Kako regulisati rad preko onlajn platformi?

Usklađivanje internet platformi, koje u Srbji najčešće zapošljavaju dostavljače, sa radnim zakonodavstvom u svim državama nailazi na probleme. Situacija bi se možda popravila kada bi se uvela obaveza da platforme kontrolišu svoje podizvođače, što partnerske kompanije svakako jesu, u poštovanju obaveza iz radnog zakonodavstva prema svojim zaposlenima-dostavljačima.

U nekim državama, poput Španije, regulisanje rada preko internet platformi nije uspelo čak ni nakon donošenja posebnog zakona za regulisanje te vrste rada.

Kako piše u publikaciji o modelima angažovanja radnika na platformama za dostavu, ta država je prva koja je odlučila da posebnim zakonom uvede obavezu da platforme putem radnog odnosa angažuju dostavljače, ako su za to ispunjeni određeni kriterijumi.

Međutim, ni nakon više od pola godine od primene tog zakona, većina platformi nije zaposlila nijednog dostavljača, dodaje se u publikaciji koju je objavio Centar za istraživanje javnih politika.

„Primenu ovog zakona pojedine platforme izbegle su uvođenjem novog algoritma za obračun novčane naknade za dostavu, koja sada formalno zavisi od dostavljača“, dodaje autor publikacije Darko Božičić sa Pravnog fakulteta u Novom Sadu.

Kako dodaje, glavni cilj tog novog modela obračuna je da se dostavljačima učini neatraktivnim da stupe u radni odnos sa platformom zbog izuzetno niskih zarada koje bi bile isplaćivane po novom modelu.

„Potencijalno rešenje vidimo u uvođenju obaveze za digitalne platforme da u odnosu na svoje partnerske kompanije vrše nadzor nad primenom radnog zakonodavstva“, dodaje se u publikaciji u kojoj se analizira i poslovanje tih kompanija u Srbiji.

Kako se naglašava, ta obaveza bi značila da su platforme dužne da kontrolišu da li angažovani podizvođači, što njihove partnerske kompanije i jesu, poštuju obaveze radnog zakonodavstva prema svojim zaposlenima.

Poreska uprava: Onlajn kupovina uz fiskalni račun

Njihovi zaposleni su zapravo ljudi koji suštinski obavljaju poslove dostave.

„Reč je o uvođenju odgovornosti za poštovanje pravila u velikim sistemima angažovanja podizvođača. Na ovaj način se obezbeđuje da kompanije koje angažuju podizvođače ostaju odgovorne za poštovanje prava po osnovu rada svih lica koja su radno angažovana u sistemu podugovaranja“, dodaje se u zaključku publikacije.

Neke od digitalnih platformi za dostavu koje posluju u Srbiji su Glovo, Wolt, Mr.D.

One se najviše bave dostavom hrane klijentima na kućnu ili neku drugu željenu adresu.

Svoj posao dostavljači obično obavljaju automobilima, motorima, eletričnim i običnim biciklima, kao i električnim trotinetima.

Platforme su u značajnoj meri kako se dodaje promenile način na koji se odvija rad i kako se ocenjuje, izazvale pre svega negativan uticaj i na brojna prava po osnovu rada.

KAKO PLATFORME ANGAŽUJU DOSTAVLJAČE U SRBIJI?

Dominantni položaj digitalnih platformi na tržištu dostave u Srbiji suštinski je utemeljen na načinu na koji angažuju dostavljače.

Prema navodu samih platformi, kako se objašnjava u publikaicji, one sa dostavljačima ne zasnivaju radni odnos, već koriste jedan od tri modela angažovanja dostavljača:

• 1) dostavljači su registrovani kao preduzetnici sa kojima platforma zaključuje ugovor o poslovnoj saradnji (partnerski ugovor);
• 2) dostavljači su zaposleni za partnersku firmu sa kojom platforma ima ugovor o poslovnoj saradnji; i
• 3) dostavljači su studenti koji rade preko studentske zadruge sa kojom platforma sarađuje.

„Ono što je zajedničko za sve ove modalitete angažovanja dostavljača jeste činjenica da zahvaljujući njima platforme nemaju obaveze iz domena radnog zakonodavstva prema dostavljačima, već svoj odnos sa njima uspostavljaju u oblasti privrednog, odnosno obligacionog prava“, dodaje se u tekstu.

Na taj način, nauštrb prava po osnovu rada angažovanih dostavljača, kako se objašnjava, značajno smanjuju troškove svog poslovanja.

To im omogućava da korisnicima ponude relativno nisku cenu svojih usluga koje druge konkurentske kompanije, koje angažuju dostavljače u formi radnog odnosa, ne mogu da isprate.

Radni odnosi u digitalnoj ekonomiji: Fleksibilnost ali i nesigurnost