u Srbiji pune dve decenije. Za to vreme, kompanija se razvila u jednog od vodećih učesnika u trgovini naftnim derivatima, ali se kao i svi ostali, u poslednjih nekoliko godina suočava s...
Tokom, sada već decenijske, vladavine SNS-a, teško je i nabrojati neispunjena obećanja, počevši od onih na čijim krilima su i došli do vlasti, poput rešavanje 24 sporne privatizacije ili simpatičnog obećanja...
INTERVJU Tamara Džamonja Ignjatović, redovna profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu
Nesumnjivo je da električni automobili imaju čitav niz prednosti u odnosu na klasične, pre svega u tome što nemaju nikakve emisije gasova (mada njihov proizvodnja i reciklaža nisu nimalo ekološke), ali istov...
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE