
Niko neće u profesore matematike
Srbiji se suočava sa ozbiljnim nedostatkom profesorskog kadra. Samo za matematiku nedostaje 700 predavača. Nema ni dovoljno profesora informatike, jezika, javlja RTS. Veliki problem je u tome š...

Srbiji se suočava sa ozbiljnim nedostatkom profesorskog kadra. Samo za matematiku nedostaje 700 predavača. Nema ni dovoljno profesora informatike, jezika, javlja RTS. Veliki problem je u tome š...

Bivša predsednica Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, u julu bi trebalo da postane član Izvršnog odbora Međunarodnog olimpijskog komiteta što će joj biti doživotno zanimanje, piše...

Narodna banka Srbije (NBS) saopštila je da je agencija „Standard end Purs“ (Standard and Poor’s – S&P) zadržala rejting Srbije na nivou BB+, uz potvrđivanje stabiln...

Intervju sa Snježanom Milivojević, profesorkom na Fakultetu političkih nauka, za podcast “Dan posle”Razgovarao: Aleksandar GubašDan posle - Snježana Milivojević o društvenim mrežama posle pandemije (AUDIO)Ljudi doživljavaju internet i društvene mreže kao nešto što predstavlja opšte dobro -- maltene kao neku vrstu komunalne službe -- i u skladu sa tim očekuju da im sleduju neka prava. Kako to pomiriti s činjenicom da internetom upravljaju kompanije koje imaju svoje privatne vlasnike?Snježana Milivojević: Teško. Posle prve decenije entuzijazma, kada smo svi na internet gledali kao na novi prostor slobode i novu javnu sferu, već u drugoj deceniji smo se susreli sa nekim užasno upozoravajućim znacima u oblastima politike i ekonomije, i direktnim uticajem koji je internet imao na pad demokratije, kao i ljudskih prava i sloboda. Sada već ne znamo kako bismo bez njega kupovali, išli u školu, dopisivali se -- i ta radikalna promena je, u stvari, pokazala da je kumulirana inovacija u toj oblasti prevazišla naše mogućnosti da se sa njom kao društvo organizovano nosimo. S druge strane, vlasnici tehnoloških kompanija koje su u osnovi interneta su u prvoj rundi odneli pobedu nad društvom, i uspeli da nas ubede da bi svaka vrsta društvene intervencije u toj brzorastućoj oblasti sputala kreativnost i zaustavila njen razvoj. Svi mi koji smo se zalagali za regulativu smo se osećali kao cenzori, ali, kako jedan autor kaže: “Mi ipak ne živimo na slobodnom tržištu, nego u društvu.” Društva prvo ignorišu promene, pa onda pokušavaju da primene staru regulativu -- recimo, nešto što je radilo na televiziji, kao kada bismo pokušali da napravimo neki REM za internet... Onda shvate da to ne funkcioniše, i tek nakon toga krenu da traže stvarne regulativne istrumente. Za to vreme se ta teritorija već komercijalno zauzme, i onda regulacija ide mnogo teže.Kako društvene mreže uspevaju da izbegnu odgovornost za javni interes u ovoj oblasti?SM: Društveni mediji insistiraju na tome da su oni zapravo tehnološke kompanije, i da se zato na njih ne odnosi ta “medijska” regulativa. Tradicionalni mediji, koji su takođe komercijalne kompanije, su svejedno regulisani, zato što obavljaju posao koji je od velike važnosti za demokratiju. Tehnološke kompanije, naravno, ne žele da budu tako čvrsto regulisane -- te velike platforme se prave da nemaju nikakve veze sa sadržajem koji objavljuju, ali profitiraju od njegove distribucije, a one koji ga proizvode ostavljaju bez novca. Mi smo zadovoljni kupci, jer je sadržaj besplatan, ali smo nesrećni građani, jer je sadržaj sve manjeg kvaliteta, zato što u njega niko ne investira.U Evropi i svetu se već priča o nekom sistemu u kome bi se štitila sloboda tehnoloških kompanija, ali bi se, recimo, deo novca koji zarađuju preusmerio nazad u medije. Znači, one bi kroz neki sistem taksi bile oporezovane za posao koji rade -- na toj “distribuciji”, a ne proizvodnji -- jer oni sada parazitiraju na prodaji tuđeg sadržaja. Naravno, otpor tome iz tog komercijalnog tehnološkog krila je ogroman. Uvek bude tog vrištanja: "Cenzura, cenzura!" ali ta priča nije na liniji cenzura - sloboda, nego na liniji dileme da će demokratska društva kakvim ih znamo opstati bez novinarstva i informativnih medija, jer oni u ovakvom aranžmanu umiru. Dakle, javni interes sada zavisi od dobre volje vlasnika velikih privatnih korporacija, koji baš i nemaju neki razlog da ga stave ispred svog privatnog.Društvene mreže se vade da su samo platforme preko kojih drugi nude sadržaj, ali one imaju algoritme koji određuju koji sadržaj će se prikazivati. Kakve sve opasnosti krije korišćenje algoritama?SM: Oni te algoritme koriste kako bi stvorili utisak da je tu sve tehnološki neutralno -- da ne bismo posumnjali da je tu posredi neka ideologija, i da se neke stvari favorizuju... Algoritmi su posledica dve stvari. Kao prvo, tako se štedi na ljudskom radu, a kao drugo, tako se objektivizira taj ogromni saobraćaj. Glavna posledica uvođenja algoritama u selekciju sadržaja je što oni favorizuju saobraćaj, a ne sadržaj. Njih ne interesuje šta je zapravo to što nude -- nema rangiranja sadržaja po kvalitetu. Arhitektura društvenih mreža je po svojoj prirodi takva da se korisnicima samo kaže: “Evo, ovde ima najviše sadržaja.” Taj promet, taj saobraćaj je ono što donosi najviše novca. Drugi problem je to što se algoritmima, naravno, može manipulisati. Dalje, u tom anonimnom svetu se lako proizvode lažni nalozi i sajtovi, ka kojima se sadržaj onda usmerava, i tako se proizvodi neki fiktivni oblak popularnosti. Mislim da je ključna stvar to što su korisnici sadržaja i njegovi proizvođači razvezani -- oni žive na različitim planetama, a između njih postoji platforma, koja je u stvari indiferentna prema tom sadržaju. U ovih nekoliko kratkih godina smo videli užasnu polarizaciju unutar tog digitalnog okruženja, koja je posledica toga što s tim usmeravanjem sadržaja u tačno određenom pravcu dolazi do jedne vrste razvrstavanja publike, koja se tako grupiše u ono što se sad već zove “eho sobe”. Svi se izolujemo u svoje prijateljske grupe, u kojima se ne izlažemo različitim mišljenjima i viđenjima -- kad nam se na mrežama neko mišljenje ne dopada, mi ga odmah brišemo.Koje su posledice razvrstavanja sadržaja i publike na internetu?SM: Te prijateljske grupe, odnosno grupe sličnomišljenika, onda formiraju okruženje u kome se sve manje može razgovarati sa onima koji drugačije misle. To s jedne strane malo polarizuje te grupe, a sa druge strane ih često i ekstremizuje -- dakle, uverava ih da su njihova mišljenja prava i bolja, i da nema popuštanja. Tako se stvara jedna klima razvrstavanja, koja onda taj sajber-prostor čini prostorom koji naseljava neka vrsta digitalnih plemena, među kojima ima sve manje komunikacije. Neki autori čak govore o “sajber-balkanizaciji”. Ono što pouzdano znamo jeste da raste polarizacija, da se ekstremizuju razlike i da raste ekstremni govor. Taj ekstremni govor, čiju su javnu upotrebu u preddigitalno doba društva imala načine da sankcionišu, ovde izlazi u javnost bez ikakve kontrole, zaštićen idejom da bi, ako krenete da cenzurišete ili regulišete jednu vrstu govora, to moglo biti opasno po slobodu uopšte. Tako da se u društvima, čini mi se, podiže prag tolerancije na agresivni govor, i mislim da je to posledica njegovog nekontrolisanog izlivanja u javnost putem društvenih mreža.Kakva rešenja postoje u svetu za pravno regulisanje ovih problema na internetu?SM: Postoje tri vrlo različita pristupa regulativi -- jedan je američki, drugi kineski, a treći je evropski. Znači, Amerika je mnogo sklonija tome da tržište bude liberalizovano, da regulativa bude minimalna, i da se država drži na velikoj distanci. Njihov stav je da te velike korporacije same najbolje mogu da štite svoj interes, i onda se od njih u nekom trenutku očekuje da se samoregulišu. To je ista ova iluzija -- prvo smo im dali javni interes u privatne ruke, a onda im kažemo: “Hej, hajde da se sad još i malo samoregulišete.” Kako to izgleda kad tamo država pokuša da se umeša, videli smo kad je Fejsbuk posle onog velikog skandala sa prodajom podataka svedočio pred američkim Kongresom -- to je bilo kao neka parodija demokratskog procesa kontrole, nije se znalo ko tu koga kontroliše... Ja mislim da vlasnici i vođe tih korporacija znaju da će nezadovoljstvo njima u jednom trenutku eskalirati. Eto, Fejsbuk je pre nedelju, dve objavio istorijsku odluku -- formirao je nezavisni nadzorni odbor, koji će, kako se najavljuje, će biti vrhovni sud Fejsbuka. Znači, neka vrsta autonomnog organa koji će propisivati pravila kroz donošenje pojedinačnih ocena o govoru mržnje, i drugom neprihvatljivom govoru. Dakle, baviće se sadržajem, i u tom odboru za sada ima 20 ljudi -- na spisku su bivši ministri, nobelovci, vrlo uticajni ljudi... Ipak, već ima sumnje da će oni išta zapravo moći da urade, ali hajde da im damo šansu da pomognu Fejsbuku da odgovori na te izazove.Kako tome prilaze ostali veliki igrači -- Evropska unija i Kina?SM: Evropska unija, čini mi se, jasno hoće da čvršće reguliše, i hoće to da uradi konzistentno. Problem sa Evropskom unijom je u tome što određena regulativa može da bude doneta na nivou Unije, ali da se članicama opet ostavi određena sloboda, i tu na nivou pojedinih država često bude velikih razlika. U osnovi regulative koja se odnosi na visokotehnološku industriju je najpre direktiva o zaštiti podataka o ličnosti, GDPR, kojom se štiti privatnost, i kompanijama se postavljaju visoki standardi u pogledu toga kako da postupaju sa privatnim podacima. Druga važna linija regulisanja u Evropskoj uniji se odnosi na ono što se zove “jedinstveno digitalno tržište” koje Evropa pravi, i na kome je sad donela regulative o zaštiti autorskih prava. Najjednostavnije rečeno, radi se o tome da Gugl i druge velike platforme ne mogu da preuzimaju autorski sadržaj od novina i ostalih proizvođača sadržaja, i da ga plasiraju bez ikakve obaveze da ga plate ili da učestvuju u finansiranju njegovog stvaranja. Mislim da u Evropi, u tamošnjoj akademskoj zajednici, ali čini mi se i uopšte u javnosti, raste svest o tome da tako nešto treba da se uradi. U međuvremenu, da završim tu priču o razlikama, se pojavio i taj treći, da kažemo, “veliki akter” -- Kina -- koja je, naravno, zainteresovana za drugačije odnose u sajber-svetu. Baš sam sad gledala neko istraživanje o tome kako su zemlje sveta prikazana na Vičetu, na kineskom internetu, i u Kini su državne medijske kuće relativno umerenije, a komercijalne su mnogo kritičnije prema ostatku sveta, a mnogo pohvalnije prema Kini. Tu sad vidimo jednu inverziju, koja je karakteristična za autokratije -- da tamo, navodno, preduzetnici i velike kompanije čvrsto brane vlast i svrstavaju se pod njenu zastavu. Kineska ideja regulativa je u mnogim normativnim stvarima potpuno nespojiva sa regulativom Evropske unije.Kako se internet koristi u autokratskim državama i društvima?SM: Internet se u autokratskim zemljama, malo više nego u demokratskim, inicijalno doživljavao kao prostor slobode. To je zato što demokratije imaju čvrste tradicionalne medije, pa su se digitalnim okretali ili oni koji, kao predsednik Tramp, misle da u tradicionalnim nisu dobro prihvaćeni, ili ljudi koji su se bavili nekim bočnim temama. U autokratijama se taj prostor, budući da je bio manje regulisan, isprva doživljavao kao neki prostor slobode. Međutim, autokrate su se vrlo brzo dočekale na noge, i mi danas u najautokratskijim zemljama imamo veliku kontrolu i efikasan menadžment tog prostora. Recimo, te armije od 50 centi -- koliko je bila, je li, ta dnevnica za botovski rad -- su gajene na farmama upravo u Kini i Rusiji. Mnogi tvrde da su ruski botovi podrivali američke i britanske izbore, odnosno glasanje za Bregzit, i da se spremaju to ponovo da rade i za predstojeće američke izbore. To je autsorsovan posao -- kao što Najk u perifernim zemljama traži jeftinije fabrike sa jeftinijom radnom snagom, tako se i ova proizvodnja razmnožava. Sada istraživanja pokazuju da i u demokratskim zemljama građani doživljavaju nosioce javne vlasti kao veliku opasnost po istinu. Jedan od kreatora izborne pobede predsednika Trampa kaže: “Političke partije, Demokrate -- oni nisu problem. Problem su mediji, a sa njima se radi tako što ih se zasipa đubretom.” Zašto je Tramp na Tviteru?SM: Predsednik Tramp nije otišao na mreže samo zato što je jako vešt, nego zato što tu vrstu govora kojim se on služi mediji u Americi ne tolerišu. Za njega tamo nije bilo prostora u javnom govoru, i on je, bez obzira što je predsednik države, bio izložen velikoj kritici. Ta njegova priča o dubokoj državi, o liberalnim medijima i svemu nesklonom njemu potiče od toga što se on tamo nije osećao dobro... Vidite, kod nas je razlika u tome što se naš predsednik u mejnstrim medijima oseća odlično -- odatle se u stvari i lansira podrška njemu, koja se onda prenosi u sajber-svet. S druge strane, predsednik Tramp je morao iz sajber-sveta da, kako on kaže, “napada” tradicionalne medije, koji se svojim profesionalnim i kritičkim stavom tome opiru, i zbog toga su za njega oni “lažne vesti”, neprijatelji predsednika i demokratije, i njegov najveći protivnik.Kako su društvene mreže funkcionisale kao izvor informacija tokom pandemije?SM: Pandemija je bila -- ili je možda još uvek -- jedan trenutak užasnog prekida svega. Ima nekih tvrdnji da je pandemija za mnoge medije bila jedan apokaliptičan događaj, da je neće preživeti. Recimo, saobraćaj na internetu je porastao za 50% već u prvoj nedelji, a prihod je u istom periodu, dok je još bilo nekih zaliha, opao za 30%. I vi sad vidite da su proizvođači informacija radili više nego ikad, a zarađivali manje nego ikad -- i to nije situacija u kojoj može da se preživi ni mesec dana, a kamoli na duži rok. Veliki mediji po svetu dižu sve zastave upozorenja i kažu: “Ovo se neće preživeti.” To nije samo atak na medijske kuće, to je, naravno, atak i na demokratiju, jer mi ne znamo kako će ona izgledati bez informacija. Šta se desilo -- znači, glad za informacijama je tokom pandemije bila ogromna, što je normalno u krizi. Međutim, ta ogromna količina informacija je izgleda sejala ogromnu konfuziju -- da li treba nositi masku ili ne, da li lek leči ili ne leči, da li je zaraženih više ili manje, da li će biti drugog talasa ili neće... Dakle, ispada da ni na jedno pitanje nemamo odgovor, a konstantno smo bili uključeni u taj tok informacija. Ta arhitektura interneta, po kojoj vi u istoj ravni imate ekspertsko mišljenje, antivakserska tumačenja i slike sa letovanja, ozoniranje i lečenje proverenim metodama, je građane dovela u situaciju da ne znaju kome da veruju. Odmah posle ukidanja vanrednog stanja kod nas, a u mnogim zemljama posle tog smanjenja pika epidemije registrovano je ogromno povlačenje pažnje -- dakle, aktivno izbegavanje informativnih sadržaja. Ovo “društvo postistine” ne počiva na pretpostavci da istine nema, nego da ona nije važna.Koje vrste lažnih vesti su se najčešće širile tokom pandemije? SM: Prva bi se odnosila na mit o poreklu virusa. Od podvrsta tu prvo imate tehnološko krilo, koje podrazumeva 5G mrežu, i tako dalje... Dalje imate teoriju ljudske zlobe, to je Bil Gejts, a imate i društvene teorije, o tome kako je virus iz laboratorije pustio vakcinaški ili farmaceutski lobi -- sad, tu ima varijacija, uključujući i političko-diplomatskih, u odnosu na to da li je navodno izašao iz Vuhana, ili iz neke laboratorije na Zapadu, pa je podmetnut Kini. Druga grupa lažnih vesti se odnosila na te suprematističke teorije, o tome kako postoje izabrane grupe kojima virus ništa ne može, jer imaju genetsku superiornost... Da ih štite ili Bog, ili neke njihove predispozicije i dobrota… I tu takođe ima varijacija, a i kod nas je ta teorija bila uspešno posađena. Treća grupa se odnosila na, da tako kažem, plašenje virusom. “Virus seje smrt” ili “virus je kao kuga” -- sećate se, i kod nas je bilo tih naslova... Četvrta grupa se odnosila na čudesne lekove, od rakijice do hlorokina, i u tome su takođe učestvovali kako političari, tako i doktori i kvazidoktori. Takođe, još jednu, poslednju grupu čini ovaj talas lažnih vesti vezan za testiranje i tok bolesti.Da li su oni koje i dalje zanimaju vesti tokom pandemije promenili to gde ih traže?SM: Sva istraživanja pokazuju da su čak i kod nas dominantni izvor vesti i izvor kome se najviše veruje javne televizije, dakle javni servis. To još jednom potvrđuje da se nikako ne bi trebalo igrati sa RTS-om -- odnosno, da bi trebalo uložiti sve napore da ta televizija stvarno bude javni servis. Nju obično prate stariji i obrazovaniji gledaoci, koji su otvoreniji za pluralizam ideja. To je slučaj i globalno -- recimo, globalni javni servis kakav je BBC tokom pandemije iz svih krajeva sveta ima veću posećenost nego u vreme kada nema krize. Takođe, poverenje u tradicionalne medije je veće u poređenju s digitalnim. Recimo, “dobri” -- šta god to značilo -- medijski sajtovi, odnosno ugledni mediji, uživaju poverenje čak i do 60%, dok je stepen poverenja u društvene mreže ispod 30%. To je ogroman jaz u poverenju, ali je problem u tome što veliki deo populacije, čak dve trećine, više ne pristupa sadržajima direktno, nego im pristupa baš preko društvenih mreža, ili preko pretraživača ili agregatora. Kažu da je u razvijenijim zemljama to slučaj sa do 70% stanovništva, ili čak do 90% kad je u pitanju mlada publika -- znači, oni ni ne znaju da vest koju čitaju dolazi sa BBC-ja. U Americi i Britaniji, kad pogledate, dve trećine sadržaja koji kolaju medijima i dalje dolazi iz štampanih medija. Dakle, štampa je medij ozbiljne političke komunikacije -- tamo rade dobri novinari, tamo su standardi visoki, i tamo se profilisala ta uloga medija da diktiraju teme.

Na početku vanrednog stanja u martu 2020. godine, Nova ekonomija je otpočela serijal "Život pod koronom". Kontaktirali smo ljude iz svih krajeva sveta i pitali kako pandemija utiče na njihov život, poslovanje, kao i funkcionisanje grada u kome žive. Ovo su najčitanije priče iz serijala, klik na naslov vas vodi na odvojenu stranicu, gde možete pročitati celu priču. Život pod koronom: Madrid Najčitaniji tekst iz serijala je bila priča iz Madrida, a razgovarali smo sa Vesnom, koja živi u gradiću nedaleko od glavnog grada Španije, rodnom mestu Migela de Servantesa. U trenutku razgovora za Novu ekonomiju je na snazi bila apsolutna zabrana izlaska, a naša sagovornica je pričala i o greškama koje se pravljene u strategiji borbe sa epidemijom, kao i tome kako su građani reagovali na mere sa ciljem da utiče na ljude u Srbiji i ukaže na ozbiljost situacije, koja je tada već izmakla kontroli u Španiji. Život pod koronom: StokholmŠvedska je poznata po tome što je imala najlabavije mere zabrane kretanja i što je njihova strategija borbe protiv širenja virusa bila da se u suštini ne bore. Stanje u Švedskoj opisao nam je Filip, koji je rođen u Stokholmu, a podelio je sa nama i zanimljiv video, gde je švedski novinar na slikovit način opisao kako šveđani vide tu situaciju sa pandemijom. Život pod koronom: OsloU tri najčitanija teksta, imamo dva iz skandinavskih zemalja. Komšijske zemlje Norveška i Švedska imale su potpuno različite poglede na pandemiju koronavirusa i na to kako joj pristupiti. Norvežani su reagovali odmah, doneli sve potrebne mere i građani su ih poštovali od prvog dana. O tome kako su građani prihvatili mere i kako je sve uticalo na životi ekonomiju, pričao nam je Vladan iz Osla. Život pod koronom: Tel Aviv Zanimljivu priču iz Izraela nam je ispričala Ana, koja je trenutno na postdoktorskim studijama u Tel Avivu. Ana je po ugledu na Izrael napravila i grupu za samopomoć na Fejsbuku za građane u Srbiji koji žele da pomognu svojim sugrađanima u karantinu. Grupa ima preko 15.000 članova, a našoj sagovornici je služiča i kao koristan način da uporedi potrebe i probleme građana u Srbiji i Izraelu. Život pod koronom: BrajtonBrajton je grad na obali u Engleskoj i mesto gde se prvi put pojavio koronavirus u toj državi. Sagovornica Nove ekonomije Sonja živi sa porodicom u kampusu Univerziteta Saseks i pričala nam je kako je pandemija uticala na život u ovom Život pod koronom: Milano U trenutku kada je koronavirus bio na najvišem nivou što se tiče broja obolelih u Italiji i kada su na snazi bile stroge mere zabrane kretanja i okupljanja, razgovarali smo sa Jasminom, koja živi i radi u Milanu. Ona nam je opisala kakva je situacija u gradu i državi generalno, ali i kako je došlo do nekontrolisanog širenja virusa i kakve su poteze pravili političari.
Nakon uspešno održane prve Talking Minds diskusije sa Petrom Veličkovićem, naučnim istraživačem kompanije DeepMind, na red dolazi online izdanje sa Nikolom Mrkšićem, osnivačem PolyAI -a, jedne od nauspešnijih platformi za dizajn sistema za dijalog, posvećeno veštačkoj inteligenciji.Svoje bogato iskustvo i razvojni put u ovoj oblasti, podeliće 18. juna u 19 časova, na Zoom platformi. Svoje prisustvo možete obezbediti besplatnom registracijom na linku . PolyAI platforma je kreirana kako bi se razvili agenti za veštačku inteligenciju sposobni da vode složene razgovore u okviru korisniče podrške. Za razliku od glasovnog (voice) asistenata, ovi agenti su usko specijalizovani za konkretne domene u okviru kojih pružaju složene odgovore, „učeći“ upravo na bazi ljudskih razgovora, ali i posebnih algoritama koji im omogućavaju da razumeju i one slučajeve sa kojima se ranije nisu susreli. To je samo jedno od pitanja na koje će Nikola Mrkšić odgovoriti u okviru druge Talking Minds diskusije, čiji će domaćin biti Jovan Stojanović, osnivač Srpskog društva za veštačku inteligenciju (Serbian AI Society ili SAIS) i skupa Wonderland AI Summit. Nikola Mrkšić je završio Matematičku gimnaziju u Beogradu, a interesovanja i posvećenost odveli su ga u tim kompanije Apple, gde je radio na usavršavanju sistema za razumevanje govora. Start up-a kompanija na čijem je čelu, nedavno je dobila investiciju vrednu 12 miliona dolara. Talking Minds - inspirativne priče o veštačkoj inteligenciji sa Nikolom Mrkšićem je druga u nizu uspešnih i inspirativnih priča u oblasti veštačke inteligencije. Cilj projekta je promocija dostignuća i potencijala u toj oblasti, uz podršku uspešnih stručnjaka iz celog sveta.
Avio-kompanije u Norveškoj više neće morati da ostavljaju prazna srednja sedišta na komercijalnim letovima, kazao je norveški ministar za transport Knut Arild Harejde.Kako prenosi portal NorwayToday, prazna sedišta bila su obavezna u ovoj zemlji od 28. aprila, a ministar Harejde je rekao da je odluka sada na avio-kompanijama da li će zahtevati nošenje maski tokom domaćih letova.Dodaje da nova zakonska rešenja koja uređuju to pitanje neće biti usvajana.Norveška nacionalna televizija NRK nedavno je najavila da će ta država uvesti obavezno nošenje maski.U slučaju letova u inostranstvo, važiće pravila Evropske agencije za vazduhoplovnu sigurnost (EASA), tako da bi u nekim slučajevima ipak bilo obavezno nošenje maski, saopštilo je tamošnje ministarstvo saobraćaja.“Trenutno prilagođavamo mere međunarodnim preporukama, pod uslovima da se distanciranje između putnika i ostale predviđene mere sigurnosti i dalje poštuju” dodao je Harejde.On je rekao da avioni imaju odlične sisteme za klimatizaciju, tako da neće biti opasnosti od širenja COVID-19 tokom leta i bez praznih sedišta u sredini.“Avio industrija je trenutno u fazi gde se postepeno olakšavaju mere zaštite. Blokiranje srednjeg sedišta može biti veoma otežavajuće za industriju, i verujemo da se širenje infekcije može ograničiti i bez ove mere, imajući u vidu trenutni stepen zaraženosti” naveo je ministar zdravlja ove zemlje Bent Heje.Ukidanje srednjih sedišta na avionima je mera koje pojedine države zahtevaju od prevoznika, a koje kod avio-kompanija izazivaju negodovanje.Tom merom bi avioni ograničili kapacitet za prevoz putnika za trećinu, čme bi veliki broj letova postao nerentbilan.

Prva „Ja volim Štark“ prodavnica otvorena je 11.juna u Nišu, u centralnoj gradskoj zoni, u Obrenovićevoj broj 10, saopštila je kompanija. U prodavnici će se prodavati ...

Od jeseni će poljoprivredni proizvođači, trgovci, izvoznici, odnosno svi oni koji poljoprivredne proizvode kupuju ili prodaju, trgovinu moći vršiti na sigurniji, jednostavniji i brži način. Robna berz...

Doktor Goran Belojević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, izjavio je da nema poverenja u zvaničnu statistiku o korona virusu, jer nema uvid u to kako se prijavljuje bolest i koji se kriterijumi prim...

Vanredno stanje koje je u Severnoj Makedoniji uvedeno zbog pandemije trajaće večeras do ponoći, odlučio je predsednik te zemlje Stevo Pendarovski. On je izjavio da nema potrebe da se ono produži, ali je ostavio mogućnost da se produži za dan-dva, zbog parlametarnih izbora, koji su već odlagani.Predsednik Pendarovski je rekao da nema potrebe da se produži vanredno stanje jer je dobio informacije da je obezbeđeno dovoljno medicinske i zaštitne opreme, a prema njegovim rečima donete su i ekonomske mere za šta postoji pokriće u budžetu.Kako dodaje ni Vlada nije dostavila zahtev za još jedno produženje.Ocenio je da i bez vanarednog stanja mogu da se primenjuju mere za suzbijanje epidemije, kao što su policijski čas i karantin.Odlukom vlade u Skoplju 22. marta odloženi su vanredni parlamentarni izbori koji su bili zakazani za 12. april.Pendarovski je do sada proglasio četiri vanredna stanja - dva od po 30 dana i dva od po po 14.Zbog povećanog broja zaraženih korona virusom, ali i zbog nepoštovanja mera zaštite, u nekim makedonskim gradovima od pretprošlog četvrtka do ponedeljka ponovo je bio uveden policijski čas.

Tviter pokušava da spreči ljude da dele članke koje nisu pročitali u eksperimentu za koji se nadaju da će „promovisati informisanu diskusiju“ na društvenim mrežama, prenosi britanski Gardijan.Kada korisnici budu delili članak koji prethodno nisu otvorili na Tviteru, izaći će im novi prozor koji će ih podsetiti da članak prvo pročitaju, pre nego što ga podele.„Deljenje članka može izazvati raspravu, pa bi možda trebalo da ga pročitate. Ovim želimo da podstaknemo informisanu diskusiju“, kažu iz Tvitera.Ovaj novi sistem trenutno se testira samo na Android uređajima.Problem korisnika koji dele linkove bez prethodnog čitanja nije nov.Studija iz 2016. godine sa Univerziteta Kolumbija utvrdila je da 59 odsto objavljenih linkova na Tviteru pre deljenja uopšte nije otvarano.Još jedna studija pokazala je da 70 odsto Fejsbuk korisnika pročita samo naslov pre nego što komentariše ili podeli neki članak.Na ovaj način Tviter želi da smanji dezinformisanost i podstakne civilnu i informisanu diskusiju, baziranu na činjenicama.

Koronavirus će se negativno odraziti na skoro sve aspekte poslovanja banaka u centralnoj, istočnoj i jugoistočnoj Evropi (CESEE), koje će se suočiti sa jednom od najgorih poslovnih godina od Svetske ekonomske rize, navodi se u najnovijem istraživanju Evropske investicione banke (EIB).Prolećne izdanje ovogodišnjeg "EIB Bank Lending Survey in CESEE" je rađeno na 14 grupacija i 80 lokalnih banaka, koje ukupno čine polovinu domaćeg bankarskog sektora.Region CESEE je u krizu uplovio u dobroom stanju, uz sve blaže uslove kreditiranja i sa robusnom potražnjom za kreditima. Nakon šoka koji je izazvao COVID-19, sve veći broj bankarskih grupacija koje posluju u regiji CESEE je nagovestio ponovni početak ciklusa smanjenja stepena zaduživanja (deleveraging - deleveridžing).Potražnja za kreditima nastavila je da raste tokom poslednjih šest meseci, a očekivanja za naredno polugodište (od aprila do septembra 2020.) su se preokrenula tokom marta."Pre nego što je COVID-19 uticao na region, banke su očekivale porast potražnje za kreditima, dok su se očekivanja posle pandemije naglo promenila i u zoni su kontrakcije prvi put u poslednjih šest godina", navodi se u izveštaju.Očekuje se da će kriza izazvana koronavirusom negativno uticati na kreditnu ponudu u narednih šest meseci, što će značiti naglo pooštravanje uslova za sve klijente.Razmera nenaplativih kredita pre krize nastavila je da se poboljšava, mada manje nego u poslednjih šest meseci."Očekuje se da će se ovaj pozitivni trend drastično preokrenuti u okruženju posle COVID-19, pri čemu velika većina banaka očekuje da će se odnos nenaplativih kredita povećati", dodaje EIB.Uz lošije uslove zaduživanja očekuje se i pad kvaliteta prijava za kredite, što će, po prvi put od 2015. godine, izazvati rast broja nenaplativih kredita."Da bi se aktivnost bankarski sektor vratila na nivo pre krize i da bi bio u stanju da obezbedi finansiranje malih preduzeća, pružanje podrške putem instrumenata poput Evropskog garantnog fonda i drugih biće od suštinskog značaja. Oni mogu podržati brži i snažniji oporavak", oceila je glavna ekonomistkinja a EIB-a Debora Revoltela.

Pažljivi i savesni vozači mogu da očekuju veče popuste na premije osiguranja od autoodgovornosti, predviđeno je izmenama odluke Narodne banke Srbije. Reč je o vozačima u prvom i drugom premijskom stemepnu. Za osiguranike u prvom premijskom stepenu iznos bonusa je uvećan za 10 procentnih poena, a za osiguranike u drugom premijskom stepenu za 5 procentnih poena. Veći bonusi će se primenjivati od 30. juna 2020. godine.U skladu sa Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju, na premiju osiguranja od autoodgovornosti primenjuje sistem bonusa (popusta) i malusa (doplatka). Ovaj sistem omogućava da nižu premiju plaćaju osiguranici koji nemaju štete, a da oni koji štete prouzrokuju, plaćaju višu premiju osiguranja.Očekuje se da će ovaj sistem uticati da se poveća opreznost u saobraćaju.Prema sajtu Osiguranik.com, sistem bonus-malus funkcioniše tako što vozač koji prvi put kupi polisu obaveznog osiguranja dobija 4. premijski stepen. Dakle, kada prvi put kupite auto, nevažno da li je nov ili polovan, dobijate osnovni 4. stepen.Kada nakon godinu dana produžavate registraciju, a niste izazvali ni jednu štetu, idete na 3. stepen i dobijate bonus (popust) od pet odsto.Još jedna godina bez štete dovodi vas na 2. stepen i donosi popust od 10 odsto.Ako ni treće godine ne izazovete štetu, stižete na 1. stepen i dobijate 15 odsto popusta. Međutim, svaka izazvana šteta vodi vas tri stepena gore – malus.Na primer, ako ste na 4. i napravite jednu štetu, idete na sedmi stepen, što znači da vam osiguranje za sledeću godinu poskupljuje za 50 odsto.Skrivite li dve štete u istoj godini, idete na 10. stepen, što znači da vam osiguranje za sledeću godinu poskupljuje za 110odsto.Ako napravite tri ili više šteta u istoj godini, idete na 12. stepen, te vam osiguranje za sledeću godinu poskupljuje za 150odsto.U slučaju da imate maksimalan bonus, tj. na 1. ste stepenu, nakon izazivanja štete „skačete“ na 4. stepen.Dakle, svaka izazvana šteta – 3 stepena gore, svaka godina bez štete – 1 stepen dole.

Zbog pandemije i izuzetno blage zime na području severne polulopte, očekuje se da globalna potražnja za prirodnim gasom u 2020. padne za 4 odsto, odnosno za 150 milijardi kubika, što je dvostruko više od pada potražnje zabeleženog tokom krize 2008. godine, saopštila je Međunarodna agencija za energiju (IEA).Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju ističe da je aktuelna kriza do sada više uticala na naftu i ugalj, ali da nije mimoišla ni prirodni gas.„Potražnja prirodnog gasa do je sada pretrpela manji uticaj krize od potražnje nafte i uglja, ali daleko je od toga da je imuna na trenutnu krizu. Rekordni pad ove godine predstavlja dramatičnu promenu okolnosti za industriju koja je navikla na velika povećanja potražnje,“ naglasio je Fatih Birol.Iako se oporavak očekuje sledeće godine, IEA ne očekuje brz povratak na stanje pre krize. Prema Birolovom mišljenju, postepeno će se oporavljati u naredne dve godine.„Koronakriza će imati dugotrajan uticaj na buduća tržišna kretanja gušeći stope rasta i povećavajući neizvesnosti,“ rekao je Birol.

Evropsko fudbalsko tržiste ostvarilo je 28,9 milijardi evra prihoda u sezoni 2018/19, saopštila je revizorska kuća Deloitte (Dilojt).Rast je pretežno ostvaren zahvaljujući “velikih pet” evropskih liga koje su ostvarile rekordnih 17 milijardi evra prihoda u tom periodu, i koje su dobile najveci deo od dodatnih 700 miliona evra koje je UEFA raspodelila klubovima.Ukupni prihodi klubova Premijer lige su premašili 5,9 milijardi evra, što je povećanje od 7 odsto u odnosu na prošlu godinu, što je omogućilo da se dodatna sredstva potroše na nove talente. Operativni profit Premijer lige se smanjio za 5 odsto na 935 miliona evra, što je treći najviši nivo ikad zabeležen. Istovremeno, klubovi najgledanije lige na svetu zabeležili su gubitak pre oporezivanja od 187 miliona evra, usled pada prihoda od transfera igrača i rastućih troškova amortizacije.Deloitte-ov Sektor za analizu sportskog poslovanja predviđa da će prekid sezone 2019/20 smanjiti prihode klubova Premijer lige za približno 1,1 milijardu evra. Gotovo 50 odsto tog iznosa čini gubitak prihoda od zakazanih utakmica u redovnom kolu, kao i zbog gubitaka na prava prenosa i komercijalnih ugovora od odloženih utakmica i onih koje će biti igrane bez publike. Prihodi engleske lige su bili čak 73 odsto veci od najbližeg konkurenta, španske La Lige, koja je ostvarila 3,4 milijarde evra prihoda. La Liga je imala prijavljeni rast prihoda od preko 300 miliona evra, ili 10 odsto, što je drugi najveće povećanje među “velikih pet” liga, nadmašivši Bundesligu , koja je prihodovala 3,3 milijarde evra.Klubovi u nemačkoj ligi ostvarili su rast prihoda od 177 miliona evra, najviše zahvaljujući povećanju prihoda od prava na emitovanje od skoro 20 odsto.Raniji početak takmičenjau Bundesligi tokom prekinute sezone 2019/20 verovatno će dovesti do toga da u tekućoj godini nemačka liga prestigne špansku u nastavku sezone.I u italijanskoj Seriji A (2,5 milijardi evra prihoda) i francuskoj Prvoj ligi (ukupno 1,9 milijardi evra prihoda) primećen je značajan rast od preko 10 odsto. U Italiji je početak novog trogodišnjeg međunarodnog ugovora o medijskim pravima doveo do povećanja prihoda od emitovanja za 11 odsto, dok su francuski klubovi samo od emitovanja prihodovali dodatnih 110 miliona evra.Razlike između prihoda najvećih evropskih fudbalskih liga nastavila je da raste, a taj trend će verovatno biti još izraženiji zbog pandemije Covid-19, navodi se u izveštaju. Deloitte ocenjuje da će najveći klubovi verovatno imati još više ugovorno zaštićenih prihoda, a da će se manji klubovi više oslanjaju na prihode od zakazanih utakmica i komercijalne ugovore.

Narodna banka Srbije usvojila je propis koji omogućava izdvajanje manjeg učešća potrebnog za odobravanje stambenih kredita kupcima prvog stana, saopštila je NBS.U skladu s novim propisom, za ku...

Javno preduzeće Srbijavode obavezalo se da do kraja septembra 2020. godine popiše sve visoke brane u registar visokih vodnih objekata. Kako se navodi u poslerevizionom izveštaju koji je sačini...

Broj igrača kompjuterskih igrica u svetu, u prvih pet meseci ove godine, porastao je za 46 odsto u odnosu na prošlu godinu, navodi se u izveštaju koji je objavio Unity Technologies. Pandemija je izazvala promene u životnim navikama ljudi širom sveta, a mnogi od njih okrenuli su se video igrama kao načinu da održe socijalne konekcije i ispune svoje vreme.Video igrice igra više ljudi nego ikada, čak je i gejming na mobilnim telefonima porastao za 17 odsto u poređenju sa prethodnom godinom. Razlika u vremenu potrošenom na video igrice radnim danima u poređenju sa vikendima se smanjila na globalnom nivou za 63 odsto. Mikrotransakcije i plaćanje dodatnih usluga u samim aplikacijama poraslo je za 24 odsto. Impresija reklama u mobilnim aplikacijama povećala se za 57 odsto, a prihodi od reklama za 59 odsto u poređenju sa istim vremenskim periodom prošle godine.Takođe, mobilni igrači instaliraju mnogo više aplikacija i broj instalacija se povećao za 84 odsto. Ova pandemija predstavlja događaj bez presedana za vrlo konkurentnu industriju video igara.

Ovog leta neće biti velikih koncerata na otvorenom u Evropi, bikova koji trče ulicama Španije ili festivala piva u Nemačkoj, ali će biti Egzita, Guče, Birfesta i ostalih srpskih festivala.Pandemija je primorala gotovo sve velike evropske festivale na otvorenom da odlože ili otkažu svoje programe.Biće to ozbiljan ekonomski gubitak za manifestacioni sektor.Tako su, između ostalih, britanski Glastonberi, hrvatski InMjuzik, mađarski Siget, kao i nemački Rok em ring i Oktoberfest otkazani.Jedan od najvećih svetskih festivala elektronske muzike, Tumoroulend, održaće se digitalno tokom vikenda od 25. do 26. jula, što može u velikoj meri oblikovati festivale u budućnosti.Međutim u Srbiji će se većina festivala održati, neki u kasnijim terminima nego inače. Predsednica vlade Srbije Ana Brnabić po preporuci Kriznog štaba zamolila je Egzit Festival da ne otkazuje svoj program, već da pomere datum za kasniji termin.Ona se sastala sa predstavnicima manifestacionog turizma, kako bi odredili uslove neophodne za održavanje festivala tokom avgusta i septembra.Sastanku su prisustvovali predstavnici festivala Egzit, Guča, Birfest, Nišvil i drugi, na kojem su izložili probleme održavanja festivala zbog pandemije.Brnabić je istakla da je održavanje manifestacija i festivala veoma važno, kako u cilju promocije lokalnog turizma, tako i u cilju oporavka manifestacionog sektora, koji je teže pogođen pandemijom.Zvanično je potvrđeno da će Egzit obeležiti 20 godina postojanja od 13. do 16. avgusta.Organizatori festivala rekli su da će blisko saradjivati sa nacionalanim kriznim štabom Republike Srbije, a kao jedna od mera biće i smanjenje kapaciteta festivala na pola od uobičajnih 55.000 posetilaca po danu.Nišvil i festival Lavfest u Vrnjačkoj Banji održaće se od 7. do 16. avgusta, odnosno od 6. do 8. avgusta.Sabor trubača u Guči, koji je bio najavljen od 3. do 9. avgusta, održaće se od 14. do 18. oktobra, kada je Sabor i osnovan 1961. godine.Beogradski festival Birfest na Ušću biće održani od 20. do 23. avgusta, a Beogradski festival igre počeće 11. septembra.
PREMIUM sadržaji na platformi NovaEkonomija.rs Inforamcije koje imaju dodatnu vrednost
POGLEDAJ SVE